John Wetton izdaje istovremeno dva albuma. Prvi je retrospektiva solo rada i krije se pod naslovom, “The Studio Recordings Anthology”, te friški živi album u suradnji s Les Paul Triom, “New York Minute”.
Da li je ovo svođenje životnih računa ili samo usputna stanka da bi se ubrao koji cekin više, vrijeme će pokazati. No, što se tiče retrospektive, Wetton ima debelo za pokazati. U stvari, kao svjedok i sudionik nekih od najvećih muzičkih projekata i događaja sedamdesetih pa naovamo, Wettonov put kroz muzičko zvjezdano nebo može komotno biti opisano i kao priča o progresivnoj muzici. Ipak, ne u svim svojim aspektima, ali o tom nekom drugom prilikom.
Iako se na retrospektivnom albumu nalaze samo kompozicije sa solo albuma, prisjetimo se u najkraćim crtama, životnog puta John Wettona.
Prvi veliki angažman je imao u grupi Mogul Thrash, da bi temelje udario u grupi Family. Svoje zvjezdane trenutke doživljava kao član najveće inkarnacije King Crimsona. Ni sljedeći projekt, UK, iako kratkog daha, nije bio ništa manje uspješan. Čak dapače, UK je bila jedna od rijetkih super grupa koje su koliko toliko opravdale ono “super”.
Wetton nastavlja svoje putovanje s grupom Asia, s kojom postiže planetarni uspjeh. Prvijenac grupe postaje najprodavaniji album u svijetu, 1992. godine.
Ni solo karijera mu nije bila po strani. Redovno izdaje solo albume, doduše, komercijalno daleko od tiraža koje je imao s grupama, no još uvijek, ta su izdanja i te kako privlačna, ne samo ljubiteljima progresivne muzike.
I tu dolazimo do albuma s Les Paul Triom, “New York Minute”, na kojem se nalaze kompozicije koje Wetton nikada nije izvodio. (“Can’t Find My Way Home,” “All Along the Watchtower,” “Lady Madonna” i hit Asie, “Heat of the Moment.”)
I za kraj, kao što sam već rekao, na retrospektivnom albumu se nalaze kompozicije sa svih šest solo albuma koje je izdao, na dva CD-a.
Iako su sve kompozicije manje više, zasluženo našle svoje mjesto na albumu, jedna ipak odskače od sviju. “Raised in Captivity” ima svoju priču, neobičnu u samoj biti, no o njoj jednom drugom prilikom. Samo mala natuknica, glavni akter ove priče, pored Wettona je, nitko drugi doli, Robert Fripp. U stvari, samo je on mogao ovako nešto odraditi i u ovakvom stilu.
I kad govorim o gostima, evo i kompletne liste imena.
Impresivno, ma s koje strane gledali:
Robert Fripp (King Crimson),
Steve Hackett (Genesis),
Geoff Downes (Yes / Asia),
Steve Lukather and Simon Phillips (Toto), Billy Sherwood (Yes),
Martin Barre (Jethro Tull),
Ian McDonald (King Crimson / Foreigner),
Simon Kirke (Free / Bad Company),
Clive Nolan (Arena / Pendragon),
John Mitchell (IT Bites / Arena),
John Young (Lifesigns).
