Kad je Chris Curtis, bubnjar koji je osnovao bend Roundabout, krenuo u potragu za klavijaturistom i gitaristom, nije ni sanjao da je započeo jednu od najvećih priča u modernoj glazbi.
Našao je Jona Lorda i Ritchieja Blackmorea, freelancere koji su svirali ondje gdje ih se pozvalo, a takvih „gaža“ tada je bilo, neke su danas antologijske (poput Screaming Lord Sutcha).
Ovdje je bitno napomenuti da je Roundabout osnovan kao labava grupa što se tiče članstva. Naime, prema Chrisovoj ideji, samo je on trebao biti stalni član, dok bi se svi ostali mijenjali od koncerta do koncerta i od albuma do albuma. No, ta ideja u biti nikada nije zaživjela, ali nije loše spomenuti da je Ringo Starr u ovom stoljeću primijenio sličnu, ali ovaj put uspješnu formulu „uskakanja i iskakanja“ iz grupe/pozornice.
Chrisova potraga za vokalom bila je nešto zahtjevnija. Pronašao je Roda Evansa, a posljednji koji se pridružio bio je basist Nick Simper.
No, Chris uskoro odlazi, a na njegovo mjesto dolazi Ian Paice.
Tako je Mark I inkarnacija bila kompletirana.
I, naravno, ime se mijenja u Deep Purple.
Deep Purple – “Hush”
Nakon par mjeseci vježbanja, ulaze u studio i u samo tri dana snimaju materijal za prvi album. O stilu u tom trenutku je suvišno i govoriti, jer to je bila era progresive u kojoj je psihodelija bila glavni sastojak. Stoga je i album krenuo tim tragovima.
Na albumu su se našle četiri obrade i četiri autorske kompozicije. Zanimljiv je odabir obrada, „Help“, „Hey Joe“, koje ukazuju na početke radova na autorskom materijalu i nedostatak orijentacije oko budućih koraka benda. No, obrada „Hush“ bila je pravi pogodak.
Izlazak albuma u Ujedinjenom Kraljevstvu dočekala je samo rodbina članova benda, a možda čak ni ona, jer je album prodan u doslovno nekoliko primjeraka. Ni singl „Hush“ nije privukao pažnju.
Čudno, ali tako je bilo.
I onda dolazi vrijeme za bajke koje se pričaju djeci za laku noć. Album i singl izlaze u Americi i… „Hush“ dobiva ogroman radio play, što je dovodi na #4. mjesto Billboarda, a sam album na #24. mjesto.
Bio je to „dream come true“.
U Americi su ih uspoređivali s britanskom verzijom Vanilla Fudgea, što je tamo bio kompliment, no u Ujedinjenom Kraljevstvu dobili su isti kompliment, ali u potpuno negativnoj konotaciji.
Jednostavno, nisu nikome legli, a u prvim nastupima su prošli katastrofalno.
No, Amerika ih je prihvatila, a nedugo nakon početka turneje vidjeli su što publika želi te su na pozornicu počeli dovlačiti sve više i više pojačala, i ubrzo postali najglasniji bend (na svijetu).
Unatoč ignoriranju kod kuće, povijest se počela pisati, i ništa je više nije moglo zaustaviti.
Uskoro su se ponovno pojavile promjene u postavi. Rod Evans i Nick Simper najavljuju odlazak, i u tom trenutku događa se nešto neobično. Naime, na audiciji za vokal bio je i Rod Stewart, koji je odbijen jer „nije udovoljavao standardima grupe“.
Danas čak i vrapci znaju da su u grupu došli Ian Gillan i Roger Glover, koji su svojim dolaskom označili eru Deep Purple Mark II.
Deep Purple – “Shades of Deep Purple” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
