Devo je bio meteor na glazbenom nebu prošlog stoljeća. Iako su svojom muzikom i izričajem debelo odskakali od bilo kojeg klišeja, a pogotovo od mainstreama, usprkos tome uspjeli su se decenijama zadržati na površini.
Film o ovoj velikoj grupi, koji je nedavno stigao na streaming servise, i koji uglavnom kroz priču suosnivača Geralda Casalea i Marka Mothersbaugha govori o umjetničkim usmjerenjima grupe, problemima na koje su nailazili na kreativnom putu, albumima koje su snimili, te singlicama koje su dospjele na komercijalne top-liste, i, najviše od svega, prepun je povijesnih činjenica vezanih za ovaj bend.
A sve je počelo kad je u Kentu, za vrijeme studentskih demonstracija, ranjeno trideset i ubijeno četvero studenata, jer je Nacionalna Garda bojevnom municijom pucala na studente koji su protestirali protiv rata u Vijetnamu.
Okidač koji je pokrenuo osnivanje kolektiva, pa potom i benda, bila je činjenica da se ništa nakon tih događaja nije promijenilo. Jednostavno su osjetili potrebu da se angažiraju i na umjetničkom planu prenesu poruku.
Kako su bili upoznati s pojmom de-evolucije, nije trebalo dugo da si nađu ime Devo i kao tematiku uzmu upravo de-evoluciju, odnosno, da u pjesmama i performansima obrađuju kako ljudski rod postaje sve gluplji i gluplji (što bi tek rekli danas?!).
Neizostavni atribut im je bio video, kojim su demonstrirali poruku koju su slali muzikom i lirikom, i po tome su, uz The Residents, bili apsolutni pioniri. A o čemu se radilo u ta vremena, teško je za shvatiti danas. Kad su, na primjer, uspjeli potpisati ugovor s Warner Brosom za prvi album, predložili su im da umjesto investicije od 5000 dolara u plasiranje promo plakata u prodavaonicama ploča, da snime popratni video. Na to su dobili odgovor: “Zašto bi vam trebao video?“, uz napomenu da je to čisto bacanje novca (MTV, dakako, nije postojao u tom trenutku!).
Nakon što su na lokalnoj razini postigli značajnu popularnost, krenuli su prema većem gradu, New Yorku, koji je kuhao novovalnu scenu u CBGB-u. Tamo su upoznali Davida Bowieja, koji im je ponudio da im producirati prvi album. Nažalost, ta suradnja nije ostvarena zbog Bowieovih drugih obveza, ali je on doveo Briana Enoa, i bend se s njime povukao u njemački studio.
Devo – “(I Can’t Get No) Satisfaction”
Prvi album je lansirao grupu i od tog trenutka počinje njen uspon, a lansiranjem MTV-a počinje i globalna karijera ovog benda. Zanimljiv je podatak da je MTV na početku bez prestanka vrtio sve njihove video uratke, jer su u biti bili jedini koji su ih imali (toliko o dalekovidnosti).
Kako su bez prestanka izlazili s novim idejama, evo jedne zanimljive: za turneju na kojoj su promovirali drugi album, angažirali su predgrupu Dove, the Band of Love. Novinarima je bio znak pitanja iznad glave, jer su u razgovorima s grupom uvijek dobivali odgovor da mrze predgrupe i da nikada neće angažirati ni jednu. No, koncept je nalagao da je ipak to učine, ali na njihov originalan način, Dove su zapravo bili oni, maskirani i s repertoarom koji je sasvim odudarao od njihovog klasičnog. Bilo je komično slušati publiku kako im dobacuje da se maknu s pozornice kako bi Devo mogao doći na nju…
U filmu se nalaze bezbrojni kadrovi sa zanimljivim činjenicama vezanim za grupu, ali i za vrijeme u kojem se odvijala opisana radnja, te naposljetku i pad grupe, ali ne onakav kakav je obično na djelu kad je klasična putanja života rock grupe u pitanju. Naime, nakon uspješnih i relativno uspješnih albuma, Warner Bros im je otkazao suradnju, a nova izdavačka kuća Enigma nije bila na visini zadatka, glupim potezima je upropastila karijere svim svojim izvođačima, uključujući i Devo.
DEVO – “Mongoloid”
Film završava na jedini način na koji je mogao završiti, izjavama dvojice su-osnivača o važnosti grupe Devo u njihovim životima, ali i u muzici uopće.
Teško je reći da je film briljantan, jer to nije, niti mu je to bila namjera. Film izvrsno dokumentira faze rada i života grupe, pokazuje u kojim su se životnim prilikama nalazili i kako su se s njima nosili, uvijek, ali apsolutno uvijek, zadržavajući svoj integritet i beskompromisnost od prve do posljednje note.
Malo je čudno što se u filmu ne spominje pandan grupe, ne toliko u konceptualnom smislu, već u pristupu kompoziciji, ili, bolje rečeno, minimalizmu. Dok su B-52’s bili okrenuti izrazito plesnom podiju i na njemu eksperimentirali i skupljali poene, Devo je na temeljima dadaizma taj minimalizam koncentrirao u art izričaj, potkrijepivši ga pronicljivom lirikom.
Sve u svemu, sat i pol ugodnog druženja i mnogo informacija za one koje to zanima. A one koje ne zanima, ovo ionako nije ni bend, ni film za njih.
Ja sam uživao …
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.