Cocteau Twins su škotski sastav aktivan od 1979. do 1997. godine, u sastavu Elizabeth Fraser (vokal), Robin Guthrie (gitara) i Will Heggie (bas), kojega je zamijenio multiinstrumentalist Simon Raymonde 1983. godine.
Sa spektrom utjecaja od celtic do gothic korijena, s minornim bliskoistočnim elementima, sve do ambijentalne glazbe, činilo se kao da su se Cocteau Twins pojavili u potpunosti formirani iz nekog mračnog, sjenovitog križanja viktorijanske elegancije i post-punk raspoloženja.
Zvuk Cocteau Twins-a na prvim snimkama oslanjao se na kombinaciju Heggie-ovih ritmičkih basova, Guthriejeve minimalističke gitarističke melodije i Fraserovog vokala. Uz Simon Raymonde-a, čiji se doprinosi ne bi smjeli diskontirati, pronašli su nove načine korištenja postojećih instrumenata u osamdesetima, u procesu osmišljavanja jedinstvenog i potpuno zapanjujućeg zvuka.
Da je punk lovio ljepotu umjesto slavne ružnoće, da je goth naglašavao svjetlo, ti pokreti bi mogli zvučati poput Cocteau Twins-a, koji su imali suvremenike, ali bez pravih vršnjaka. Nekako postoji ogromna agresija i subverzija u ljepoti ove glazbe, što je čini više nego samo umjetnost zbog umjetnosti.
Fraserov glas se ne ponaša kao što tipično pjevački glas ponaša, niti Guthriejeva gitara donosi uobičajen zvuk, melodiju ili ritam – to je u suštini princip kako djeluje glazba Cocteau Twins-a.
Sam Guthrie je priznao da se njegovo oslanjanje na efekte i raslojavanje zvuka u biti pripisuje vlastitim tehničkim ograničenjima.
Cocteau Twins – “Bluebeard”
Iako su temeljni zvuk Cocteau Twins-a kreirali Guthrie i Raymonde, njegova osnovna značajka je prepoznatljiv vokal i stil pjevanja Elizabeth Fraser, koji se uglavnom koristio kao instrument, a manje kao lirski izraz, koji često zamagljuje nepovezane, besmislene riječi i uživa u vokalnoj gimnastici, te u kojem je ukupna fonetska slika puno važnija od lirskog sadržaja.
S obzirom na nježnu prirodu njenog vokala, kao takav dovodi do očaravajućih, nevidljivih svjetova, uz neuobičajeno zanemarivanje čitavih tekstova koji se manifestiraju očaravajućom glosolalijom, te koja pokazuje primamljivu individualnost njezina prepoznatljivog stila, čime je zaradila nadimak ‘Glas Božji‘.
Teško je uvidjeti kako Fraserovi tekstovi mogu značiti bilo što, s obzirom na to da nije pjevala u punim razumljivim rečenicama, te iako je sastav sigurno imao svoje tematski upečatljive trenutke sudeći po naslovima skladbi, postoji obilje pjesama koje ne proizlaze iz dubokih pripovijesti ili otkrića, nego iz njihovog utjelovljenja čistog zvučnog blaženstva.
Tako su razvili zvuk koji je postao zlatni standard za eterični dream-pop, koji je postao kamen temeljac zvuka 4AD etikete, gotovo njen sinonim, iako to u stvari nije bio.
Cocteau Twins – “Seekers Who Are Lovers”
Njihova prva dva albuma ‘Garlands’ (1982) i ‘Head Over Heels’ (1983) djelomično su uspješna, ali ipak ostaju kao nepotpuni pokušaji pronalaženja savršenstva. Zatim, nakon što je ta savršenost pronađena na ‘Treasure’ 1984. godine, koji je bio prvi album na kojem je doista uhvaćena divljina Fraserova vokala i Guthrie-evi ambiciozni strukturalni aranžmani i zapanjujuće obojeni zvuk, smanjili su volumen u korist suptilnosti, uz savršenu ravnotežu između jedinstvene umjetničke vizije i pristupačnosti, čime se Cocteau Twins pretvorio u uzvišen i neponovljiv čin.
Neprestano evoluirajući, morfizirajući i prihvaćajući nove oblike tijekom 1980-ih i 90-ih, Cocteau Twins su na kraju napustili 4AD i snimili posljednja dva albuma za etiketu Fontana Records, ‘Four Calendar Cafe’ 1993. i ‘Milk & Kisses’ 1996. godine.
Devedesete godine su bile znatno više transformativno razdoblje za sastav, definiran ekstremno visokim i bolnim padovima, neizbježnim poremećajima bivanja u jednom od najsjajnijih svjetskih sastava sastavljen od tri bespomoćna perfekcionista, što je u konačnici dovelo do raspada.
Cocteau Twins – “Alice”
‘Treasure Hiding: The Fontana Years’, izdan 12. Listopada ove godine, je box set s četiri CD-a masteriran s originalnih vrpci u Abbey Road studiju od strane Alexa Gordona, uz blagoslov Robin Guthrie-a, koji donosi ta dva posljednja albuma Cocteau Twins-a, dok posljednja dva diska okupljaju pjesme koje se pojavljuju na šest EP-a i singlova objavljenih tijekom tog razdoblja, zajedno s radijskim snimkama i par rijetkosti.
Glazba Cocteau Twins-a uvijek je zvučala izvan svijeta, uz nerazjašnjive nijanse i užitke, čineći vječno otkrivenje i duševno afirmirajuće iskustvo slušanja, a ja bih radije zamišljao da su ti zvukovi djelomično shvaćeni, možda kao sasvim lijepe poruke iz nebeske svijesti izvan našeg punog razumijevanja.
Ova kolekcija još uvijek ima moć da nas premjesti natrag na one uzbudljive dane kad su Cocteau Twins stvarali prekrasnu glazbu, budući da se držimo uzaludne nade da će trio jednog dana uskrsnuti svoju priču za nove generacije sanjara.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
