Kad je početkom godine izašao drugi album New Gondoliersa, “Art Cartel”, izjavio sam da će zasigurno biti u samom vrhu ovogodišnje regionalne produkcije i nisam pogriješio.
Uskoro sastavljam listu najdražih mi albuma lokalne i svjetske scene ove godine i znam da će mi Umjetnički kartel biti na samom čelu domaće ljestvice.
Koncertna promocija u Hrvatskom domu u svibnju donijela nam je jedan od najboljih koncerata benda (uz onaj u Eksa) na kojem su odsvirali skoro cijeli opus s oba albuma. I taj je koncert sada izašao na streaming platformama, učvršćujući dojam da bi bend ove godine morao biti kandidat za sve relevantnije glazbene nagrade poput Rock&Offa, ali i naći se na listama najboljih albuma i sa studijskim i ovim uživo albumom.
Novu snagu bendu donijeli su i suradnici, počevši od snimatelja i “čarobnjaka” za sve na oba studijska albuma Frane Duila, ritam gitaristice i pjevačice Nine Ipavec, gostiju na koncertu poput trubača Ive Jerkunice i klavirista Tončija Tranfića, a i Alenova i Veljkova spoznaja da je bend nadišao i kvalitetom i zvukom male prostore u kojima su godinama svirali i hrabro se okušao na velikoj sceni Hrvatskog doma na kojemu imamo priliku gledati i velikane svjetske jazz, klasične i rock scene.
Taj svibanjski koncert bio je stvarno izvrstan pokazatelj mogućnosti Novih gondolijera, suverenosti Alenovog vladanja scenom, ali i vokalne i sviračke sigurnosti što se lijepo čuje na snimci. Cijeli je koncert prošao u izuzetno nabrijanoj pozitivnoj atmosferi koja je vrhunac dosegla u izvedbama “Broken Record”, kad smo nazočili i Alenovom breakdanceu, “Zinedine Cezanne” i silasku u publiku u “Who’s a Ridin”.
Konačni je zaključak bio da su Gondoliersi definitivno jedna od najvećih koncertnih atrakcija u zemlji pa i šire i da se njihovi koncerti ne zaobilaze ni pod koju cijenu.
New Gondoliers – “Wailing Song”
I evo nas na kraju godine i idemo vidjeti kakav je uživo zapis s koncerta?
Snimka započinje s pjesmom koja je bila druga na koncertu, izvrsnom “Malaria Dream”, epskom laganicom u stilu Lou Reeda i Matta Elliotta s Alenovom naracijom o fantazmagoričnom iskustvu iz sna s uporabom riječi “profilaksa” u centralnom dijelu pjesme (odmah mi padne napamet tekst Shriekbacka iz pjesme “Nemesis, “Big Black Nemesis Parthenogenesis”, a Shriekback također imaju pjesmu “Malaria” na istom albumu na kojem je i “Nemesis”).
Prva stvar koja vam upada u uši je izvrsna kvaliteta snimke u kojoj je vokal u prvom planu, vrlo razumljiv, ali i izbalansiran s instrumentima. Sljedeća je na redu bila im uvodna stvar s koncerta “Fancy and Rough”, još jedna predivna naracija o gradu u kojem autor živi koja je i izvedena pomalo rough, premda je prekrasan klavirski intermezzo nakon prvog refrena boji pomalo jazzy pop atmosferom. U njoj imamo i pomalo rough trubu koja se lijepo uklapa u temu pjesme svojom solažom nakon drugog refrena.
Predivna šetnja prašnjavim cestama na granici Hrvatske i BiH nazvana “Road to Imotski” jedan je od vrhunaca živog albuma, sa svojim krasnim gitarskim Calexicovskim latino minijaturama koje prate Alenovu naraciju dok nabraja mala mjesta s obje strane granice kojima i ja često zadnjih godina vozim, jer je taj kraj stvarno predivan i bogat prirodnim, kulturnim i gastronomskim ljepotama, a i služi kao inspiracija i pjesnicima, a ne samo “čagljevima”.
New Gondoliers – “Road to Imotski”
“Station Square”, još jedna stvar s prvog albuma, donosi čvrsti bas Rudija Vučemilovića, koji uz funky bubnjanje Veljka Popovića prati još jedan prekrasan tekst o ljudima na željezničkoj stanici koju Alen isporučuje hrapavim ljutim vokalom koji je u kontrastu s opuštenom glazbenom pratnjom, a vrh je najava o polasku vlaka Strizivojna – Monchengladbach preko Nove Vesi.
Nakon nje je prva pjesma koju je Alen napisao, posveta Slavoniji, cashovski country “Lowland Wind”. Opet je zamjetljiva i zanimljivo odsvirana gitara, no i ritam sekcija koja kao da je s “Folsom Prison Bluesa”. Koliko se sjećam, i na koncertu je to bila zadnja stvar s dvije akustične gitare.
Slijedi izvrsna reedovska “Who’s a ridin”, koja kao da je sišla s New Yorka, no s jakim funky plesnim ritmom, dominantnom trubom, kao i izvrsnom klavirskom pratnjom i jakim pratećim vokalima. Vjerojatno i najhitoidnija stvar koju su Gondoliersi izveli, a hip hoperska “Late” je i najplesnija s tutnjajućim basom i inventivnim bubnjanjem koji i nose stvar. Tekst pjesme u kojem su u kontekstu kašnjenja na aerodrom spomenuti i albumi Kinksa, kao i rimovanje J Mascisa s Damascusom, jednostavno je genijalan.
Predzadnja je stvar na albumu “Broken Record”, još jedna s hip hop sinkopiranim ritmom na kojoj se i publika rasplesala i zapjevala i koja u klavirskim dijelovima nalikuje pomalo na Steely Dan, a Alenova naracija na Jonathana Richmana. A pjesma je druga po najvećem hitoidnom potencijalu na albumu, a iz izvedbe i pratećih vokala vidljivo je da je bila ludnica i na koncertu, posebno na kraju pjesme kad Alen pozove dame i gospodu na suradnju i ples.
Koliko se sjećam, tu je bila i ona scena s break danceom.
New Gondoliers – “Broken Record”
Album završava s izvrsnom verzijom zadnje pjesme s drugog albuma, mattelliotovske “Wailing Song”, svojevrsnog nastavka “Malaria Dream” s kojom ovaj živi album započinje. A tekst i vokalna izvedba odnose nas na neki uzburkani ocean i brod kojega u mraku orkansko more i veliki valovi pokušavaju razbiti. Kao metaforu života i smrti koja stalno vreba.
Rekoh onomad nakon koncerta da bi nakon kraja pjesme i vokalnog fadeouta trebao uslijediti još jedan solo na distorziranoj gitari, čisto Neil Youngovski, da traje barem deset minuta s umnažajućim glasovima, barem na loopu.
Ono “Raise Me Up From the Down Below” moćno i umnoženo s tom gitarom koja završava u totalnoj buci.
Do prije nekoliko dana nisam ni znao da ove snimke postoje, a danas album slušam već peti put zaredom i opet uživam kao na koncertu. Pošteno bi bilo da Gondoliersi dobiju zasluženo priznanje i pridruže se najboljim regionalnim bendovima na koncertnim i festivalskim pozornicama sljedećeg proljeća i ljeta.
Hvala Gondolijerima koji nas voze na putovanja Mediteranom, Zagorom, ravnicama i dalekim morima vlakovima, brodovima, autima, avionima, americanom i svim drugim žanrovima.
I do nekog skorog viđenja na pozornicama.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
