Rezerve – Split, Circus / 22. Ožujka-2018.

Rezerve pankerski bez rezerve!

Prvi put sam Rezerve čuo prije 2 lita, točnije 2016 na Split Spot Festivalu. Tad su se predstavili s jednim odličnim spotom za pjesmu “Ne Voli, Ne voli“, ali on uopće nije bio mjerilo onoga što ću vidjeti uživo.

A uživo sam ostao otvorenih očiju i usta prvih 15 minuta stalno se pitajući, ma jesu li ovo njihove stvari ili obrade?

Zadnji put u Splitu mi se to desilo kada sam prvi put slušao Šetače.
Većini ljudi sinoć u dobro popunjenom Cirkusu je njihov koncert bio prvi susret s njima, pa sam na neki način osjećao ljubomoru jer nikada nije kao prvi put, ali prevario sam se.

Taman malo prije 22 sata, dok smo društvo i ja izlazili s još jednog “Pričigina” snijeg je već zabijelio auta kao da smo negdje u Bjelovaru, a ne usrid Splita, na drugi dan “prolića“.

Kao da je sam Bog Vakula na nebu dao još jedan obol činjenici da je ovaj grad uvik bio lud i nepredvidiv.

U takvoj “pred novogodišnjoj” atmosferi s ljetnim gumama na Puntu mog druga Darka doklizali smo do Cirkusa sa zakašnjenjem od 09 minuta.
Srećom ili ne, nismo bili jedini, pa je koncert kasnio 20-ak minuta. Oh, kako je to milozvučno čuti za koncert u Splitukasnio 20 minuta“.
Mogli bi se početi navikavat da koncert stvarno kasne 20 minuta, a ne dvi ure nakon zakazane satnice, tj.kada se ljudi skupe.

Od prvog takta pa do pred zadnjeg Rezerve su otprašili jednu ludo brzu, ali i odmjerenu punk rock svirku bez i jedne greške. I to čak “bez i jedne greške” im ide kao lagana kritika, jer kakav je to punk s disciplinom, a ne anarhijom?
Ali naravno to govori o njihovoj odličnoj uvježbanosti.

U jednom trenu koji se otegao na nekoliko sati imao sam doživljaj kao da se nalazim u CBGB klubu u New Yorku tamo negdje 1977-e i slušam Ramonese. I zbog same vrste glazbe i zbog samog kluba Cirkus koji je na dobrom tragu da bude postane upravo takav legendaran klub.

Pokušao sam i uspio zadržati taj doživljaj u sebi toliko dugo da napišem ovaj tekst nakon prospavane noći i šarenih snova koje obavezno zaboravim.

Rezerve su zvučale toliko dobro, kao da su etablirani svjetski bend s 20 godina sviranja u guzici, rutinski prašeći jedan hit za drugim, a ne bend koji tek treba da izda svoj album prvijenac. Ali to su dame i gospodo hitovi tek u nastajanju. “Madona”, “Ne Voli, Ne voli”, “Potoci Suza”, “Daj Poljubac”… , za koje već imaju odlične spotove.

Cirkus je u najavi svirke napisao kako će Rezerve rasplesati publiku sa svojim romantičnim zvukom. Ništa tu nije bilo romantično sem stihova koje, oprostit će mi bend nisam ni pokušao skužiti.

Kada imate isprid sebe brzinu Ramonesa, maštovitost Vis Idola i lucidnost LET 3 u jednom bendu, zaboravljate obraćati pažnju na detalje.
Pa onda nisam baš mjerodavan secirati svaku pjesmu i svaki instrument kako to zaslužuje.
No pokušat ću bar ovo:

Svidio mi se energični i brzi gitarista koji se toliko uživio da se spuštao u publiku nekoliko puta. Nije to ništa originalno i nikad viđeno, ali meni je uvik lipo doživjet, jer nije bend tu radi sebe već radi same publike.

Bubnjar se doimao kao vođa benda jer je najavljivao svaku pjesmu i bio važan  prateči vokal.

Glavni vokal kojeg ne znam zašto zovu Krele, mi je odmah i na prvoj svirci ostavio poseban dojam. Samom svojom konstitucijom i ne rockerskim stilom me podsjetio na legendarnog Lee Brilleauxa iz Dr.Feelgooda.
Ipak dobro bi mu došlo malo više samopouzdanja i drskosti na bini. Mislim da kao čovik na “prvoj crti obrane” treba voditi i bend i publiku u ekstazu, tako da s malo duha Peter Wolfa iz J.Geils Benda bi napravio čudo.

Basista je bio najveći kuler na bini, u svom odjelu i s trzalicom smiješno me izgledom podsjećao na Howarda iz “Teorije Velikog Praska”, no glazbeno, odrađivao je svoj posao odlično, čak i kolegijalno, jer je svoj bas za jednu stvar prepustio bivšem članu benda.

A momak na mini Korg klavijaturama me podsjetio na John Bellushia iz Blues Brothersa. Hrabro solirao i bendu davao novu dimenziju synth pop pravca, kao što su nekad davno bili A-Ha i Duran Duran.

Odsvirali su skoro sve svoje stvari uz par obrada već spomenutih Ramonesa i na glasno navijanje publike vračajući se na bis završili s obradom hita Vis Idola, “Jedina”

Nije uopće njih pošteno s ikim uspoređivati, iako neminovno to u startu se ne može izbjeći. Rezerve su jedan fantastičan bend za moj ukus i nadam se da će dugo potrajati na ovim prostorima.

Mislim da je publika u Cirkusa osjetila to kao i ja, dok im je Mladen Badovinec iz TBF-a brzo došao čestitati, Lovre iz Harpoonsa (i 058) je doveo svoga sina da se slika s budućim zvijezdama.

Ali da se vratim na prvu rečenicu, momci iz benda Šime Lalić, Ante Puharić, Tomislav Miladinović, Leon Lužija i Igor Mrsić rade za sada lavovski posao snimanja spotova za predstavljanje široj publici te dorađivanja prvog albuma “Ravno u zamku”.

Ono što je najmjerodavnije i najvažnije su uživo nastupi koji su puno snažniji, brži i bez filtera naspram odličnim video spotovima, za koje bi se stvarno moglo reći da nisu pravo ogledalo ni najava onoga što oni isporučuju na bini.

Zato im želim što više koncerata, odlične recenzije prvog nadolazećeg albuma i da uskoro cijena za njihov koncert ne bude 20 već 40 kuna koje ću opet rado platiti.

Autor svih fotografija je Nikola Radovani!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.

na vrh
error: Sadržaj zaštićen !!