Na Tjentištu sam, prostoru Bitke na Sutjesci, mistu di je 7543 naših boraca ostavilo svoj život, od toga 41% dalmatinaca uz povike „Nećemo da nam unucima njemački jezik bude materinji, želimo ga učit na Duo Lingo, dobrovoljno“.
Šta bi oni rekli što im oko kostiju danas tamburaju rokeri?
Stari bi rekli: „Sram ih bilo, ovo je mjesto pieteta“.
A mladi bi rekli: „Tu su da slave slobodu koju smo im izborili“.
Deseti po redu je Ok Fest (kao i Ultra, božemeoprosti) , skupa sa Exitom i In Musicom najveće okupljanje dobre glazbe na ovim balkanskim prostorima. Da ne spominjem Ultru i Guču sad onima koji i ne čitaju ovakve osvrte.
Ukupno 4 dana na 3 stejđa, plus book i cinema stage, oko 30-ak bendova, pa još onih DJ-a, promocija knjiga i puštanja filmova.
Kupia sam karte na vrime u kompletu s kampom po lipoj cijeni od 32 eura i veselia se avanturi sa ženom i dicom, di su dobrodošli svi ljudi dobre volje, nevažno na naciju, vjeroispovijest, boju kože i odabir spola.
Samo da nisu na 4 noge, jer iz nekog razloga pasima nije dozvoljeno. Dobro što spizu i piće nemoš unit u prostor, ne samo festivala već i kampa, ali da nakon nijemaca 43-e, pasi su sada neprijatelji, to nisam zna.
Ali To nam je bija problem, jer ako ćemo kampirati ne možemo dicu ostavit u autu, negdi dalje od festivala dok mi guštamo u šatoru blizu bine. No, nije se rodio taj ko mi može zabranit (a otac je umro) da dignem šator u nacionalnom parku di ja želim, pa je tako i bilo.
Stigli smo tek oko 21.30 propustivši nažalost drugare iz Dža ili Bu dan ranije, Bojanu Vunturušević i Hladno Pivo kojima ide bolje bez Mile Kekina uz ime Savršeni Marginalci.
A u petak neke DJ-e, Peru Defformeru, Who See i Bljesove na manjem Jagermaister Ok stejđu.
Da se ne osjećam kao na ribarskoj fešti srećom sam izbjegao prvog izvođača Visa Main Stagea Nenu Belana, našeg hitmejkera. Čovjeka kojeg da mu nema Radio Dalmacije, Hrvatskog i Otvorenog radija nebi ima od čeg živit, jer nije izdao album više od 20 godina.
Zato su tu Thievery Corporation.
Prvi put sam čua za njih kada sam prije dosta godina naletio na njihov album. Kakvo remek djelo, pobunjenika, imigranta iz svih ladica u kojeg bi ih htio staviti, “The richest man in Babylon”, tako nešto. Na bini se fiksirao bend na gitari, basu, bubnju, perkusija i elektronici, a samo su se izmjenjivali pjevači. Svaki pjevač, 3 lika i dvi ženske je imao svoj đir i svoj ritam. To mi je puno draže nego da pivaju svi uglas kao u klapi ili Beach Boysima. Najmidraža bila ova nježnica koju bih odmah pozvao u šator, oko logorske vatrice da mi pjeva na uho:
Je da sa tim franzetama vrišti: “Treba mi psihološka pomoć” i prije, a možda i posli vatri do kampa.
Ludilo koncert, duži nego neki samostalni izvođači van festivala, oko sat ipo. Svjetski bend koji vridi vidit i poslušat, bez obzira na kojoj ste trenutno drozi.
Pola ure stanke da istražimo ponudu ića i pića. Po litre pive je samo 5 KiloMetara, oko 2,5 eura. I to u limenci, ne u glupoj plastičnoj čaši. Ne volim kada se organizatori boje da ćemo izvođače gađat limenkama pive, pa kontra logike i očuvanja okoliša kojeg se kao fol svi pridržavaju, uvaljuju milion bespotrebne plastike. Osim ako je piva točena, naravno, neću je iz skupljenih ruku pit. Ali i tu ima solucija, a to je kupljena festivalska čaša koja se samo nadopunjuje.
U točno 23 sata, nikad točnije u životu dolaze Zoster. Sjećam se kad sam ih prvi put slušao!
Predviđa sam pjevaču još par godina života, ako ne dođe sebi. Evo ga sad ćelav i s brkovima dugogodišnjeg korisnika KP doma Zenica kojeg su pustili na vikend da pjeva JA SAM NAJGORI.
A nju su dvaput odsvirali, jednom za uvod u zaplet koncerta i na kraju za očekivani svršetak, finale, odluku i osudu publike.
Sjajan koncert. Znao sam se zezati snjima da im pjesme može napisati i odsvirati samo učenik srednje muzičke škole, ne stariji od nekoliko ponavljanja razreda i 19. Naivac, bez znanja i iskustva. No, večeras su me stoput prevarili. Zajebantski, a svjecki bend. Još malo pa će nadići i prvaka u tom polju Ramba Amadeusa. Ako su mu to nasljednici, neka. Al dajte onda da umirovimo Ramba, prije nego što dođe do Šestog nastavaka.
Nikad je dosad čua, zato što pravi bendovi imaju prave stvari koje još niste stigli čut, ali ova stvar koju sam snimio je baš ta, odmah sam znao:
Nakon sat i pol publika hoće još, pa dajmo im spomenutu „Ja sam Najgori“ i meni najdraža: „Bezbolnim palicama“….
Jedan je prošlo, umoran sam, pospan i bole me noge, a apotekar nije blizu.
Tražim naš šator bez građevinske dozvole. Spavam do jutra, posjećujem spomenik palim suborcima. Bivam i ja ranjen od strane Hansa i Klausa, dva komarca koje sam evidentirao nakon likvidacije.
I sada pišem ovo.
Popodne već nastavak, piče drugari iz Atheist Rap, Tamikrest za koje pretpostavljam da su baš tražili da sviraju po najvećem zvizdanu u 15.30. Nakon njih Loše Kopije. A večeras na velikom stejđu ostali, sad me mrzi pisat koji, pa sami pronađite ovdi:
U sljedećem nastavku saznajte kako sam hodao dnom Sutjeske i spasia se pomoću nebesa.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.