Najočekivaniji album ovog stoljeća je pred nama. Medijski napumpana euforija i dalje ne splašnjava, a album se vrti već na milijunima uređaja.
Kritika je rekla svoje, svatko po svom nahođenju, reakcije auditorija će biti sublimirane za koji dan.
Kad su se 2012. godine pojavila četvorica golobradih klinaca i snimila “Highway Tune”, po nekoj ustaljenoj shemi bili su na mah ubačeni u grupu “next Led Zeppelin”. Kako je grupa poprilično puna promašenih nada, teško je bilo išta iščitati iz tog statusa. Prvim EP-jem „Black Smoke Rising“ ipak su odskočili od prosjeka grupe i pribilježili se za ozbiljniji uzlet.
Bio je to vjerojatno trenutak kad je management/marketing uzeo stvar u svoje ruke ne želeći ispustiti eventualnu buduću zlatnu koku. Od tog trenutka sve su informacije bile dozirane, fotografije se plasirale u skladu s objavama, sam kontekst i image grupe se poprilično izmijenio. (Ništa nova pod kapom nebeskom.)
Greta Van Fleet – “When the Curtain Falls”
Prva singlica “When the Curtain Falls” koja je nagovijestila album, je pokazala dobar smjer, jer su redom svi svjetski mediji počeli brujati o novim Zeppelinima. Ulje na vatru je dodao sam Plant s blagonaklonim komentarom o pjevaču grupe Josh Kiszkai, kao i za dotadašnji opus kojeg je usporedio s početnom fazom Zeppelina i prvog albuma.
Tijekom mjeseci informacije o grupi su ciljano izlazile kao i singlice s albuma, da bi tik pred izlazak bila lansirana singlica „Lover, Leaver” koja je u biti najhitoidnija kompozicija na albumu.
Dan izlaska je pažljivo tempiran da bude u stilu, te je odabran dan kad je izašao prvi album Led Zeppelina. Vremenska razlika u životu ova dva albuma je točno pola stoljeća. Dakako, po izlasku je najavljena turneja i to bi bilo to što se tiče faktografskog dijela.
Album otvara neugledna “Age of Man”, koja pored atraktivnog uvoda, isforsiranom orkestracijom ne pruža bog zna koji užitak osim upoznavanja s bendom.
Nastavci su daleko dojmljiviji, a na dinamici se dobiva sredinom druge kompozicije „The Cold Wind“ da bi nas u biti u album uvela prva singlica skinuta s njega, „When the Curtain Falls“.
Izuzev „Lover, Leaver“, koja odskače svojom hitoidnosšću, sve su kompozicije ujednačene. Ni jedna ne strši konstrukcijom ili pak nečim pamtljivim, što albumu daje kompaktnost na jednu stranu, ali na drugoj leži sklizak teren, neprepoznatljivost!
Greta Van Fleet – “Highway Tune”
Isto tako, mora se priznati da na albumu ima sjajnih trenutaka, kako vokalnih tako i instrumentalnih. Posebno je impresivan kraj „Lover, Leaver (Taker, Beleiver)”, koji u najboljoj maniri Led Zeppelina privodi kompoziciju kraju.
Da, album nije loš, daleko od toga, ali teško da bi mogao opravdati famu koja ga je pratila i još uvijek prati. Od prvih se dana nameće usporedba s prvim albumom Led Zeppelina, ali sad kad imamo oba ostvarenja pred sebe, neke su stvari ipak jasnije. Prvijenac Led Zeppelina je daleko više „umočen“ u blues, (što je i normalno s obzirom na vrijeme nastanka!), ali ono što ih dijeli jest „punoća” i zaokruženost kompozicija. Isto tako, uzimajući u obzir samu njihovu konstrukciju teško ih je uspoređivati poglavito u aranžerskom i produkcijskom segmentu.
Tu moramo biti pošteni i reći da je Greta Van Fleet na albumu lansirao samo svoje autorske kompozicije, što nije bio slučaj s Led Zeppelin.
Vokal Josh Kiszka je ipak udaljen od (mladog) Planta i da, postoje trenuci kad (veoma) podsjeća na njega. No, isto tako postoje trenutci kad podsjeća na Geddy Leeja, ali ma koliko se o tome i ne govorilo, najbliži je David Surkampu, vokalu grupe Pavlov’s Dog.
U tom kontekstu postaje očito da Greta Van Fleet u mnogočemu podsjeća na Led Zeppelin, ali je esencijalno vezana za Davidovu matičnu grupu.
Iako su kao autori navedeni svi članovi grupe, teško je ne prepoznati različite potpise u pojedinim kompozicijama, no to je već tematika s legalnim predznakom.
Produkcijski album je napravljen, hm, savršeno, možda i pre-savršeno. Tanka nit koja ga dijeli od sterilnog izričaja na sreću nije pređena. Bar ne u velikom djelu trajanja albuma, jer je na trenutke ipak pre-produciran. I u tom segmentu ovi faktori gone vodu na drugi mlin, ne Led Zeppelin, ne Rush, već ponovo, Pavlov’s Dog!
Ono što je ipak dobro s produkcijske strane jest hibrid današnje tehnologije i šarmantno arhaične note koja zove prošlost i to onu slavnu, veliku, kad su divovi hodali zemljom.
Najveći kapital benda je njihova mladost. U dobi su kad se u rocku daje sve i uspinje visoko. Današnja scena ne pozna grupu tih godina sa statusom kojeg ima Greta Van Fleet i ta prednost im daje pravo da gledaju naprijed.
Greta Van Fleet – “The Cold Wind”
No, da ne bude zabune, s albumom “Anthem Of The Peaceful Army” su samo kupili kartu za budućnost, kupili su nekoliko mjesta koje mogu zauzeti, ali ne ležerno. Jer prvi album je uvijek rezultat ambicije, sirove energije, želje za uspjehom i nadasve rezultat dugogodišnjeg rada na autorskim kompozicijama. Drugi je taj koji lomi, ne za ništa uz njega se veže sinonim “prokletstvo drugog albuma”. Na tom će se izdanju vidjeti gdje je u biti Greta Van Fleet.
Ukoliko u razvoju izričaja dođu do nekog „Whole Lotta Love “ ili pak do „Julia“-e i napune ostatak albuma prepoznatljivim punokrvnim materijalom, tek tada će moći bar na trenutak odahnuti i krenuti prema nečem što može biti klasika dvadeset i prvog stoljeća. Talenta za to očito imaju, vrijeme je na njihovoj strani.
Dotle, imamo album “Anthem Of The Peaceful Army”, koji jest album na kojem se svira pomalo arhaični punokrvni rock, jednostavan i efektan. Možda je samo to i dovoljno u ovom trenutku, povratak u prošlost na valovima „danas“.
No ako to i prihvatimo, ne smijemo otrgnuti glamuroznu ambalažu, jer se ispod nje ukazuje sasvim običan sadržaj. To što je i ovakav sadržaj danas rijetkost i u neku ruku senzacija, to je već tema za neku drugu raspravu. Usporedbe radi, ovakvih je albuma u sedamdesetima bilo na stotine i teško da ih se danas itko sjeća.
Ovim jednostavno želim u budućnosti od Greta Van Fleet čuti nešto veće od njega, bolje u samoj esenci, ali i razvoj izričaja koji će evolucijskom procesu dati pečat po kojem će Greta Van Fleet postati poznat zato jer je Greta Van Fleet, a ne „next Led Zeppelin“
Greta Van Fleet – “Anthem Of The Peaceful Army” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.