Na žalost kod mnogih ljudi s godinama ishlapi strast za otkrivanjem novih filmova, glazbenih izdanja, svijet se tiho suzi na dimenzije dnevne sobe i tv ekrana na kojem se vrte trivijalne serije i reality emisije. Dani se poslože poput daljinskih upravljači na stoliću, večeri utopljene u naricanjima za “boljim vremenima” kao prigodna maska za žalovanje nad izgubljenom mladošću.
Srećom, taj me sindrom mimoišao, kao i moje prijatelje Mladena Vukšića i Zdeslava Benzona. Zajedno, iz mjeseca u mjesec, otvaramo nova glazbena poglavlja: slušamo albume bez unaprijed ispisanih sudova, ponekad se slažemo, ponekad razmimoilazimo u mišljenjima, ali uvijek ostajemo gladni novih glazbenih izdanja često lutajući „rubovima“ scene u potrazi za skrivenim draguljima.
Jer koliko god vrijeme u kojem živimo bilo ubrzano, nervozno, preopterećeno instant hitićima i dalje postoje izvođači i bendovi koji rade sjajne, slojevite albume. Bez puno zadrške rekao bih da je 2024. jedna od boljih glazbenih godina posljednja dva desetljeća koja je ponudila niz iznimnih albuma većinom dokazanih imena poput.: Waxahatchee, Bonny Light Horses, Joane Serrat, Nick Cavea, Steve Wynnea, Gillian Welch & Davida Rawlingsa, Ned Colletea, Beth Gibbons, MJ Landermana, The The, Tindersticks, Hurray for the Riff Raff, Laura Marling, Michael Heada, Bill Jones Rydera, ali ono što me jednostavno „izbacilo iz orbite“ je novi album australske na žalost malo poznate skupine The Orbweavers, “New Moon / Silver Moon”.
Tko zna bili ih ikad otkrio da mi naš dragi kolega, prije spomenuti Zdeslav Benzon, nije ukazao na njih.
The Orbweavers – “Silver Moon”
“New Moon / Silver Moon” pustio sam bez velikih očekivanja, no vrlo brzo postalo je jasno da je riječ o albumu koji traži, i zaslužuje – pažnju. Tiho, ali uporno uvlači se pod kožu, zadržava fokus i gotovo neprimjetno mijenja način na koji slušaš sve što dolazi nakon njega.
“New Moon / Silver Moon” osvojio me bez dramatičnih naglasaka, nabrijanih refrena i bez pretencioznih trenutaka koji traže divljenje. Umjesto toga ponudio je osjećaj prostora, unutarnjeg sklada i rijetke smirenosti.
Album sam slušao iznova, gotovo ritualno, očekujući da će mi u nekom trenutku dosaditi, ali to se nije dogodilo. Svako novo slušanje donosilo je pomake, sitne detalje koje ranije nisam primjećivao. U tom sam razdoblju pomalo s nelagodom, očekivao blagu kritiku kod kuće zbog svog upornog vraćanja istom naslovu.
No, dogodilo se nešto sasvim drugo. Umjesto grintanja, moja bolja polovica se i sama zakačila. “New Moon / Silver Moon” postao nam je zajednički, primus inter pares (lat. prvi među jednakima) glazbeni izbor.
Tekstovi pjesama najvećim dijelom govore o nekadašnjim mjestima i krajolicima koji su se kroz povijest mijenjali, često narušavajući prirodne zakonitosti pod utjecajem ljudske pohlepe. U tom se kontekstu ploča može čitati i kao svojevrsna isprika autohtonom aboridžinskom narodu, koji je dolaskom kolonijalne sile prošao pravu golgotu pa ne čudi što se na poleđini albuma nalazi nedvosmislena poruka.: ‘Always was Always Will be Aboriginal Land’. (Oduvijek je bila i uvijek će biti zemlja Aboridžina.)
Od prve, ‘Moonne Moonne Chain In Ponds’ pa do posljednje ‘Daydream‘, Maritin nježni, skoro pa šaputajući vokal i Stuartov glazbeni narativ uvode nas u svoj slatko – sanjivi harmonični kaleidoskop prekrasnih melodija koje poput laganog maestrala struje svakim djelićem tijela. Gudačke partiture, zvukovi harfe i trube dodatno naglašavaju ionako melankoličnu atmosferu.
Približiti ugođaj“New Moon / Silver Moon”-a s nekim od prije poznatih glazbenika ili njihovih djela i nije najlakši zadatak. Recimo, The Orbweaversi zvuče kao kombinacija zavodljive sanjivosti Margo Timmins i Cowboy Junkiesa, intimnosti Hope Sandoval i Mazzy Stara te ranjivosti Beth Gibbons s albuma ‘Out of Season’.
The Orbweavers – “When it Rains in Broken Hill”
Nakon glazbenog i tjelesnog iscjeljenja započelo je pravo otkrivanje. Krenuo sam unatrag: istraživati diskografiju benda, slušati starije albume i tražiti tragove onoga što me tako snažno privuklo na posljednjem izdanju.
Ispostavilo se da “New Moon / Silver Moon” nije iznimka, nego logičan rezultat dugotrajnog i strpljivog autorskog rada. Nastali još 2006. godine., osnovu The Orbweaversa čine partneri u stvarnom životu, Marita Dyson i Stuart Flanegan. Od samog početka nisu funkcionirali kao klasičan rock-bend, nego kao otvoreni zvučni projekt, oblikovan oko stabilne autorske jezgre i promjenjivog kruga suradnika.
Njihova se glazba kretala između alternativnog rocka, dream popa i decentne elektronike, uvijek s naglaskom na atmosferu, prostor i unutarnje stanje. Osim “New Moon / Silver Moon”, do sada su izdali tri naslova: ‘Graphite & Diamonds’, ‘Loom’i ‘Deap Leands’. Svi albumi su zanimljiva glazbena putovanja „vješto skrivana“ od šireg slušateljstva pa i ne čudi što je informacija o njihovom postojanju dugo putovala do mene.
Rani album ‘Graphite & Diamonds’ (2009.) tematski istražuje vrijeme, prostor i unutarnji svijet, često kroz prizmu prirode i tišine. Svaka pjesama djeluje poput malog pejzaža u kojem se detalji otkrivaju postupno, najavljujući stil koji će bend dalje razvijati na kasnijim albumima. Na ‘Loomu’ (2011) taj se glas počinje jasnije oblikovati. Zvuk postaje gušći, aranžmani složeniji, a melodije vidljivije, premda i dalje nenametljive.
Nakon višegodišnje pauze, ‘Deep Leads’ (2017) donosi tamniju i zahtjevniju fazu. Strukture pjesama su kompleksnije, a emocije skrivene ispod površine, protkane ponekim neočekivanim melodijskim obratima s prizvukom folka.
The Orbweavers – “Poison Garden”
The Orbweavers vjerojatno nikad neće puniti stadione i velike dvorane, imati milijunske preglede na glazbenim platformama, iza njih neće stajati najvažnije glazbene tvrtke, ali svaka njihova nota ima puno veće značenje od bilo kojeg albuma bilijunašice Taylor Swift, Dua Lipe, Beyonce, Ariane Grande ili neke od instant zvijezda zbog kojih fanovi kampiraju ispred stadiona.
Diskografija The Orbweaversa, gledana u cjelini, oblikuje suptilnu narativnu liniju rasta, zadržavanja i promjene. Od ranih fragilnosti ‘Graphite & Diamonds’, preko pažljivo tkanih slojeva na ‘Loomu’, dubokih introspektivnih prostranstava ‘Deep Leads’, do mirne jasnoće i ravnoteže “New Moon / Silver Moon”, bend pokazuje da se razvoj može događati postupno, gotovo neprimjetno, bez drastičnih zaokreta.
U vremenu histeričnog, sve i odmah, instant zadovoljenja i površne utjehe, Marita Dyson i Stuart Flanegan nas podsjećaju na ono što smo često zaboravili: sposobnost stati, osjetiti, poslušati.
Njihova glazba otvara prostor u kojem možemo ponovno otkriti izgubljene ljudske vrijednosti, osjetiti tišinu između tonova i harmoniju koju buka suvremenog života često pregazi, podsjećajući pritom na potreban povratak prirodi.
Slušati The Orbweavers znači dopustiti ljepšem svijetu da nam se približi kroz zvukove i nijanse koje u užurbanosti lako promaknu.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.