“Dugim, golemim i razboritim poremećajima svih osjetila pjesnik postaje vidovnjak“, zaključio je francuski pjesnik Arthur Rimbaud.
Bez obzira na gotovo 30 godina njegove karijere, s dvoznamenkastim brojem studijskih albuma, unatoč vrlo suptilne i duboke karizme, David Gray se često osjećao poput umjetnika koji nije siguran kako rasti, kako se suočiti s očekivanjima koja mu se nameću u svjetlu njegova neočekivanog i neospornog komercijalnog uspjeha.
No, isto tako, uvijek je pronalazio način kako biti uzbudljiv, provokativan i strastven, te, kao novovremeni trubadur, još uvijek nije izgubio sposobnost pisanja pjesama koje s vremenom rastu u ljepoti, a lirski ostaje jedan od najcjenjenijih živućih tekstopisaca.
Kombinirajući dubinu teksta s modernom i nježnom elektroakustičkom tapiserijom zvuka, naizgled zaodjenut u, doduše osebujnu i nekonvenconalnu, ali ipak mainstream formu, istovremeno atmosferičan i privlačan, pun čežnje i tanke fantazije, ovogodišnji album ‘Gold In A Brass Age’ je još jedan prekrasan dodatak njegovom katalogu, i može biti jednostavna početna točka za sve one koji nisu dublje (namjerno kažem dublje) upućeni u njegov opus.
Međutim, ovo je album za čiji položaj u njegovoj impresivnoj diskografiji treba vremena da se shvati, i ne treba ga brkati s njegovim prošlim izdanjima, jer je definitivno više eksperimentalan, istražujući razne elektroničke teksture i zvučne pejzaže kroz 11 skladbi, uz prevladavajuću čežnju za slobodom od ustajale glazbe.
Album koji prvenstveno istražuje Davidovu krhku stranu, uviđajući nježnu, prirodnu strukturu njegovih kreacija koje se razvijaju u naizgled svijetlo obojene proizvode, postižući rijetku ravnotežu: vraćajući se u rane dane, ali istovremeno se usmjeravajući prema neobuzdanom kreativnom terenu.
David Gray – “The Sapling”
Tema odrastanja je vizualno ilustrirana na omotu albuma, gdje je noćni leptir nakon metamorfoze, s obrisom londonske linije skrivene u rasponu krila, zarobljen lancima usidrenih srcem. Izbor zamršenog zlatnog dizajna na čvrstoj crnoj pozadini ističe na svojevrstan način delikatne trenutke na ovom intenzivnom albumu.
No, Gray više ne spominje osobna pitanja, već apstraktne, elementarne teme, usvajajući neku vrstu preciznog pisanja pjesama, svojevrsnog varljivog minimalizma kroz tekstove koji su prikladno mračni i često čudni.
U tom procesu je izbjegao, ali ne i potpuno napustio, tipičnu strukturu pjesme, dopuštajući sebi slobodu izraziti se na načine koji nisu mogući u strožem okruženju.
Naime, on strukturira pjesme iz ritma riječi, prekoračujući ponekad granice nejasne poezije u područje posve besmislenih tekstova, a potom ih uključuje u već napisane melodije, tvoreći neki novi sklad, s novom dubinom, pri čemu svaka riječ ili instrument ima jasnu i specifičnu svrhu.
Na taj način, sinteza tih nejasnih glazbeno-lirskih ekstravagancija stvara osjećaj u smislu manje riječi koje treba razumjeti, a više nota koje treba čuti. No, to je ipak glazba; zvuk ima primat, a Gray je jasno usvojio tu mantru u pisanju pjesama za ovaj album. Ovaj intuitivniji pristup pisanju pjesama koristi tekstualnom i nenarativnom osjećaju zapisa, te mu omogućuje da se usredotoči na produkciju bogatijeg zvučnog ozračja, s glazbenom teksturom u prvom planu, iako je ponekad lako poželjeti neku jasnoću usred takve apstrakcije.
David Gray – “Gold In A Brass Age”
Zvučna paleta za ovaj album je uistinu prostrana. Pjesme su slojevite, polirane i ponekad zapanjujuće snažne, a gospel, folk i elektronska glazba guraju u stranu rock elemente. Sva tri žanra donose snagu albumu: gospel u smislu izražajnosti, folk sa svojom lirskom dubinom i stilom pripovijedanja, elektronska glazba kao osnovna potka s dodanim potiskom.
Štaviše, ‘Gold In A Brass Age’ istražuje elektronske teksture i palete zvukova koji su naglašeni u novim tehnikama stvaranja kako bi proširio svoje kreativne horizonte, igrajući se s folklornim utjecajem spajajući uzorke svega, od rogova, udaraljki, žica i pratećih vokala, uz savršenu ravnotežu elektronike i tradicionalnih instrumenata u većini pjesama.
Gray pjeva glasom koji je ranjiv i otvoren kao i njegovi tekstovi, koristeći poetično pripovijedanje energičnim guranjem elektronike kako bi istakao svoj vokal zadržavajući vlastiti duhovni karakter, i stvarajući glazbenu napetost.
Konačno, uz produkciju Ben De Vries-a, stvoreno je izdanje koje je intuitivno upadljivo čak i ako je rezultat studijskog faceliftinga, što, pak, rezultira ekspanzivnim zvukom. Zvukom koji izaziva zastrašujuće emocionalno oslobađanje koje ostavlja slušatelju osjećaj krhkosti, iako uz optimistički duh i potencijal da podigne raspoloženje, što stvara posebnu vezu između njegove glazbe i slušatelja.
No, čak i uz sva eksperimentiranja, ovo ostaje prepoznatljiv Davidov album s prigušenim melodijama, neprilagođenim vokalima, suptilnom akustikom i apstraktnim ali iskrenim tekstovima, stvarajući, metaforički rečeno, siguran prostor za disanje.
David Gray – “A Tight Ship”
To je album koji zahtijeva pomno slušanje, uz unutarnji reflektirajući prostor, omogućujući nam da nas to raspoloženje u cijelosti prožme, i da pamtimo taj osjećaj, još dugo.
Teme vremena, rasta i krhkosti čine ovaj album “komadom koji traži dušu”. Kao što se može očekivati od Gray-a, svaka je pjesma duboko slojevita sa skrivenim narativnim značenjima i konotacijama koje se stapaju u kompleksne glazbene kompozicije.
Govoreći općenito, njegova glazba uopće ne posjeduje neposrednost koju bi netko mogao očekivati od umjetnika njegovog ranga.
Uz svijetli pogled na svijet koji se mijenja, koji upada u infantilnost i dekadenciju, Gray nas potiče ovim albumom da iskoristimo dan uživajući u životu bez obzira na našu svijest o besmislenosti i konačnosti, što mu daje kvalitetu uzdizanja iznad blata života.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.