Neil Percival Young rođen je 12. studenog 1945. godine u Torontu u Kanadi. Glazbeni put započinje 1960. godine u Kanadi, da bi 1966. krenuo u pravcu Kalifornije, gdje postaje suosnivač legendarne grupe “Buffalo Springfield”, sa Stephenom Stillsom i Richiejem Furayem.
1969. pridružuje se Crosby, Stills & Nashu kao četvrti član. Nakon globalnog uspjeha, kvartet se raspada i povremeno okuplja, a Neil Young nastavlja solo karijeru, koja je već posebna priča, koja traje više od 50 godina.
Neil Young je snimio 34 studijska albuma, a da na niti jednom nije popuštao ukusu publike, niti podilazio kritici. Njegovi albumi su određivali masovni ukus publike, a kritičare navodili na samo jednu vrstu recenzija. Jedan je od rijetkih koji je ušao u “Hall of Fame” dvaput: prvi put 1995. godine kao solo izvođač, drugi put 1997. godine kao član grupe “Buffalo Springfield”.
Youngov cjelokupan opus karakteriziraju neuobičajen pristup gitari, duboko osobna lirika i specifični falset vokal. Pored toga što se svira na mnogobrojnim instrumentima, od pijana do harmonike, Younga karakterizira specifična tehnika sviranja akustične gitare. Najbliži izraz je veoma teško prevesti, pa ćemo se radije zadržati na engleskom izrazu “clawhammer”.
I dok je tijekom karijere eksperimentirao s mnogobrojnim pravcima u glazbi, od swinga do elektronske glazbe, među masama je ipak najpoznatiji po svojim akustičnim, country/folk/rock temama, kao i po svojoj verziji hard rocka, koju je majstorski obradio sa svojim bendom Crazy Horse. Išao je toliko daleko u samu esenciju hard rocka, da je apsorpcijom elemenata alternativnog rocka i grungea dobio svojstveni zvuk, toliko suvremen i različit. Dakako, taj mu je derivat utjecaja donio naziv “Godfather of Grunge”. Poprilično jako priznanje za nekoga tko najveće uspjehe duguje folku s utjecajem countryja.
Neil Young – “Sugar Mountain”
Na svojim početcima, Young je nastupao i radio s Joni Mitchell. Oboje su bili pod jakim utjecajem Boba Dylana. Zanimljivo je da su oboje u tom razdoblju napisali pjesme koje će ih pratiti cijeli život. Young “Sugar Mountain”, priču o izgubljenoj mladosti, Mitchell sa svoje strane “The Circle Game”, kao odgovor na Youngovu pjesmu.
Istovremeno, kanadski sastav The Guess Who, čiji je evergreen “American Woman” svima poznat, dolazi na top liste s “Flying on the Ground is Wrong”, napisanom od Neila Younga. Bio je to u stvari breaking point u stvaralaštvu Neila Younga, jer ga je ta pjesma promovirala kao pisca i skladatelja.
The Guess Who – “Flying on the Ground is Wrong”
Kad je stigao u Los Angeles, susreće se sa Stephenom Stillsom i njegovim kompanjonima. Ovaj će susret u mnogočemu determinirati Youngov kasniji umjetnički put. Pridružuje im se u formiranju legendarne grupe Buffalo Springfield.
Grupa se etablira izvodeći mješavinu folka, countryja, psihodelije i sirovog rocka. Odmah po osnivanju, Stills i Young dobivaju istaknute pozicije kao skladatelji/tekstopisci, ali i kao gitaristi. Prva LP ploča sastava izlazi 1996. godine i polučuje dobar uspjeh, a singlica “For What It’s Worth”, skinuta s albuma, postaje hit.
Buffalo Springfield – “For What It’s Worth”
Već prilikom snimanja drugog albuma pojavljuju se pukotine i trvenja među članovima, tako da na tom albumu izlaze tri Youngove pjesme, od kojih dvije bivaju snimljene bez ikakvog prisustva ostalih članova grupe.
Pošto život piše romane, tako i u ovom slučaju pjesme koje su skoro pa nevoljko došle na svjetlo dana postaju Youngovi standardi za sva vremena. Govorimo dakako o “Mr. Soul”, “Expecting To Fly” i “Broken Arrow”.
Nakon raspuštanja “Buffalo Springfielda”, Young se posvećuje solo karijeri. Surađuje ponovo s Joni Mitchell, s kojom dijeli i zajedničkog menadžera. Prvi solo album dobiva mješovite kritike, ali zato singlica s njega postaje hit i još jedan standard koji se izvodi i dan danas.
Radi se o pjesmi “The Loner”.
Neil Young – “The Loner”
Za sljedeći solo album Young skuplja ekipu glazbenika i oformljuje prateći bend pod imenom “Crazy Horse”. Ime uzimaju od legendarnog indijanskog poglavice. Sam odabir imena poprilično zorno ukazuje put kojim će Young krenuti u budućnosti.
Album “Everybody Knows This Is Nowhere” izlazi u jedanaestom mjesecu 1969. i donosi Younga u dotad najboljem izdanju. Snimljen za samo dva tjedna, album se penje na sve top liste, a singlice “Cowgirl in the Sand” i “Down by the River” postaju internacionalni hitovi.
Neil Young – “Down by the River”
Nedugo nakon toga, Young se pridružuje starom prijatelju Stephenu Stillsu. S Davidom Crosbyjem i Grahamom Nashom, oformljavaju neponovljive Crosby, Stills, Nash & Young. O CSN&Y nećemo ovom prilikom, jer sastav zaslužuje punu pažnju, a ne usputno spominjanje. (bitno je za napomenuti da je Young došao nakon prvog albuma kojeg je trio, Crosby, Stills &, Nash, snimio!)
Paralelno s radom u grupi, Young izdaje treći solo album “After the Gold Rush”. I ovaj album donosi Youngove buduće standarde. Najupečatljivija je pjesma “Southern Man”, koja će svoj drugi, možda čak i punokrvniji život doživjeti u izvedbi CSN &Y.
Neil Young – “Southern Man”
1972. godine Young izdaje svoj četvrti solo album “Harvest”. Album je po samom izlasku na tržište postao monster hit. Singlice skinute s njega napravile su pomor na top listama. Pjesma “Heart of Gold” postala je jedini #1. hit u cjelokupnoj Youngovoj karijeri. (Ne vjerujem da ga je to nešto posebno zabrinjavalo.)
Uspjeh albuma uhvatio je Younga nespremnog i nedugo nakon svjetskog komercijalnog uspjeha povlači se u osamu, posvećujući se obitelji, ljubomorno čuvajući osobni život od najezde novinara i fotografa.
Daleko bi nas odvela ova priča kad bismo krenuli u detalje, stoga samo par crtica.
“Harvest” nije “Crazy Horse”. Isto tako nije ni “Crosby, Stills, Nash and Young”, a pogotovo nije Buffalo Springfield. “Harvest” je samostojan “projekt”, miljama udaljen od svega što je Neil Young do tada radio i što će od tada raditi. Album je nastao na putovanjima, dok se Young družio s country glazbenicima, nastao je u trenucima opijenosti prirodom. Nastao je kao umjetnikovo proživljavanje dobra i zla kojim je bio okružen. Nastao je u trenucima spoznaje o ugroženosti malog čovjeka u velikoj zemlji.
“Harvest” sam priča svoju priču. Young nam samo interpretira ono što kroz njega prolazi. Skoro bi se moglo reći da se album i ne sluša nego gleda i čita. Jer svi dijelovi spojeni u cjelinu, kao knjiga, pričaju priču daleko veću od samog autora. I tu se krije razlog njegove veličine.
Neil Young – “Harvest”

Album otvara tipična Youngova pjesma “Out on the Weekend”, koju slijedi “Harvest”.
Obje uvodne pjesme sporog tempa, južnjačkog mentaliteta, uvlače nas u epsku “A Man Needs a Maid”. Neil Young, uz pomoć The London Symphony Orchestra, kreira tako emocionalno nabijenu kompoziciju da tuče ravno u dušu slušatelja, zaobilazeći sva ostala čula. Donosi Youngovu borbu s ljubavlju i samoćom. Oba se osjećaja naizmjenično provlače kroz cijeli album.
Borba osjećaja nastavlja se i kroz “Heart of Gold”.
“I’ve crossed the ocean for a heart of gold”, pjeva Young iz čistog srca i pune duše. S akustičnom gitarom i harmonikom, Young nam isporučuje pjesmu koja ulazi u sve anale glazbene povijesti.
Slijedi je “Are You Ready For The Country”, koja kreće drugim pravcem od prethodnih. Skoro pa dobrodošao predah, znajući što dolazi uskoro.
Svaki put kad čujete neku pjesmu, ma koliko puta je čuli prije toga, svaki put vas iznenadi svojom osebujnošću. I dakako, veoma je teško točno reći zašto je tomu tako.
“Old Man” je jedna od tih. Dakako, lako je tako nešto objasniti prekrasnom melodijom, osobnom i nadasve dubokom lirikom. Ali sve to skupa nije dovoljno da bi opravdalo njen bezvremenski status. Jedino što ostaje je slušati je, i ponovo i još jednom i još jednom…
Simfonijski orkestar još jednom u funkciji “There’s a World”. Veoma zanimljiva kompozicija koja nas cijelo vrijeme svog trajanja navodi da će eksplodirati u rock operu. Tko zna. Možda je i šteta što tomu nije tako, ali svejedno, najizazovnija na albumu.
“Alabama, you got the weight on your shoulders that’s breaking your back.” Epohalna rečenica koja je vjerno opisala problem rasne diskriminacije u toj južnoj državi i kao nožem zarezala po kolektivnoj svijesti Amerike.
Zanimljivo je da su “Lynyrd Skynyrd”, kao izazov, na nju napisali svoju južnjačku himnu “Sweet Home Alabama”, koja donosi negaciju Youngove kritike. Mada su ideološki bili na suprotnim stranama, Young i Lynyrd Skynyrd su bili dobri prijatelji, pogotovo je Young bio u dobrim odnosima s vokalom, pokojnim Ronniejem Van Zantom.
“The Needle and the Damage Done”, u samo dvije minute, Young nam donosi potresnu priču o svom prijatelju koji je preminuo od predoziranja. Duboko osobna lirika prodire u dubinu svake otvorene duše. Prodire do svakoga tko je spreman spoznati. “I sing the song because I love the man, I know some of you don’t understand” – jednostavno, poetično i nadasve duboko proživljeno.
Young nije Bob Dylan, ali njegovi tekstovi su itekako intrigantni i duboki. Diru nas u naše najmračnije kutke duše, izvlačeći na površinu ono ljudsko u nama.
Što je Young bez “šporkog” sola na gitari?
Završna, “Words (Between the Lines of Ages)”, donosi svim ljubiteljima gitare neponovljivog Younga. Na trenutke čak i više nego što je itko od njega očekivao. Sedam minuta prekrasnog Younga.
Neil Young – “Harvest” / full album
I kako uopće ocijeniti ovaj album?
Očito je stremljenje ka perfekciji, ali je daleko od nje.
Ima slabih točaka, ali svaka slaba točka ima daleko jaču koja je pokriva.
I uza sve ono što smo prije rekli o “Harvestu”, ostaje jedino da zaključimo da je album jedinstveno ostvarenje, skoro pa intimna ispovijest samozatajnog umjetnika koji nam bez previše kritičkog donosi slike danas možda zaboravljenog srednjeg zapada i američke kulture uopće.
Young je nastavio s izdavanjem albuma, uz bezbrojne nastupe profilirao se kao jedna od najistaknutijih figura prošlog stoljeća. Zanimljivo je da Younga zapravo svi vole. Bez obzira na glazbene afinitete i orijentacije, Young je jednostavno mezimac, kako masa, tako i kritike.
Za kraj, još jedna bezvremenska “Helpless”, koja sadrži u sebi esenciju njegovog stvaralaštva.
Neil Young – “Helpless” / (Live Aid 1985)
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
