David Cross i David Jackson su dva velika imena progresivne scene prošlog, ali i ovog stoljeća.
Oba Davida su u novo stoljeće donijela ogromnu legislativu matičnih grupa i svaki na svoj način nastavlja razvijati izričaj kojeg su “naslijedili“. Iako je sjeme neke buduće suradnje posijano veoma davno, tek je ovih dana izašao rezultat zajedničkog napora da objedine ono što je prije pola stoljeća izgledalo ne samo nemoguće, već nitko ni u snu nije o tome razmišljao.
King Crimson su gazili eklektičkim progresivnim putevima, dodirujući jazz, fuziju, klasiku, Heavy Metal, Drum’n’bass, .. , i što sve ne, dok je Van De Graaf Generator svoj izričaj strogo usmjerio u eksploataciju progresivnog pristupa kompoziciji i britkom seciranju socijale svojom lirikom.
David Cross je bio član King Crimsona kad je grupa bila u zenitu kreativnog napora, bio je aktivni sudionik nastanak Metalne Trilogije („Larks’ Tongues in Aspic “, “Starless and Bible Black” i “Red”), dok je David Jackson instrumentalno kanalizirao izričaj matične grupe Van Der Graaf Generator svojim saksofonom, flautom .. .
Kad su nakon 25 godina pauze Van Der Graaf izdali povratnički album “Present”, lavovski dio na njemu je odradio baš Jackson. Nažalost ili na sreću po evoluciju benda, nakon ovog albuma ponovo nestaje s horizonta, te ostala trojica izdaju briljantan “A Grounding in Numbers”, na kojem su napravili ogroman iskorak, poglavito radi kompenzacije odsustva Jacksona.
David Cross & David Jackson – “Come Again”
Album “Another Day” je vani!
Dostupan je svakom željnom novog i izazovnog.
Vezati novo i izazovno uz ljude koji su zagazili u osmo desetljeće života i nije baš plasirano, pogotovo što se mnogi njihovi vršnjaci teško mogu sjetiti imena svojih najbližih, a kamoli nešto kreativno raditi. Slučaj je htio da su i David Cross i David Jackson i te kako dobrog zdravlja, dobre memorije i nadasve neumorna duha u potrazi za nečim što će ih maknuti iz stajaćeg položaj.
Samo nastajanje albuma je bilo dugotrajno, što se vidi u različitošću pristupa pojedinim kompozicijama. No, te su različitosti obojene nijansama, te je cijeli album kompletno djelu u svim svojim fragmentima koji ga sačinjavaju. A tih fragmenta ima u izobilju. Od trenutaka kad podsjećaju na King Crimson i neku od verzija kompozicija iz Metalne Trilogije, do Van Der Graaf Generator i njihovom lucidnom pristupu konstrukciji kompozicije, a u drugim pak trenucima sasvim različiti izleti u “himničke” vode. Da dobro ste pročitali, na albumu je čak i himna, dakako posvećena albumu koji je nosi.
U svim tim muzičkim kontemplacijama nije izostala ona obavezna komponenta koja progresivnu muziku čini onim što jest, izazovnom i maštovitom. Obilje efekata provučenih kroz violinu ili pak neki od saksofona obilježavaju skoro svaku numeru na albumu. Ima čak i psych trenutaka, ali oni ne daju albumu onu tmurnu tešku atmosferu, dapače, album odiše optimizam, radošću i obojen je svijetlim bojama.
Dakle, imamo instrumente idealne za kreaciju mraka, beznađa, tuge, depresije i čega sve ne, a u biti dobivamo pastelne boje i vedro ozračje koje dominira albumom.
David Cross & David Jackson – “Millennium Toll”
Od uvodne, rastrgane, disonantne i aritmički prekrasne kompozicije “Predator”, preko “Last Ride” koja svojom težinom puca po svim šavovima, ali u konačnici ostaje u komadu, do izrazito melodične “Going Nowhere”, u kojoj dominira atmosfera albuma “Present”, … , album je krcat prekrasnim kompozicijama, od kojih svaka za sebe priča svoju priču, svaka za sebe stoji i tvori cjelinu s ostalima.
Kompozicije na albumu su kratke. Iako rođene iz improvizacije, svaka ima svoj kostur, glavu i rep, i ne traju više od šest minuta, što je rijetkost u prog miljeu. Izuzetak je samo “Arrival” sa svojih sedam minuta, ali kakvih!
Vedrom ozračju albuma najviše pridonose dvije kompozicije, “Milennium Toll” i “Anthem for Another Day”. I jedna i druga slave svoje postojanje i sam život. Donekle udaljene od “core” prog esence, ali ne gaze van nje.
Završna kompozicija, u stvari jednominutna vinjeta, disonantne konstrukcije, “Time Gentlemen” zatvara album i nekom loopu se spaja na uvodnu “Predator” te time savršeno daje do znanja, “Vrijeme je za novo slušanje!“
Album “Another Day” je briljanti primjer kako iskustvo, umijeće i neumorna potraga za novim putevima može uroditi plodom, koji svoju formu pruža negdje u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, ali okusom i te kako signalizira ovo stoljeće.
Prst gore za dva Davida koja su stvorila Golijata!
