Jednog tmurnog jutra, 13-og Siječnja 1939. godine, na vrata sirotišta je pronađena beba. U košaricu je bio komad papira na kojem je pisalo „Zovem ga Alvin“.
I tako je Alvin dobio ime. Kako je bio albino, prezime se samo nametnulo, Snow. Alvin Snow je prolazio kroz život koji ga nije mazio. Jedini prijatelj mu je bio Chester, pas kojem je napravio kolica za zadnje noge, jer ih je izgubio u nesreći. Bila je tu još i stanodavka gđa. Lillian koja je u njemu vidjela sina kojeg nikad nije imala.
Alvin se rano počeo baviti muzikom i nije tajna da je gđa Lillian imala veliki utjecaj na njega. Našao se u u bluesu, te uskoro počinje sanjati o albumu. Svirkama po lokalnim klubovima štedi nešto novaca i snima demoe koje planira ponuditi zainteresiranoj diskografskoj kući za objavu.
The Residents Present Dyin’ Dog
Tog kobnog dana, 13-og Siječnja 1976. godine je trebao svirkom proslaviti rođendan. No, u ranim jutarnjim satima pogiba jedini Alvinov prijatelj Chester, da bi gđa Lillian preminula to isto popodne.
Shrvan od boli, Alvin se nije pojavio te večeri na svirci, i od tada mu se gubi svaki trag. Demo snimke su nestale bez traga, a u biti nitko ih i nije tražio, jer nije ni znao za njihovo postojanje.
Prije nekog vremena Roland Sheehan, bivši član Alvinovog benda Dyin’ Dog and the Mongrels, ali i negdašnji suradnik The Residentsa slučajno nalazi demo trake Alvin Snowa. Naime, kako je radio kao kino operater u starom kinu, među filmskim rolama pronalazi i rolu s audio snimaka.
Alvin Snow, AKA Dyin’ Dog – “Bury my Bones”
Na prve note s „trakaša“ odmah prepoznaje Alvina. Znao je da the Residents već dugo vremena traže materijal za blues album, odmah ih zove i nudi im blues demoe nestalog umjetnika. Randy & Co objeručke prihvaćaju, jer je već na prvo slušanje je jasno da je to ono što godinama traže.
U Rujnu prošle godine Psychofon Records, matična kuća The Residentsa izdaje album s demo trakama Alvin Snow-a, „The Residents Present Alvin Snow, AKA Dyin’ Dog“.
Album je izašao tiho i bez velike pompe. Dakako, matična kuća Psychofon Records jest uložila nešto u promociju, tek da objavi da je izdala demo snimke nepoznatog bluesmana iz sedamdesetih.
S druge pak strane, demo snimke koje su se našle na albumu baš i ne liče na demoe. Daleko od toga da su savršene i zaokružene kao kompozicije, što blues iz sedamdesetih pokušava biti. No, odmak od klišeja i standarda tog doba i jest okidač koji je privukao the Residents i inspirirao ih da na drugom, svom album izdaju svoje verzije ovih pjesama, pa čak i set pjesama koji je inspiriran muzikom Alvin Snowa.
A kako i ne bi kad su pjesme redom okrenute tamnoj strani života i ne tretiraju smrt kao dio života nego kao njegov cilj.
Alvin Snow, AKA Dyin’ Dog – “Hungry Hound”
Zastupajući ovakvu logiku, Alvin Snow de facto sebi odmiče tepet ispod nogu, jer izbor tema koji mu je ostao da ih uobliči u smislenu kompoziciju biva toliko sužen, da se sve pjesme prelijevaju jedna u drugu kao različite verzije iste.
Morbidnost lirike i uvrnutost aranžmana, dakako protkanih usnom harmonikom, neizostavnim instrumentom bluesa sedamdesetih, tvori album koji se sluša s oprezom, jer iako su u to vrijeme postojali u nekom paralelnom svemiru, the Residents i Allvin Snow dijele poprilično toga zajedničkog.
I to zajedničko je ….
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.