Vanilla Fudge je bio sastav koji u biti nikada nije dosegao visine mita koji ga je okruživao. Budući kamen temeljac mnogočemu što se događalo za i nakon njegova života, Vanilla Fudge je postao mitološko biće s monstruoznom ritam sekcijom, u to vrijeme proglašenom nenadmašnom i najvećom ikada, manijakalnim gitarama i Hammondom koji je pokretao lavine zvuka.
Pronašavši se u teškom, teškom, teškom izričaju obojenom velikom dozom psihodelije, izvodili su prvenstveno obrade kojih se ne tvorci ne bi sramili. Ne samo to, njihove su obrade katkad bile toliko moćne da su originali ostajali u sjeni, a ne rijetko se time stvorila percepcija da su zapravo oni kreatori originala.
Od revolucionarnog istoimenog prvog albuma i (iznenadnog) uspjeha “You Keep Me Hangin’ On”, i “iz prve ruke” dobitne formule, Vanilla Fudge zasjeda na tron s kojeg se ne miče cijeloga života aktivnog rada.
A tome su svakako pomogli i nasljednici, prvi “The Beat Goes On”, čudesnog eksperimenta koji je mogao nastati samo u tom trenutku i toj konstelaciji umjetničkih snaga u društvu. (Danas bi taj koncept, pa i sama izvedba bili doslovno nemogući, ne zato što ih nema tko realizirati, nego zato što je tržište retardirano u tolikoj mjeri da jednostavno ne bi shvatilo o čemu se uopće radi!).
Vanilla Fudge – “Shotgun”
Pa i nasljednik “Renaissance”, album na kojem su ravnopravno zastupljene obrade i autorski materijal, generalno se uzima kao njihov najbolji album, iako se i oko toga debatiralo i debatirat će se, jer nakon njega dolazi “Near the Beginning”, još jedan čudnovat album, pretežak za “nošenje u samo jednoj ruci”, album koji ne bi plivao ni na jednoj tekućini radi svoje težine.
Olovo je prema njemu paperje.
“Near the Beginning” predstavlja sve ono čemu je bend težio u embrionalnoj fazi, ali ovaj put raščlanjeno na pojedine faktore koji su tvorili cjelinu zvanu Vanilla Fudge.
Sam pogled na listu s obje strane vinila stavlja veliki upitnik iznad glave, jer album otvara monstruozna obrada “Shotgun”, obrada koja je u prvoj sekundi trajanja toliko pokrila original da ga se nitko nakon nje više i ne sjeća. Udahnuvši sasvim drugi život kompozicije, Vanilla Fudge u tih par minuta kondenzira sve što je heavy u tom trenutku značio i posjedovao.
No, “Shotgun” je samo uvod, jer nakon njega se smjestila veličanstvena obrada “Some Velvet Morning”. U nekakvom peaku psihodelije kao pokreta i stila u modernoj muzici, lansirati šest minuta muzike koja je ne samo vrh izričaja koji je harao pozornicama i studijima, već ga i determinirati u toj mjeri da se kompetentno može reći da je psihodelija “Some Velvet Morning” i da je “Some Velvet Morning” psihodelija, teška, olovna, tamna, opskurna, ali zaraznim “pjevom” zasljepljujuća u svojoj svjetlosnoj raskoši.
Ukratko, ID pokreta!
Jedina autorska kompozicija klasičnog formata “Where Is Happiness” se smjestila na kraj “a” strane albuma, most koji je premostio dvije uvodne gromade i onoga što tek slijedi kad se vinil okrene na “b” stranu.
I kad o “a” strani govorimo, moramo ipak podvući par činjenica, jer one su ipak neupitne.
I pored navedenoga gore, moramo se složiti s time da je bend na njoj pokušao “uskočiti” na neki vlak komercijalnog uspjeha (vjerojatno pod pritiskom diskografske kuće ili slično!), pa se nameće percepcija nefokusiranosti i kao odsustvo kompaktnosti, koju su posjedovali prethodnici. Našavši se u procjepu, želji za eksperimentiranjem, ali i pogledom na top liste, bend polučuje nejasan rezultat u tom segmentu.
Da li ući u mainstream rock ili dalje eksperimentirati?
Vanilla Fudge – “Some Velvet Morning”
No, zato “b” strana ne ostavlja nedoumice, na njoj caruje samo jedna kompozicija, “Break Song” (znana isto tako kao “The Break Song”, ali i “Good Good Livin'”, koja je pak u skraćenoj verziji izdana na proširenom izdanju albuma).
U 23 minute bend pokušava (da li uspješno ili ne, teško je o tome!) prošetati poviješću moderne muzike i kroz solo izvedbe i jamove donijeti svoje viđenje tog segmenta ljudske kreativnosti. No, ogoljena od pokušaja i prezentirana u svom sirovom, esencijalnom obliku, “Break Song” donosi u sebi svu veličinu benda, ali i njegove slabosti. Ne zamarajući se previše sa “šivanjem” fragmenata, “Break Song” na trenutke djeluje kao niz jamova koji su (nemušto!) zalijepljeni u fragmentima.
Snimka je nastala za nastupa u čuvenom “The Whisky a Go Go” klubu i, de facto, predstavlja esenciju Vanilla Fudgea kakvu su obožavatelji voljeli. Kompozicija obiluje hipnotičkim segmentima, riffovima koji služe kao platforma za soliranje svih članova (baš to su kritičari naglašavali kao slabu stranu albuma!).
Na stranu kritike, ovih 23 minute su dokaz nevjerojatne kemije i improvizacijske snage sastava na sceni, koji je u studiju uhvatio tek dio magije i težine koju je isporučivao na sceni. I dakako, apsolutna potvrda da su Tim Bogert i Carmine Appice bili najmoćnija ritam sekcija u povijesti moderne muzike.
Album “Near the Beginning” nije njihov najkoherentniji album, nije čak ni najbolji u mnogim segmentima, ali obrade na njemu i sama “b” strana s kompozicijom “Break Song” predstavlja povijest samu za se i time album opravdava svoje postojanje.
Nije tajna da su Deep Purple, Uriah Heep, pa čak i Yes, upirali prstom u samo jedan sastav kad se o uzorima i inspiraciji govorilo. Prst je bio uperen u najglasniji, najmoćniji, najteži bend u povijesti moderne muzike, na bend koji je uspio isklesati teški izričaj s lijepim melodijama, bend kojemu je pozornica morala biti utvrda, jer je težinom lomio sve predrasude i uvjerenje da neke granice postoje, i dokazao da ne postoje i da su one samo u našim glavama i mentalnim sklopovima, u bend koji je time razbio okove i oslobodio um sljedbenika do neslućenih granica, bend koji se odazivao na ime – Vanilla Fudge.
I kad o statusu koji su uživali govorimo, sama činjenica da su im predgrupe na koncertima bili Led Zeppelin, Creedence Clearwater Revival, Deep Purple i Canned Heat, sve govori, ali i još jedna, da su rame uz rame nastupali s Jimijem Hendrixom i grupom Cream, stavlja točku na ovo “i”.
Vanilla Fudge – “Near the Beginning” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
