U današnjem svijetu muzičkog i inog businessa postoje celebrity koji su celebrity samo zato jer su celebrity. U pravilu nitko nema pojma čime se zapravo bave i što su to u životu napravili da budu celebrity.
S druge pak strane, postoje osobe koje su van svjetla reflektora, ali aktivne u kreativnom segmentu u toj mjeri, do gabarita, „da nije njega/nje bilo, to i to danas ne bi postojalo ili u najmanju ruku, pak ne bi izgledalo kao što danas izgleda“.
Kevin Ayers je bio jedna od takvih osoba, koje su cijelog života bile prisutne u krucijalnim, a katkad i presudnim projektima i svojim su radom usmjerili tokove moderne umjetnosti.
Da, Kevin je bio poznat u umjetničkim krugovima, poglavito muzičkim, jer je svojim djelovanjem pokrenuo i udario veliki pečat sceni koja je svojom iznimnom lucidnošću miješanja stilova stekla status posebnog muzičkog entiteta, Canterbury scenu.
Zajedno s Mike Ratledgeom i Daevid Allenom osniva Soft Machine, koji je u prvim projektima bio okrenut psihodeliji koja je u tom trenutku bila u velikom uzletu. Sama činjenica da su dijelili pozornicu s Pink Floyd dovoljno govori o statusu grupe.
Kevin Ayers with Steve Hillage on guitar – Paris Dec 1972
No, već nakon prvijenca se događa zaokret koji će kulminirati nestajanjem psihodeličnog rock miljea i krenuti prema jazzu, pa i koketirati s klasikom.
Nakon naporne turneje po Americi, gdje su otvarali koncerte Jimi Hendrixu, Kevin se s Daevidom vrača u Europu i s njime radi na prvom solo albumu „Joy of a Toy“.
Album donosi Kevina u svjetlu vrhunskog umjetnika i priskrbljuje mu nepodijeljene simpatije, kako kritike, tako i auditorija.
Naseljenici su slijedili sličnu putanju, iako su kasniji radovi prošli skoro nezamijećeni. Razlog je jasan, muzika se u međuvremenu promijenila do te mjere da joj više nisu bili potrebni kreativci koji na kuhinjskom stolu snimaju demoe uz pratnju akustične gitare.
Kevin Ayers je posljednje godine proživio na jugu Francuske, daleko od svjetla reflektora, iako je i tada stvarao i povremeno objavljivao.
Ono što je ostalo iza njega možda je najbolje opisao Nick Kent, britanski muzički kritičar:
“Kevin Ayers and Syd Barrett were the two most important people in British pop music. Everything that came after came from them.” (izvor: Wikipedia).
Vjerujem da ne treba više trošiti riječi, sve jasno!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.