I eto, napokon da se javim s druge strane oceana.
Nazočio sam brojnim koncertima u ovih malo više od godine dana otkako sam u SAD-u.
Od Primusa, Willieja Nelsona, Boba Dylana, Green Daya, Offspringa, Smashing Pumpkinsa, Rancida, Disturbeda, Dropkick Murphysa, Stainda, Brucea Dickinsona, Neila Younga i još puno dobrih grupa, više ili manje poznatih široj javnosti.
Jučer sam pohodio jedan zanimljiv koncert na zanimljivom mjestu. Masonic Center u Detroitu je pravi masonski hram, napravljen u stilu katoličkih katedrala i prilično raskošno uređen.
The Psychedelic Furs s Garyjem Numanom kao predgrupom obećavaju odličnu zabavu.
Publika mojih godina i starija, znači stari rokeri i ponešto mladih zaljubljenika u post-punk zvukove Fursa i elektro-psihodelije Garyja. Mislim si, onako, ima li većeg grijeha nego slušati alternativnu muziku u masonskom hramu?
Strašno.
Atmosfera odlična, pivo 3 eura, vino 3 eura, znači nije loše. Karte su uvijek oko 40 eura.
Ljudi veseli, pristojni, kao da sam na koncertu Kries ili Stranglersa.
Gary Numan kao predgrupa, koja to nije.
Pozornica puna ludog svjetla, pulsirajućih lasera i svakojakih new wave trikova.
Gary odličan, žestoko, drugačije, gitare na distorziji na najjače. Pjesme su kao himne, s dugim instrumentalima, pune preokreta, prekida i neobičnih završetaka.
Koreografija postapokaliptična, baš onakva kakvu muzika zahtijeva.
Publika žestoka, plešu i pjevaju, ima nešto u Garyju, ima karizmu i glas.
Fini uvod u legende iz Engleske.
The Psychedelic Furs, grupa koja traje već skoro 50 godina.
Uvijek sam ih volio, mješavina The Curea, Stonesa, Carsa. Nastali nakon ludog i snažnog punk pokreta u Engleskoj, kad su ljudi poželjeli laganije ritmove i poetičnije tekstove.
Fursi sviraju odlično, kao na albumima. Glas uvijek jak i poseban, poetičan, pompozan, skoro kao Freddie. Pjesme od laganih ljubavnih do žestokih, pa čisto psihodeličnih, tek toliko da se opravda legendarno ime.
Lijepo je pjevati i njihati se u ritmu Fursa, tekstovi lijepi, bogati, s nekoliko strofa i sve upakirano u finu rock kulisu. Baš za svakoga ponešto ima kod The Psychedelic Fursa.
Još nekoliko starih pjesama poslije bisa i lagani odlazak u detroitsku noć.
Ne mogu ja bez Štulića.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.