Marianne Faithfull je bila ljepuška, skoro pa starleta, kojoj je najveće dostignuće u životu trebalo biti uskakanje u krevet Micka Jaggera.
I onda je iznenada osvanula na top listama hitom “As Tears Go By“, koju su za nju napisali Mick Jagger i Keith Richard. I kritika i publika prihvatila ju je kao još jednog “one-hit wondera”, i tu se priča o Marianne Faithfull manje-više za sve i završila.
Godine su prolazile, naredala je sedam albuma, stekla ime i van Rolling Stonesa i onda je 1979. godine skoro “out of the blue”, svjetlo dana ugledao “Broken English“, mračni “snapshot” engleskog društva. Bilo je teško spojiti onu Marianne s ovom na albumu, ali svima je bilo jasno da se ta žena kao feniks uzdigla iz vlastitog pepela i uzletjela u visine svojih idola!
Iako je imala sve šanse i veoma dobre predispozicije da bude zapamćena i potom zaboravljena kao ljubavnica Micka Jaggera, Marianne Faithfull je smogla snage i iz kaosa šezdesetih izašla s nešto krvi u alkoholu koji je kolao njenim venama i, dakako, kao i svi pobornici party dekade, s metalnom pločicom u nosu. Ali živa i odlučna da nešto napravi od svog života. Toliko puta čujna priča, a toliko malo puta sa sretnim završetkom.
Ovaj put je baš to slučaj.
Marianne Faithfull se rodila 1946. godine u Londonu. Otac joj je bio vojno lice i profesor psihologije.
Zanimljiva je priča s majčine strane. Pravog imena Eva von Sacher-Masoch, Baroness Erisso, porijeklom iz Beča, iz aristokratske obitelji s korijenima u Habsburškoj dinastiji. U mladosti je bila balerina, nastupajući u djelima suvremenika, kazališnog dvojca Bertolta Brechta i Kurta Weilla.
Kad govorimo o porijeklu, spomenimo i to da je njen praujak bio plemić Leopold von Sacher-Masoch, koji je živio u 19. stoljeću. U povijesti je ostao poznat kao autor novele “Venera u krznu“, u kojoj je po svom prezimenu u suvremeni rječnik uveo riječ “mazohizam”.
I da ne duljimo više, Marianne je u stvari naslijedila titulu, tako da joj je plemićko ime Baronesa Sacher-Masoch.
Život joj je protjecao kao i svoj djeci iz dobrostojećih obitelji, dok nisu došle šezdesete i donijele dašak revolucije u zraku i daleko više droge u krvi.
1964. godine Marianne po prvi puta pjeva na pozornici u kafeteriji izvodeći tada popularnu folk muziku. Uskoro se uključuje u socijalnu scenu tadašnjeg Londona, što u većini slučajeva znači – tulumarenje. Tako se te iste godine našla na partiju kojeg su organizirali Rolling Stonesi. Tu upoznaje Micka Jaggera i, kako priča kaže, uskoro postaju ljubavnici. Tu bi se priča lagano privela kraju da Marianne ne postaje muza Jaggera, koji joj s Keithom Richardsom i Oldhamom piše pjesmu “As Tears Go By“.
Preko noći, s jedva navršenih 17 godina, Marianne se penje na top liste te biva prepoznata kao novo lice engleske ženske rock scene. Dakako, pjesmu Stonesi izdaju na svom kasnijem albumu. Uz ovu pjesmu je vezano nebrojeno priča, pa čak i par mitova, ali njih ćemo dotaknuti kad bude o pjesmi riječ u nekom drugom Vremeplovu.
Marianne Faithfull – “As Tears Go By“
Nakon ove singlice, Marianne izdaje još par nešto manje uspješnih, ali još uvijek i te kako dobrih singlica, “This Little Bird“, “Summer Nights” i “Come and Stay With Me“.
Postigavši solidan uspjeh i postavši “celebrity”, većinom zahvaljujući tulumima i ispadima u javnost pod utjecajem droge i alkohola, Marianne se udaje i rađa sina. Kako su to bila vremena slobodne ljubavi i slobode na svim poljima svakodnevnog života, tako je i Marianne disala punim plućima. U prijevodu to znači, odlazi od obitelji i vraća se Stonesima.
Iz tog vremena potječe njena izjava koja bi danas digla tone prašine, a onda je bila prihvaćena kao nešto sasvim normalno i, dakako, napredno. Naime, na pitanje novinara zašto se vratila baš Micku Jaggeru, Marianne je odgovorila: “Prvo što sam napravila kad sam se vratila u tabor Stonesa bilo je da spavam sa svom trojicom frontmena. I na temelju toga sam se odlučila za onoga za kojeg sam smatrala da je najbolji.”
Dakako, sve to skupa je bilo popraćeno neprestanim partijanjem, životom pod svjetlima reflektora, te poznanstvima sa svim mogućim facama muzičke i diskografske industrije. Bila su to vremena svakodnevnih skandala vezanih za sve sudionike velikog cirkusa zvanog rock’n’roll.
Nažalost, u to vrijeme doživljava težak udarac, jer gubi kći koju je začela s Jaggerom i kojoj je već dala ime Corrina.
Marianne Faithfull je izvršila ogroman utjecaj na Micka Jaggera u toj fazi njegova stvaralaštva. Pored “As Tears Go By“, sudjelovala je u kreaciji nekih od najpoznatijih kompozicija Rolling Stonesa. Spomenimo tako “Sympathy for the Devil“, koja se pojavljuje na albumu “Beggars Banquet“, a inspirirana je knjigom “The Master and Margarita“, koju je Marianne poklonila Micku. Pjesma “You Can’t Always Get What You Want“, s albuma “Let It Bleed“, u potpunosti je posvećena, a i skladana o Marianne. Veliki hit “Wild Horses“, te “I Got the Blues” s albuma “Sticky Fingers“, također su napisane pod utjecajem Marianne. I naposljetku, Marianne se pojavljuje kao koautorica pjesme “Sister Morphine” (kasnije dobiva kredite i za “Wild Horses“).
I da zaokružimo ovaj hvalospjev o muzi rocka, recimo još i to da je Graham Nash napisao pjesmu “Carrie Anne” za sastav Hollies, a koja je u stvari bila pjesma o Marianne.
I kao zadnje, bar što je meni poznato, ni Beatlesi nisu ostali imuni na Mariannin charm. Na njihovom albumu “Revolver” nalazi se pjesma “And Your Bird Can Sing“, koja je isto tako opjevala Marianne Faithfull.
The Beatles – “And Your Bird Can Sing”
Početak sedamdesetih donosi tamno razdoblje za Marianne. Rastaje se od Micka Jaggera, gubi skrbništvo nad sinom te je u zadnji čas spašavaju od pokušaja samoubojstva. Dakako, sve to skupa se odražava i na karijeru te Marianne polako, ali sigurno tone u zaborav, ostajući zapamćena, i pored izdanih albuma, kao one-hit wonder.
Isto tako, ovisnost o drogi poprima katastrofalne razmjere te preživljava zahvaljujući prijateljima oko sebe. Pokušavaju je prisiliti na odvikavanje, ali bez rezultata. Doduše, javlja se na tretman, ali postaje samo jedan od beznadnih slučajeva.
Prijatelj i producent Mike Leander je jednom pronalazi kako leži na cesti te je pokušava vratiti u normalan život. Čak joj osigurava snimanje jednog albuma, kasnije nazvanog “Rich Kid Blues“, koji odmah odlazi na police i svjetlo dana će ugledati tek 1985. godine.
Sve to ostavlja dubok trag na Marianinom glasu, te on postaje hrapav i, dakako, gubi onu šarmantnu visinu kojom je svojedobno zarobila top liste. Neki su bili oduševljeni novim zvukom glasa, neki baš i nisu. Kao i uvijek, ukusi su postali nešto oko čega se vodila bespredmetna rasprava.
Ne posustajući u svom naumu da se koliko-toliko vrati u neku normalu, 1977. godine Marianne Faithfull izdaje još jedan album. Ovaj put daleko bolje primljen od strane diskografske kuće, a u Irskoj, na opće čuđenje, zauzima prvo mjesto na top listi. Album “Dreamin’ My Dreams” je najavio povratak.
No ta najava nije baš donijela neko blagostanje. Za današnje pojmove nepojmljivo, ali u to vrijeme je živjela u stanu bez tople vode i struje.
Marianne Faithfull – “Dreamin’ My Dreams”
Breaking point karijere dolazi 1979. godine, kad izdaje svoj najbolji album, i kako je sama rekla, remek-djelo Marianne Faithfull, “Broken English“.
Album je crna slika engleskog društva tog doba. A doba je Margaret Thatcher, doba brutalnog neoliberalizma, doba kad se južnoamerički kontinent očistio, uz pomoć Zapada, od svih demokratskih vlada i, dakako, doba uspona terorističkih organizacija u srcu Europe. Sama otmica talijanskog predsjednika Alda Mora i njegovo ubojstvo dali su sumorni pečat tom vremenu. Stoga nije ni čudno da je naslovna kompozicija posvećena Ulrike Meinhof, aktivnoj članici njemačke terorističke grupe Baader-Meinhof.
Kompozicija “Guilt” nas uvodi i u crkveno nametanje krivnje s kojim smo se počeli rađati.
“The Ballad of Lucy Jordan“, u originalnoj izvedbi Dr. Hooka, izlazi kao singlica.
Melankolična priča o domaćici iz srednje klase i njezinim razočaranjima u životu. Kompozicija postaje nositelj muzičkog djela filmova “Montenegro” i “Thelma & Louise“.
“What’s the Hurry?” bolno opisuje svakodnevnu borbu s ovisnošću o drogi, dok sljedeća, njezina verzija Lennonove “Working Class Hero“, predstavlja vrhunac albuma. Sam autor joj je odao priznanje za ovu verziju, a s ove vremenske distance, manje-više svi se slažu da se radi o najboljoj verziji.
Zadnja kompozicija, šestominutna, “Why’d Ya Do It?“, punk-raggae orijentacije, naslonjena na agresivnu liriku, a nadasve inspirirana Jimi Hendrixovom snimkom Dylanove “All Along the Watchtower“.
Zanimljiva je jedna činjenica vezana za ovu kompoziciju. Kako se u lirici eksplicitno spominje oralni sex, album je bio zabranjen u Australiji. Diskografska kuća se dosjetila i na izdanjima za Australiju sporni trenutak spominjanja sexa je bio zaobljen u vinilu, tako da se nije moglo čuti ništa od teksta.
Marianne Faithfull, “Broken English” / full album
“Broken English” donosi Marianne toliko željenu materijalnu sigurnost te nakon turneje ponovo ulazi u studio i 1981. godine izdaje novi album “Dangerous Acquaintances“. Po njegovom izlasku seli u New York, ali stari poroci je i dalje prate.
Napokon, 1985. godine ulazi u kliniku za odvikavanje, sada s čvrstom željom da uspije, i ovaj put uspijeva.
Karijera Marianne Faithfull se nastavlja s usponima i padovima sve do posljednjeg dana. Albumi se redaju ne baš kronološkim redom, ali za svaki je vezana priča. Isto tako, pored djelovanja u muzici i te kako je bila angažirana u kazalištu, filmovima i na televiziji, no te aktivnosti izlaze iz našeg koncepta pa ćemo ovom prilikom samo spomenuti jedan događaj koji je vezan uz muziku.
Naime, Marianne Faithfull je imala angažman u predstavi “The Wall“, 1990. godine, u Berlinu. Roger Waters je izabrao da igra posesivnu majku glavnog junaka.
Ono što je vrijedno spomena je to da je Marianne Faithfull 1986. godine, nakon toliko godina robovanja drogi i alkoholu, izašla iz klinike za odvikavanje potpuno čista, te sljedeće godine snimila svoj prvi (čisti) album “Strange Weather“. Album je snimljen u sasvim novim okolnostima, s Marianne u sasvim drugačijem izdanju.
Na albumu se između ostalog našla nova verzija njezinog prvog velikog hita “As Tears Go By“, ovaj put otpjevana u nešto nižim registrima, ali sa i te kako jakim senzibilitetom, toliko svojstvenim Marianne. Album krase prekrasne balade “Sign of Judgement” i “Hello Stranger“, a inače je obejan zagasitim, skoro tamnim bojama, koje su očito bile refleks unutrašnjeg stanja same Marianne.
Marianne Faithfull – “Sign of Judgement”
O Marianne Faithfull se svojevremeno mnogo pisalo, nažalost, većinom u negativnom tonu, kao o tipičnom primjeru filozofije šezdesetih koja je sažeta u stihu grupe The Who i njihove “My Generation” – “I hope I die before I get old”.
Biti stariji od 25 godina je bilo nezamislivo i manje-više svi protagonisti tadašnje scene su se grozili tih dubokih godina. Stoga nije ni čudo da su najveća imena u muzici dala svoja najbolja ostvarenja do tih godina, a većina od njih i partila s navršenih 27 ili najviše 30 godina.
Marianne Faithfull je sigurno koračala tim stopama, podredila samouništenje svim ostalim životnim izazovima, pa čak i majčinstvu. Neprestano ponavljajući kako je odlučna u odvikavanju, sve je dublje tonula i činilo se da jednostavno za nju nema dna, osim onog ultimativnog, s kojeg se više ne ustaje.
Uspjeti nakon toliko godina ponovo disati punim plućima i biti očišćena od droge, to zaslužuje priznanje i tome je posvećena ova objava.
Posvećena je u stvari svima onima koji su smogli snage vinuti se iz vlastitog pepela u visine normalnog života te svojim radom i angažmanom pod noge baciti filozofiju koja ih je umalo uništila.
Eto!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
