Krautrock je pojam koji se veže za eksperimentalnu scenu koja je nastala u Njemačkoj kasnih šezdesetih.
Pored neosporne popularnosti u matičnoj zemlji, pomalo nevjerojatno zvuči činjenica da su u stvari najpopularniji bili u Engleskoj.
Inače samo ime krautrock je došlo kao sprdnja od strane etabliranih muzičkih listova Melody Makera i New Musical Expressa.
Naime, u nemogućnosti da nove njemačke grupe svrstaju u ikakav poznati žanr, izmislili su podsmješljiv naziv krautrock kao sinonim za “ono nešto tamo eksperimentalno što nikog ne zanima, nazvavši ga “kupusom””.
Tu su se malo preračunali, a vidjet ćemo i kako.
Iako grupe nisu djelovale u nikakvoj suradnji, a niti su zajednički nastupale, cijeli pokret se brzo identificirao kao inovativan i svjež.
I tu negdje u našu priču ponovo ulazi John Peel, najmoćniji DJ s BBC-a. Zahvaljujući njemu, odnosno njegovoj sposobnosti da prepozna nadolazeće veličine, krautrock udara temelje na otoku i tamo ostaje do današnjih dana.
Inače sama muzika krautrocka je miljama udaljena od tradicionalnog bluesa i rock’n’rolla, pa čak i od klasične muzike, za koju bi se po nekoj tradiciji, a i po obrazovanju, trebali vezati.
Stoga, postavlja se pitanje:
Kako pored svega iznesenoga opisati krautrock?
Temelj cjelokupnog pravca je improvizacija i miješanje svih mogućih stilova u cilju dobivanja novoga zvuka. I u tome su sasvim uspjeli.
Jer na prvo slušanje se osjeća distinkcija od svih prevladavajućih stilova iz toga vremena.
I ono što je još važnije od toga – beskompromisna kreacija muzike koja ne podliježe nikakvim normama, kanonima, kanalima i utiranju u šupak publici i kritici.
Komotno možemo reći da je osnovni moto krautrocka: “Ako nas volite ovakve, welcome; ako ne, ajte vi tamo, a mi idemo ovamo.”
A kad o sastavima govorimo, tu je izbor onih koje treba spomenuti ogroman. I nemoguće ih je obuhvatiti, ali pokušajmo nabrojiti samo neke: Can, Amon Düül II, Birth Control, Ash Ra Tempel, Faust, Popol Vuh, Cluster, Tangerine Dream, Neu!, Klaus Schulze, Holger Czukay, Kraftwerk, Kraan…
A što je krautrock ustvari donio i što je ostavio iza sebe nakon prvog uzleta na svjetskoj sceni?
Pojavom krautrocka rađa se i evoluira elektronska muzika, ambijentalna muzika, alternativni pravci se obogaćuju novom krvlju i naposljetku je New Age u potpunosti dijete krautrocka.
A o utjecaju krautrocka na suvremenu pop scenu ne treba trošiti riječi. Dovoljno je spomenuti da je Amon Düül II bio kultna grupa, da je Bowie snimio „Station to Station“ pod direktnim utjecajem iz Švabije, a još je poznatija njegova crna Berlinska trilogija: “Low”, “Heroes”, “Lodger”, koja je inspirirana krautrockom.
Isto tako, ne smijemo ignorirati ni činjenicu da je krautrock imao snažnog utjecaja na razvoj post-punk ere, a posebno na grupe „The Fall“, „This Heat“ i „Joy Division“.
Iz nekog čudnog razloga, krautrock nije nikada zaživio na ovim prostorima, iako su njegovi derivati bili itekako prihvaćeni. Vjerojatno jedino objašnjenje nalazi se u reklami, jer ekipa iz Švabije nije baš marila za medijsku promociju, a ovi naši se nisu baš trudili oko toga. Nisu ni oko čega, pa kako će i oko toga, jer sve što se događalo u muzici na ovim prostorima, događalo se samo od sebe.
Nekako mi poznato stanje kad danas pogledam oko sebe, hm…
Eto, toliko o krautrocku, nastavljamo s Amon Düül II i albumom „Yeti“.
I odmah na početku da raščistimo s mogućim nedoumicama. Postojale su dvije inkarnacije Amon Düüla. Prva je bila pokret koji je u sebi nosio i muzički dio, i normalno da se grupa zvala Amon Düül. Druga inkarnacija je bila čisto muzička i sebi su dodali nastavak II.
Dakle, samo ime pokreta i benda dolazi od simbioze dviju riječi:
Amona, staroegipatskog boga sunca, i Düül, ludog lika iz turske mitologije.
Pokret je formiran od studenata sredinom šezdesetih i prvobitno se fokusirao na ekstremno političko djelovanje. Kako je politička oštrica tupila, muzički dio je sve više isplivavao na površinu, da bi se nakon par godina pokret poistovjetio s bendom, a ovaj udario temelje krautrocku.
Zbog političkih i konceptualnih mimoilaženja, grupa se raspada na dva dijela, od kojih svaki za sebe nastupa i izdaje ploče. Dogodila se i jedna bizarna situacija. 1968. godine na Essen Song Days, prvom njemačkom underground festivalu, nastupile su obje grupe, Amon Düül I i Amon Düül II.
Bilo kako bilo, obje reinkarnacije benda su bazirale svoj muzički izričaj na improvizaciji. Manje-više sve teme su i nastale iz improvizacija, ali isto tako i kao rezultat kolektivnog napora svih članova grupe.
Amon Düül II je postigao daleko veći komercijalni uspjeh i stoga što se fokus svih članova suzio samo na muziku. Svjesno ili nesvjesno, Amon Düül II je bio bend koji je krautrock prebacio preko granica Njemačke.
O imenima članova nema smisla govoriti, jer su, kao i sam sastav, nepoznati na ovim prostorima. Uglavnom, Amon Düül II se sastojao od 6 do 8 stalnih članova, s mnogobrojnim vanjskim suradnicima.
1969. godine izlazi prvi album pod nazivom „Phallus Dei“ (ovo bolje ne prevoditi 🙂 !). Album je nastao kao produkt sviranja uživo. Snimke su puštene u gotovo originalnom obliku.
Grupa nastupa s Tangerine Dream i skupljaju odanu bazu fanova.
Drugi album „Yeti“ izlazi 1970. godine i etablira grupu kao predvodnike onoga što će kasnije nazvati krautrock. Album po prvi put donosi kakve-takve aranžmane u kompoziciji, popraćeno nadigravanjem gitare i violine.
Izlazi kao dvostruki album na Liberty etiketi.
Po samom izlasku, britanski avangardni magazin „The Wire“ opisuje ga kao “one of the cornerstones of both Amon Düül’s career and the entire Krautrock movement” – u prijevodu: “kamen temeljac za obje postave Amon Düüla i krautrocka kao pokreta”.
Kako život piše priče, tako piše i ironije. A u ovom slučaju ironija je da Amon Düül s albumom “Yeti” više zvuči kao Jefferson Airplane ili Grateful Dead, nego ostali sljedbenici krautrocka. Isto tako, za ljubitelje rifova treba napomenuti: “Yeti” sadrži više rifova nego bilo koji heavy metal album.
Amon Düül II – „Soap Shop Rock“
Album otvara „Soap Shop Rock“ suita, koja u sebi sadrži četiri stavka:
a) Burning Sister
b) Halluzination Gallery
c) Gulp A Sonata i
d) Flesh Coloured Anti-Aircraft Alarm
Suita zvuči kaotično, ali istovremeno postoji itekakav sklad u tom kaosu. Prepuna je bizarne magije. Vokal je u službi zvuka i zvuči kao još jedan instrument u postavi. Labave strukture, kao i sve ostale kompozicije na albumu, prepuna muzičkih obrata i prijelaza, suita je niz fragmenata kroz koje muzičari plove boreći se s kaosom i pokušavajući uvesti kakav-takav red u njemu.
Ovdje nema zvijezda, nema ego tripova, nema nepriznatih i priznatih veličina. Ovdje stanuje samo muzika i ljudi koji je stvaraju, na našu radost.
Predivno za sve ljubitelje i poznavatelje muzike, nepoznato i čudesno novo za one koji je žele spoznati.
(I jedna mala digresija u ovom kontesktu: Amon Düül je uveo operu u rock ambijent punih 5 godina prije grupe Queen.
Toliko o kreditima za tu inovaciju!)
Slijedi kompozicija „She Came In Through The Chimney“, veličanstveni instrumental prepleten paganskim folkom.
O izvedbi se ne troše riječi.
Inače, kad o tome govorimo, napomenimo i to da su manje-više svi članovi Amon Düüla klasično obrazovani muzičari, ali isto tako s debelim zaronom u eksperimentalne vode u kojima nepokolebljivo vladaju Stockhausen i O’Riley.
Amon Düül II – „She Came In Through The Chimney”
„Archangel Thunderbird“ je sljedeća. Vjerojatno najkonvencionalnija na albumu. Zvuči kao kad su Black Sabbath susreli Davida Bowiea.
Slušljiva je i ulazi u uho na prvo slušanje, neobično za Amon Düül!
Ženski vokal je vanserijski.
Amon Düül II – „Archangel Thunderbird“
Slijedi „Cerberus“.
Čudesni akustični instrumental koji postavlja temelje budućem pravcu space rocka kojim će Hawkwind i sljedbenici zaploviti. Kompozicija se razvija neobičnom logikom za Amon Düül, a čak ima formu !?
Za pamćenje svim ljubiteljima space rocka i prvo slovo abecede istoga.
Amon Düül II – „Cerberus“
„The Return Of Rubezahl“ koji slijedi je težak, skoro funky instrumental (ovo funky pod navodnicima), prekrasnog rifa i moćnog zvuka.
Amon Düül II – „The Return Of Rubezahl“
„Eye Shaking King“ – monstruozni jam, ritmički determiniran na mračni kantun u kojem se nalazi vokal, moduliran do neprepoznatljivosti. Gitara vremenski podcrtava atmosferu, a solo – solo je posebna priča.
Richie, gdje si?
Bubnjar na tragu Gingera Bakera, skoro da mu gazi po prstima. Možda je svetogrđe, ali usudio bih se reći da ga na trenutke i nadmašuje.
Bravo, majstore!
E da, by the way, ovo je zvuk koji su Black Sabbath bezuspješno tražili nakon trećeg albuma.
Amon Düül II – „Eye Shaking King“
„Pale Gallery“ zatvara prvi LP ondašnjeg dvostrukog albuma. Inače kažu da je ovaj prvi LP onaj “ispolirani” – i ovo u navodnike.
„Pale Gallery“ je kompozicija koja je najbliža čistoj psihodeliji, s hipnotičkim bubnjevima i metalnim zvukovima koji dolaze ili iz melotrona ili klavijatura. Nadrealna tema, idealna za zatvaranje prvog dijela albuma.
Amon Düül II – „Pale Gallery“
Drugi LP otvara naslovna kompozicija, u stvari suita, improvizacija pod nazivom „Yeti“ po kojoj je i album dobio ime. Osamnaestominutna improvizacija u sebi sublimira sve ono što je odsvirano na prvom LP-u. Bez šavova na prijelazima, logičkim razvojem radnje, i pored svoje dužine, lako se sluša i predstavlja poslasticu za sve ljubitelje Terryja Rileyja i slobodne forme.
Štoviše, „Yeti“ predstavlja ultimativnu referencu spoja improvizacije, ad hoc kompozicije i pristupa strukturi, gdje je kaos sadržaj, a ne forma.
Izranjanje kaosa na površinu ne traži dodatni red da bi kompozicija dobila finalni kostur, jer sam kaos predstavlja ujedno i njezinu okosnicu.
(Dok razmišljate što je pjesnik htio reći sa ovim svim skupa, poslušajte je).
Na B-strani drugog vinila našla se pjesma „Yeti Talks To Yogi“, koja se naslanja na „Yeti“. Štoviše, predstavlja njezin integralni dio, te se cijeli vinil može sagledati kao jedno integralno djelo. Dakle, „Yeti“, „Yeti Talks To Yogi“ i „Sandoz In The Rain“ kao dijelovi suite – to bi bio najtočniji zajednički naziv za kompozicije koje čine drugi vinil.
I uz to moramo napomenuti, iako nigdje nije izričito rečeno, očito je da su one bile oslonac, ako ne i kamen temeljac, za nastanak jedne druge velike grupe krautrocka – grupe Can. Teško se oteti dojmu o sličnostima i križanjima glazbenih puteva ova dva sastava, s time da je bitno podcrtati – Amon Düül je bio taj koji je pronašao ovaj zvuk.
Album zatvara treći dio suite, „Sandoz In The Rain“ ili, u slobodnom prijevodu, “Mujo u potrazi za Hasom”. Riječ je o gotovo meditativnoj improvizaciji koja u obliku folk forme, uz igru flaute i violine, donosi interakciju s gitarom i atmosferom albuma uopće.
Unatoč iznimnom naporu, do današnjih dana nije odgonetnuto o čemu pjeva muški vokal, ali to danas i nije bitno. Prisjetimo se samo jednoga – vokal je instrument i u ovom se slučaju idealno uklopio u akustični segment ambijenta albuma.
Ono što fascinira u ovoj kompoziciji jest odavanje priznanja grupi Velvet Underground. (ne doslovno, niti verbalno.) Jednostavno, slušajući „Sandoz In The Rain“ neminovno se nameće neka distancirana usporedba s prvim albumom Velvet Undergrounda.
Izvesti tribute na ovako sofisticiran način mogu samo majstori i veliki umjetnici.
Najljepši izbor za zatvaranje albuma.
Amon Düül II – “Yeti (Improvisational Suite)”
“Yeti”
„Yeti Talks To Yogi“
“Sandoz In The Rain”
Kada je izdan CD, na njemu su se našle još dvije bonus kompozicije.
Obje su bile izdane na singlicama, koje po običaju nisu našle mjesta na originalnim albumima.
Hit singlica u verziji Amon Düüla, oksimornon!?
Amon Düül II – “Rattlesnakeplumcake”
„Between the Eyes“ je druga bonus kompozicija koja je isto ugledala svjetlo dana kao singlica. Obojena tamnim tonovima, pomiče granice u kojima se kreće Amon Düül i prava je šteta što nisu malo više poradili na njoj.
Očito je sam status singlice bio dovoljan da je grupa ignorira kao pokušaj nekakvog pridobivanja publike putem kvazi-komercijalizacije.
Šteta.
Amon Düül II – “Between the Eyes”
I što još reći na kraju?
“Yeti” je album koji svakim novim slušanjem traži da se ponovi.
“Yeti” je album koji svakim novim slušanjem otkriva svoje nove kutke i pušta nas da uživamo u novootkrivenome.
“Yeti” je album koji se sluša godinama.
“Yeti” je album koji će se slušati još dugo godina.
I kad bude zaboravljen jednoga dana, ponovo će ga otkriti nove generacije koje će spoznati što je muzika u svojoj biti.
I ne treba podcrtavati da je Amon Düül II s albumom „Yeti“ ušao u muzičku povijest kao jedan od kamena temeljaca moderne muzike.
Amon Düül II su nastavili sa snimanjem albuma i intenzivnim nastupima. Njihov idući album, „Tanz der Lemminge“, bio je daleko progresivniji od albuma „Yeti“, muzički daleko superiorniji, s monstruozno dobrom muzikom.
Ali nije imao ono što ima „Yeti“ – novi zvuk i pristup.
Daleko bi nas odvelo nabrajanje albuma, stoga zaokružimo ovaj prikaz s konstatacijom da je Amon Düül II veliki bend, koji je zasluživao i još uvijek zaslužuje daleko veću pažnju od one koju je dobivao.
Eto!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
