Mnogo toga u povijesti nije ispalo onako kako je ta ista povijest kasnije ispisala. Možda najkarakterističniji primjer te tvrdnje je Blue Cheer i njihov embrionalni opus. Naime, kad je izašao “Vincebus Eruptum”, bio je to trenutak kad je sirova snaga trija postavila temelje nebrojeno pravaca u modernoj muzici. Iako su rijetko bili označavani kao “prvi” u nekom od smjerova, gotovo uvijek su dobivali epitet “pioniri”.
Pošteno ili ne, jer album prvijenac je bio taj koji je donio i pokrenuo puno toga.
Kad je splasnula prvobitna euforija oko albuma, i grupa odradila promo turneju na kojoj su doslovno rasturali svaku pozornicu na kojoj su nastupali, došao je trenutak ulaska u studio za snimanje nasljednika.
I samo sedam mjeseci od izlaska prvijenca “Vincebus Eruptum”, izlazi nasljednik, album “Outsideinside”!
Blue Cheer – “Just a Little Bit”
Sam naslov je sugerirao, a kasnije je priča i potvrdila, da se dio albuma snimao u studiju, a dio van njega. I oko toga se isplela legenda koja kaže da je grupa u studiju bila toliko bučna da nije bilo druge nego opremu iznijeti van studija i tamo ih snimiti na otvorenom prostoru. (Istina ili ne, teško dokazati, ali barem je lijepo čuti!)
Ironično u tom kontekstu je i činjenica da, pošto nije navedeno koje su kompozicije snimljene u studiju, a koje vani, produkcija i zvuk su dovoljno moćni da je gotovo nemoguće prepoznati lokaciju snimanja pojedine pjesme.
Time se sama legenda lagano premješta u sferu istine.
Od prvih je nota jasno da je bend krenuo veoma pametno. Umjesto da nastavi eksploatirati demonstraciju sirove snage i manijakalnih rifova, pala je odluka da se zvuk ipak malo ispolira (ovo shvatiti ipak uvjetno!), ali da pri tom ipak ostane ona sveprisutna brutalnost u zraku.
Rezultat je album koji, iako možda nije toliko revolucionaran kao prvi, na neki način zvuči još zrelije i psihodeličnije. Drugim riječima, ako bismo ga slikovito pokušali prikazati, zvuči kao da je prvijenac “Vincebus Eruptum” “pao na zemlju”.
Blue Cheer – “The Hunter”
Stoga nije ni čudno da, za razliku od prvijenca koji zvuči kao da je snimljen u garaži, “Outsideinside” donosi čišću, ali istovremeno ništa manje agresivnu produkciju. Tako je album s produkcijske strane uhvatio daleko jasniju psihodeličnu sliku izlažući je dnevnom svjetlu kojeg će mnogi gledati prije nego sjednu za notni papir ili uđu u studio.
Na albumu su se našle većinom autorske kompozicije, s izuzetkom dvije obrade, “Satisfaction”, Rolling Stonesa, koju Blue Cheer pretvaraju u psihodelični čekić, te “The Hunter”, Alberta Kinga, koja donosi neku sasvim drugačiju, a opet vjernu verziju originala.
Recenzije albuma bile su iznimno pozitivne, a neki su kritičari išli toliko daleko da su ga stavljali ispred prva dva albuma Led Zeppelina.
Slična je bila i reakcija publike, koja ga je dovela do #90. mjesta Billboarda. Možda brojka izgleda skromno, ali je treba staviti u kontekst trenutka.
Uglavnom, album “Outsideinside” je album na kojem je Blue Cheer uspio kanalizirati svoju sirovu, destruktivnu energiju i usmjeriti je u složeniju strukturu, ali isto tako moćnu.
Mnogi danas albumu daju epitet mosta između sirovog garažnog rocka i onoga što će kasnije postati heavy metal.
Blue Cheer – “Outsideinside” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
