Marko Jović je mladi umjetnik iz Osijeka, koji pod imenom Xtematic bavi se noise glazbom. Marko je započo svoj umjetniči život slušajući različite stilove elektronske glazbe kao što su techno, breakcore, drum and bass, trance, hardcore, industrial. Otkrio je i počeo stvarati raditi harsh noise ( podstil noise glazbe, op. prev.), dark ambient, glich, hnw. Za Solin Live, Marko govori o noise glazbi, suradnicima iz Hrvatske kao iz cijelog svijeta, i o budućosti noise glazbe.
Kao uvod, možete li mi reći o vašim počecima vezanim uz glazbu?
S 12 godina ste otkrili elektronsku glazbu, a sa 16 ste se opredijelili za noise i eksperimentalnu glazbu pod umjetničkim imenom Xtematic?
Prvo, hvala vam na interesu!
Elektroničku glazbu počeo sam najviše otkrivati preko utjecaja svojih bratića. Kada bih ih posjećivao, slušao bih techno, house, trance, hardstyle… . Od svih žanrova mislim da sam se najviše naslušao trance glazbe u to vrijeme (DJ Tiesto, ATB, Cosmic Gate, Armin van Buuren…). Znao sam tada često pržiti glazbu na CD-ove, mislim da čak i neke od tih CD-ova još uvijek imam. Nakon određenog vremena počeo sam otkrivati mračnije i teže stvari kao što su hardstyle i hardcore (video isječak od DJ Pile sa Qlimax-a 2005. mi je dosta urezan u sjećanje).
Osim hardstylea i hardcorea, veliki utjecaj na mene je izvršila i mračnija drum and bass glazba (darkstep, militarystep, techstep, skullstep… naravno, volim i lakšu stranu ovog glazbenog žanra).
Zbog jedne poprilično loše stvari, igrom slučaja, došao sam u kontakt s eksperimentalnim projektom Diazepam. Osoba koja stoji iza tog projekta otkrila mi je svijet eksperimentalne i noise glazbe (većinom preko YouTube linkova). Sve sam više sam počeo istraživati i kopati različite projekte po internetu.
Ubrzo sam dobio ideju/osjećaj potrebe da i sam počnem djelovati u tim glazbenim vodama, pa sam tako počeo eksperimentirati sa zvukom. U početku sam znao surađivati s Diazepam-om (imali smo i zajednički projekt Neurotranzistors).
Počeo sam razmišljati kako bih mogao nazvati svoj alter ego te nakon nekoliko promjena imena došao sam do Xtematic-a.
Mislim da mi je ovo ime palo napamet dok sam se tuširao, razmišljao sam o nekom nazivu koji neće ništa striktno predstavljati niti se vezati za nešto specifično (na ovaj način postigao sam ogromnu količinu slobode).
Vaš prvi rad bio je harsh noise album objavljen na etiketi Shit Noise Records, te uz to ste surađivali s imenima kao što su The New Blockers, Adrien Miller, Pain Jerk. Recite nam nešto o ovome.
Točno, moji prvi radovi pod Xtematic-om objavljeni su kao split izdanje zajedno s glazbenim projektom To-Bo na Shit Noise Records-u (Njemačka) kao mini CDr. Po mom nekom osobnom shvaćanju, Shit Noise Records se bazirao dosta na određeni humor i slobodu.
Nakon toga počeo sam dolaziti u kontakt sa sve više različitih projekata i izdavačkih kuća iz cijelog svijeta (većinom preko Soundclouda ili Facebooka). Sve sam više počeo surađivati s različitim ljudima, većinom u obliku glazbenih kolaboracija ili splitova koji su se izdavali pod različitim izdavačkim kućama na različitim formatima.
The New Blockers je legendarna dadaistička skupina koja je odmah, nakon otkrića, počela djelovati na moju inspiraciju i motivaciju. Taj njihov cijeli anti-pristup bio je veliko gorivo u mojim počecima.
Jednog dana odlučio sam pokušati doći u kontakt s njima te sam im poslao e-mail. Pozitivan odgovor sam dobio nakon, mislim, 1-2 mjeseca čekanja (mislim da sam u određenom trenutku i zaboravio na taj poslani e-mail).
Napisali su mi da su zainteresirani za suradnju s mojim projektom, te mi poslali svoje materijale na CD-u preko pošte (taj CD još uvijek čuvam). Sa završetkom produkcije kompozicija počeli smo tražiti izdavačku kuću, dobio sam ubrzo pozitivnu poruku u kojoj je pisalo da će izdanje biti napravljeno u dvije verzije kroz Equation Records.
Equation Records odlučio je napraviti ovo izdanje kao standardnu vinil LP verziju (80 kopija, crna ploča sa zlatnim šljokicama + 80 kopija, pola crna pola zlatna ploča) te kao 25 kopija special artist edition (ova verzija sadržavala je 7″ vinil solo izdanje od The New Blockers i ručno rađeni artwork).
Adrien Miller spada u kategoriju projekata s kojima sam prvobitno počeo surađivati, s njim sam nastavio surađivati i idućih nekoliko godina. Nažalost, s Pain Jerk-om još nisam imao priliku surađivati, on mi je također veliki heroj noisea te se nadam da će se suradnja jednog dana dogoditi.
Na sceni ste već 10 godina, kako gledate na noise scenu, bilo to u inozemstvu ili ovdje u Hrvatskoj, te ima li noise perspektive, pošto ste izjavili da je eksperimentalna glazba u usponu?
Tih 10 aktivnih godina dosta je brzo proletjelo. Jako sam sretan što sam u tom periodu imao mogućnost upoznati puno ljudi iz cijelog svijeta, razmjenjivati ideje i interese te širiti spektar svoga znanja. Ovim putem se ponovno želim zahvaliti svim ljudima, iz cijelog svijeta, s kojima sam nešto postigao na ovaj ili onaj način!
Mislim da se može osjetiti kako se scena dosta raširila, odnosno zbog interneta (najviše) sve više ljudi dolazi u kontakt s ovim “čudnim i podzemnim” žanrom glazbe. Nekako se to može najviše osjetiti na Facebook grupama, YouTubu ili Soundcloudu.
Naravno, ogromna je razlika između scene u Hrvatskoj i npr. scene u Americi ili Japanu. Mislim da ljudi iz tih država mogu bolje i lakše razumjeti ove stvari zbog njihove veće otvorenosti prema novim stvarima (ovdje ne govorim o tipu ljudi koji su teški alternativci, nego o nekom općenitom tipu ljudi, veliki utjecaj ovdje ima sami mentalitet ljudi i sl.).
U određenoj razini, iz svoje neke percepcije, dosta ljudi iz Hrvatske stavlja noise glazbu i sound art/dizajn u isti koš što je po mom shvaćanju krivi pristup. Ako pričamo o striktno noise žanru, on ne bi trebao biti pod nikakvim akademskim utjecajima ili sl., odnosno on bi trebao biti apsolutno slobodan. Naravno, ja volim obje stvari i ne volim reći “ja sam striktno noise umjetnik” s obzirom na to da neki moji radovi spadaju i u ambijentalne, eksperimentalne radove i sl.
Noise/eksperimentalni utjecaji mogu se zadnjih godina dosta osjetiti u technu, filmskoj glazbi, A/V instalacijama, računalnim igricama… Mislim da hrvatska scena više teži nekim akademskim i konceptualnim pristupima nego čisto glazbenim, odnosno ono što želim reći je to da npr. u Hrvatskoj će veća posjećenost biti ako vi na eventu imate raspisan neki koncept nego da npr. idete nekim čisto koncertnim pristupom koji je u drugim državama više izraženiji (napravi se event s 3-5 ili više projekata, svako nastupa npr. 30 min – 1 h i ljudi uživaju u čistom zvuku bez čitanja nekih dugačkih opisa).
Ovime ne želim nikog pljuvati ili reći što je bolje, nego samo kako ja to shvaćam. U zadnje vrijeme dosta gledam A/V instalacije-performanse te bih se volio razvijati i u tom smjeru, radovi umjetničkih kolektiva Sila Sveta, StratoFyzika, Tundra, NONOTAK i sl. imaju veliki utjecaj na mene. Noise i eksperimentalna glazba svakako imaju perspektivu, to je nekakvo polje koje je beskonačno široko i bez granica.
Ovi žanrovi glazbe spadaju u one koji nemaju rok trajanja. Upravo ta sloboda daje tu perspektivu beskonačnosti. Volio bih vidjeti da se u Hrvatskoj u budućnosti pojavi festival koji je karakterno i tematski sličan kao Berlin Atonal, odnosno kombinacija audio-vizualnog doživljaja.
U zadnjih nekoliko godina u Osijeku ekipa koja vodi evente kao što su TRAUM, Temptation, Hipertenzija i sl. radi odličan posao što se tiče obrazovanja publike – iako su ove stvari fokusirane na techno zvuk, oni su savršen primjer kako odgajati publiku i dati ljudima odličan audio-vizualni doživljaj. Ako govorim o eventima/organizacijama koji se striktno vežu uz eksperimentalne i noise žanrove, treba spomenuti Sine Linea, Barutana, AudioArt Festival, MMML studio, ZEZ Festival, ISPOD BINE, Izlog suvremenog zvuka i sl.
Osnovali ste vlastitu diskografsku kuću Xernex, kako biste promovirali svoje radove.
Kako ste došli do te ideje o pokretanju vlastite diskografske kuće, surađujete li s drugim diskografskim kućama kao i izvođačima te koje su prednosti i nedostaci kod vođenja vlastite diskografske kuće?
Xernex sam osnovao zato što u Hrvatskoj nema puno ovakvih izdavačkih kuća (u smislu žanrova glazbe kojima se bave) te također da mogu promovirati radove drugih projekata. Ideja o osnivanju vlastite izdavačke kuće mi se javila također kao neki oblik potrebe. Xernex sam osnovao 2013. godine, a 2019. godine Xernex prestaje s radom. Kroz svoju izdavačku kuću također sam upoznao puno različitih ljudi.
S drugim izdavačkim kućama sam najviše surađivao u obliku izdavanja svojih vlastitih radova na njima, odnosno rijetko kad je Xernex imao neku direktnu suradnju s drugom izdavačkom kućom, većinom je funkcionirao kao solo stvar.
Što se tiče izvođača, to je obrnuta stvar, mislim da sam i najmanje svojih radova izdao na Xernex-u. Mislim da je najveća prednost upoznavanje novih ljudi, odnosno širenje poznanstava, također taj neki osjećaj pružanja potpore je veliki plus.
Kao nedostatak većinom vidim to da morate ulagati dosta veliku količinu vremena i novaca ako želite raditi fizička izdanja, s obzirom da u svijetu postoji puno ovakvih izdavačkih kuća, a u Hrvatskoj je to još uvijek dosta “underground”, ne možete ciljati veliku zaradu pa je to neki rizik. Osim toga, ne vidim ništa drugo kao nekakav veći problem.
Za kraj, koji su vam budući projekti, planovi, suradnja?
Znam da ste bili u Splitu 2019. godine u sklopu Ganz Nove festivala, tj. Festivala Nove Perforacije?
Trenutno imam tri izdanja u procesu izrade: jedno split izdanje s dva projekta iz Japana, jedna kolaboracija s projektom iz Austrije i jedno solo izdanje.
Solo izdanje trebalo bi izaći u srpnju van u digitalnom obliku, a ovo dvoje će vjerojatno biti u fizičkom formatu.
U aspektu nastupanja uživo, trebao bih napraviti live za 10 godina postojanja, ali to je trenutno samo ideja koju treba još razraditi i vidjeti koje su mogućnosti te kada bi uopće to bilo moguće realizirati.
Također, pozvan sam da dođem nastupati u Skoplje krajem ove godine.
Neki ostali umjetnički projekti trenutno su na standby-u.
U zadnje vrijeme ulazim u neka propitkivanja pa je svašta moguće.
- Uz dozvolu, tekst je preuzet s portala Solin Live
Hvala!
