Deseti dan siječnja 1949. godine će ostati u povijesti upisan zlatnim slovima. Tog je dana RCA Victor po prvi put javnosti predstavio novi format nositelja zvuka, singlicu koja se okretala na 45 okretaja u minuti.
Odmah je uveden i standard od 7“ i to poglavito radi juke-boxova, čije je zlatno doba i nastupilo njihovim uvođenjem na tržište. Bila je to revolucionarna zamjena za cilindre koji su pored katastrofalne kvalitete reprodukcije bili nepraktični za rukovanje. (u to vrijeme je postojao LP vinilni format, ali totalno nepraktičan za juke-boxove).
Pored tangiranog lansiranja, diskografske kuće su odmah vidjele potencijal novog formata, te je nedugo po njegovom izlasku na tržište počela njegova vladavina na top listama, a o radio postajama da se i ne govori. Logika, „a“ i „b“ strane s po jednom kompozicijom se pokazala kao dobitna kombinacija!
Kako je skoro godinu dana prije Columbia lansira novi long play vinil format 33 1/3 okretaja u minuti, podloga za eksploziju koja je uslijedila je bila spremna.
Prva komercijalna singlica “PeeWee the Piccolo” na tržište je lansirana u Ožujku 1949. godine. Interesantno je da je u to vrijeme bilo normalno da se singlice izdaju u sedam različitih boja vinila Boju je determinirala vrst muzike na njoj, blues, country, ….itd.
Sve do kraja šezdesetih i početka vladavine konceptualnih albuma, singlice su bile dominirajući format, te nije bilo rijetko da se album u biti popunjavao oko singlice koja je bila na top listi.
Pored toga što je štampanje singlica prestalo u osamdesetima prošlog stoljeća, u medijskom žargonu se zadržao naziv „singlica“, za pjesmu koja prethodi albumu i biva lansirana u većini slučajeva u video formatu.
