Postoje pjesme koje nadživljavaju svoje autore, svoje vrijeme, pa čak i vlastito značenje. One se ne vežu uz jedno vrijeme, nego uz stanje. “Greensleeves” je jedna od takvih pjesama – melodija stara preko pet stoljeća, čije podrijetlo tone u maglu Tudor dinastije, a čije odjeke danas slušamo u keltskim harpama, renesansnim ansambilima i božićnim procesijama. Ne pripada ni renesansi iz koje potječe, ni Božiću s kojim je danas često povezujemo.
Ona pripada prostoru između. Između nade i gubitka, između želje i odricanja, između onoga što je izrečeno i onoga što ostaje neizgovoreno.
Kad se prvi put susretnemo s tom melodijom, ne znamo ništa o njenoj povijesti. I ne moramo. Dovoljno je osjetiti kako se ne otvara prema slušatelju, nego ga zadržava na distanci. Kao pogled koji ne traži odgovor.
Celtic Ladies – “Greensleeves”
U svojoj izvornoj formi, “Greensleeves” je ljubavna pjesma, ali lišena romantike kakvu danas očekujemo. Govornik ne slavi ljubav – on u njoj ostaje zarobljen, bez moći da krene dalje. Nudi odanost, darove, sjećanja, dok druga strana ostaje hladna, odsutna, nedostupna.
Zeleni rukavi nisu kostimografski detalj. Oni su simbol. U elizabetanskom kontekstu, zelena boja nosi ambivalentan smisao: mladost i proljeće, ali i tjelesnost, nepostojanost, sumnju. Ona nije čista ni mračna – nalazi se točno ondje gdje je i ova pjesma.
Zato “Greensleeves” ne treba objašnjenje. Već sam naslov nosi cijelu priču: privlačnost i distancu, obećanje i odbijanje. Zeleni rukavi postaju jedini živi akcent u inače prigušenom emocionalnom prostoru pjesme – nešto što se pamti upravo zato što je nedostižno.
Blackmore’s Night – “Greensleeves”
Melodija “Greensleeves” najčešće se opisuje kao dorska, ali to je tek tehnički okvir za ono što se zapravo događa. Ona nije ni molska tuga ni durska vedrina. Ona je sumrak.
Dorski mod omogućuje melodiji da bude melankolična bez očaja. Da nosi težinu bez sloma. Upravo zato može izdržati različita značenja i kontekste. Ona ne vodi prema razrješenju, nego prema stanju smirenosti – onoj vrsti smirenosti koja dolazi tek nakon što se prestane očekivati.
Loreena McKennitt – “Greensleeves”
Legenda je uvijek ljepša od činjenica, pa stoga krenimo s njom.
Priča kaže da je Henry VIII, kralj poznat po šest žena i dvije pogubljene kraljice, skladao “Greensleeves” za Anne Boleyn – ženu koja će mu dati kćer (buduću Elizabetu I), ali i izgubiti glavu na stratištu. Prema ovoj romantiziranoj verziji, zelene rukave simboliziraju Annino odbijanje kralja – ona ga je držala na distanci, a on je, očajan, izlio tugu u melodiju.
Istina je, naravno, prizemnija: Henry vjerojatno nije skladao “Greensleeves”. Pjesma je najvjerojatnije nastala nakon njegove smrti (1547), vjerojatno u drugoj polovici 16. stoljeća. Ali to ne čini priču manje moćnom – jer ono što legenda govori nije o Henryju, nego o univerzalnom iskustvu: ljubav koju ne možemo imati, osoba koja nam izmiče, tuga koju pretačemo u glazbu.
Rosalind McAlister – “Greensleeves”
Znamo da je “Greensleeves” bila popularna već krajem 16. stoljeća jer ju je Shakespeare spomenuo u svojoj komediji “The Merry Wives of Windsor” (1602). Likovi pjevuckaju “Greensleeves” kao poznatu melodiju – što znači da je pjesma već tada bila dio kulture, ne samo elitne, već i pučke.
To je važno: “Greensleeves” nije ostala zatvorena u dvorskim krugovima. Ona je prešla u krčme, na ulice, u domove. Melodija je bila toliko zarazna da su joj ljudi mijenjali stihove – za političku satiru, za moralizatorske poruke, za pjesme o svemu i ničemu.
To je znak pjesme koja je postala viša od autora: ona postaje vlasništvo naroda.
Nolwenn Leroy – “Greensleeves”
Bezbrojne obrade pokušavale su dati “Greensleeves” novo ruho: orkestralno, folk, zborsko, instrumentalno. No bez obzira na tempo ili aranžman, temeljna sjena ostaje ista. To je pjesma koja ne podnosi ironiju ni pretjerivanje.
Najbolje izvedbe su one koje ostavljaju prostor tišini. One koje razumiju da melodija ne traži dodatno objašnjenje, nego strpljenje.
Celtic Woman – “Greensleeves / What Child Is This?”
A onda se dogodilo nešto neobično.
Godine 1865., engleski pjesnik William Chatterton Dix napisao je nove stihove za melodiju “Greensleeves” – ali ovaj put, to više nije bila ljubavna pjesma. Postala je božićna himna: “What Child Is This?”.
Ista melodija koja je nekad govorila o ljubavnici sa zelenim rukavima, sada govori o djetetu Isusu u jaslama.
The Good And The Beautiful Kids – “What Child Is This?”
Kako je to moguće?
Kako ista melodija može služiti i za ljubavnu tugu i za božićnu čežnju?
Možda zato što obje govore o istom – o nečemu dragocjenom što je izvan dosega. U jednoj verziji, to je žena. U drugoj, to je spasenje. Ali ton je isti: čežnja, divljenje, melankolija. Ljubavna čežnja pretvorila se u duhovno pitanje.
Važno je primijetiti: “What Child Is This?” nije slavodobitna božićna pjesma. U središtu nije pobjeda, nego krhkost. Dijete u jaslama nije simbol moći, nego tišine. Melodija ove pjesme to razumije bolje nego mnoge raskošnije božićne himne.
Chris Tomlin ft. All Sons & Daughters – “What Child Is This?”
Pet stoljeća je prošlo.
Tudor dinastija pala. Henry i Anne mrtvi. Elizabeta I vladala i umrla. Svijet se promijenio bezbroj puta.
A “Greensleeves / What Child Is This?” još uvijek živi.
Mediaeval Baebes – “Flesh Of Thee O Mayden Bryght”
U vremenu koje traži brze odgovore i jasne poruke, “Greensleeves / What Child Is This?” djeluje gotovo suprotno. Ona ne nudi rješenje. Ne traži reakciju. Ona jednostavno ostaje.
Možda se zato vraćamo toj melodiji – ne zato što nam govori nešto novo, nego zato što nam dopušta da budemo u onome što jest. Bez opravdanja. Bez zaključka.
I dok posljednji ton polako nestaje, ostaje osjećaj da pjesma nije završila, nego se samo povukla. Kao pogled koji i dalje traje, iako je odavno skrenuo u stranu.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.