-Sine, moraš ići u glazbenu školu, svirati saksofon i biti ponosni član Orkestra Nacionalne akademije Svete Cecilije kao tvoj tata.
-Ali mama ja volim metal.
-Ništa me ne zanima, nemoj molim te da nas sramotiš.
-Ali maaamaaaa.
Godinu dana kasnije 1997 odgovorio je mami, nastao je ZU!! Ne s običnim saksofonom, već moćnim bariton saksofon, bas gitarom, bubnjevima i s majkom na tabletama. Tako nekako zamišljam odrastanje malog Luke T.Maia, jer ovo što oni sviraju ni jedan roditelj nije zamišljao kada mu se dijete uhvatilo saksofona.
-Zašto ne budeš kao oni Kranksi?
Šta fali njima?
-Ali mama, tek oni su ludi.
Kada sam pročitao opis događaja: avant metal free jazz no wave koncert, bez točke i zareza, dalje nisam trebao čitati. A hajde, jesam još par rečenica, ali vrlo površno, samo da vidim koji instrument ih veže s jazzom. Saksofon, bariton? Može! Pa taman sam došao iz New Orleansa, želim još jazza.
Vodim ovu svoju suradnicu za slučaj da nije jazz, ona obožava krvavi metal kao da je iz horror filmova.
Koncert kako to sad već postaje normalno počinje rano i ranije s predgrupom Market Saturée iz Švicarske koji su na sličnom tragu kao Zu, ali tek sa prvim objavljenim albumom, znači još su zeleni. Njih nažalost nisam stigao pogledati, jer sam se do 9 navečer mučio sa posljednjim tekstom Avanture Amerike. Žao mi je, jer svaka predgrupa zaslužuje pažnju i istu onu publiku koja je došla za glavni bend.
No, srećom odgodili su početak Zua za malo iza 22 sata, taman kada smo došli, uzeli pivu i prepustili se iskustvu. Tamno plava svijetla čine atmosferu, predstava počinje tmurnim, jednoličnim zvukovima kao kada se kroz mračnu šumu probijate autom na vijugavoj cesti bez oznaka i putokaza.
I onda bum, medvjed isprid vas, kao udarac u glavu probijen zvučni zid, udar na bubnjiće, da bi se i Swansi (najglasniji bend na svitu) ošamutili. Za njih su nas u Boogaloa pripremili sa čepićima za uši na ulazu, ovdi ništa od toga.
Nalet buke iznenađujuće dolazi najviše od bas gitare Massima Pupilla dok se Luca pridružuje kada treba pojačati napad s haubicama.
Snimio sam jednu stvar koja se otegla na 15 minuti, jer je meni kontra moralnih uvjerenja da prekidan snimku prije nego dlanovi po posljednji put se dodirnu i odrade zvuk pljeska.
“Muko moja pređi na drugoga.
Ko nije bio, spasio se!
Zašto ne ribam wc školjku u tišini doma svoga?
Wow, ovih 30 sekundi nije bilo loše.
Tri posvađana instrumentalista prisiljeni dijeliti binu”
Tako je moja najbliža suradnica komentirala koncert nakon prvih 20 minuta, dok sam se ja samo smijao.
Zbog ovakvih događaja ne čitam opise, ne slušam na Tidalu albume, ne gledam YouTube, jer prvi dojam nikad neće biti drugi dojam, on je uvik prvi i nezamjenjivi.
I nisu me iznenadili, kada netko u istoj rečenici spomene jazz i metal, ja očekujem ovako nešto. Sjećam se sličnog benda Melt Yourself Down kojeg sam prije 10ak godina sluša na jazz festivalu u Skopju, isto bez gitare ali sa svim ostalim.
Volim buku sa smislom, ali kada ih je samo troje moraju se malo više potruditi, tako da je tu puno efekata u upotrebi, loop za basistu, neke kljave kod Luke. Bubnjar koji je slika i prilika Charles Mansona je imao svoj šamanski dio kada se digao i umirio atmosferu i publiku sa zvončićima. Ne znam da li sam očekivao ritualno sakaćenje neke domaće životinje, ali koncert je lagano i neometano skliznuo u psihodeliju.
Za ovakvu glazbu jednostavno ne smiš biti normalan, ali u njoj se može uživati samo kada se isključi mozak. Ne bih volio da mi je ova muzika bude dobro jutro i dobar dan, s uključenim mozgom, jer bi se jako zabrinuo za njega i sebe. Ali doći bez očekivanja, predrasuda, stereotipova, mišljenja, osuda i samo pustiti da te nose valovi buke je ono čemu umjetnost služi.
Nakon 18 albuma i tisuće koncerata ja mislim da ovi momci znaju što rade i nadam se da dobro i sretno žive od toga na što ukazuje dugačka reakcija publike i 20 koncerata u prvih misec ipo dana ove godine.
Ko nije bio sada zna šta je propustio.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.