Danas se zna da lom bijele svjetlosti proizvodi sedam boja.
To je činjenica koju nitko ne dovodi u pitanje.
No, stvarni broj boja koje nastaju lomom bijele svjetlosti ipak je malo drugačiji i ima svoju povijest.
Dakle, nekada davno, živio je jedan od najvećih znanstvenika ljudskog roda, Isaac Newton. Duboko je vjerovao u koncept “harmonije sfera”, ideju da su obrasci u prirodi, poput glazbe i svjetlosti, međusobno povezani matematičkim proporcijama.
I kad je u svojim ranim eksperimentima s prizmom identificirao samo pet boja u spektru: crvenu, žutu, zelenu, plavu i ljubičastu, javio mu se disbalans ravnoteže te je posegnuo za dodavanjem. Kako bi postigao simbolički značajan broj sedam, dodao je narančastu i indigo kao prijelazne boje. To mu je omogućilo da spektar podijeli na isti način na koji je glazbena (dijatonska) oktava podijeljena na sedam nota.
Ako pak sa znanstvenog gledišta promatramo, vidljivi spektar je kontinuirani gradijent, a ne sedam zasebnih/izoliranih boja.
Iako današnja nauka točno specificira da je šest boja točniji prikaz onoga što ljudsko oko prirodno razlikuje, ipak je ostao taj broj sedam kao dio prirodnog sklada u relaciji sa sedam nota u oktavi.
Eto!
