Roker!
Punker!
Anarhist!
Sotonist!
Dadaist!
Franko Bušič je svoje djelovanje, kao i sa svojom umjetnošću obilježio ne samo lokalnu i hrvatsku umjetničku scenu, već i svjetsku.
Bilo da je riječ o poeziji, slikarstvu ili performansima, Franko Bušić nikog nije ostavljao ravnodušnim, oslanjajući se na predstavnike avangarde s početka 20. st. (tj. Dada pokret), kao što su Tristan Tzara, Hugo Ball, Andre Breton i punk prvoborce Sex Pistols.
Franka sam osobno upoznao u Rujnu 2011. godina (iste godine kada je osnovana sama udruga), kada je njegova umjetnička udruga DADANTI imala izložbu, a ja sam se privučen njihovom vibrom ubrzo priključio i postao stalni član.
Kao u punk bendu, Franko je sa svojim buntovnim stavom, kao frontmen predvodio svoju udrugu, kao što sam već naveo, rušeći svaki mogući taboo koji postoji, nikog nije ostavljao ravnodušnim, uključujući i mene: osoba koja je po svom opredjeljenju tvrdi desničar, intelektualac, s opaljenim smislom za humor (što je bio sastavni dio njegove poezije), punker, te tolerantan prema svima i svačijem uvjerenju.
Kao dupli bik u horoskopu, Franko je mirno pasao svoju travu, ne dirajući se ni u koga, izuzev nekih pojedinaca; ono što je Supermanu kriptonit, njemu su kao branitelju naše zemlje bili ljudi koji bi pljuvali po ovoj državi i gadili bi je na najgori način, nazivajući je “fašističkom”, da bi pritom od iste “fašističke” države tražili sredstva i poticaje.
Dok bi drugi ljudi na njegovom mjestu pozivali na nerede, Franko je svoj opravdani bijes pretočio u poeziju, pri čemu su nastali klasici hrvatske književnosti poput “Trista Staljinista VS Barba”, “Liberalna ljevica, Djed Mraz i Druge Urbane Legende”, pri čemu Franko, kao istinski punker jasno daje do znanja svim hejterima, dvoličnjacima da mu nije za zajebanciju.
Kao osoba koja je imala iskustvo, što životno i što profesionalno, Franko je prvi koji je došao do ideje da (ja, koji dotada nisam imao ikakve veze s poezijom), objavim zbirku poezije, a sve ostalo je povijest.
Da je Franko bio pobornik ljudskih prava, govori u prilog tome da se prvi ponudio fizički čuvati prvu Paradu u Splitu, davne 2011. godine.
Samim time, jedini je bio koji je branio moje vjersko uvjerenje, pozivajući se na to, ako pripadnici njemu omraženog političkog sistema (tj. navedeni hejteri), mogu vjerovati u svoje fiks ideje, zašto ja, kao Jedi ne bi vjerovao u Silu, jer po Franku, Star Wars ima više smisla i nudi više nego cijeli njihov politički program.
Uz životno iskustvo, od Franka, koji je bio s dosta žena, naučio sam dosta toga, usporedivši ih s pripadnicima njemu omraženog političkog sistema: što god da uradiš, nije im dovoljno, hoće još, a ni sami ne znaju što točno žele.
Sa svojom udrugom DADANTI, Franko Bušić je s performansima iznenađivao brojne stanovnike Splita, kao što su komemoracija žrtvama Dioklecijanovih progona na Peristilu, trljanje novčanice od 200 kuna, dijeljenje DADANTI fanzima uz 5 kuna.
Također, Franko Bušić je bio jedan od pokretača natjecanja u Slam poeziji, uz Marija Kovača i Milana Mijatovića, a samim time jedan od sudionika, kao što je bio 2014. godine kada je svojim performansom pratio izvedbu Jurice Ivčevića, “Gospođo, Kada Ste Imali Šesnaest”.
Nažalost, Franko je obolio od ciroze jetre, što se drastično odrazilo na njega i njegovo organizam, no, kao što biva, on je to sve okrenuo na humor, kazujući kada ga boli k… , a on to misli DOSLOVNO!
Cjelokupni opus Franka Bušića teško bi mogao stati u jedan tekst, tako da je najbolji opis naslov njegove pjesme: „JA SAM/SAM JA“.
Počivao u miru, dragi prijatelju!