U sjeni Thrill Blues festivala 😊 odigrao se još jedan povijesni trenutak, posljednji koncert grupe Black Sabbath, ili točnije, definitivni oproštaj Ozzy Osbournea.
Iako je bilo puno upitnika, događaj se ipak na kraju sretno privelo kraju. Cijela plejada metalaca i onih koji im naginju izredala se prije dolaska glavnih akvizicija na scenu.
I po prvi put nakon dvadesetak godina, originalna postava Black Sabbatha bila je na pozornici: Bill Ward, Geezer Butler, Tony Iommi i Ozzy Osbourne stali su pred prepun stadion za koji su karte prodane u nekoliko sekundi.
Jer, bila je to posljednja šansa vidjeti legende na sceni, bila je posljednja prilika za dostojan oproštaj od ljudi koji su krojili povijest moderne glazbe i koji su utjelovili jedan od najpopularnijih žanrova, heavy metal.
Uloga svakog od članova unutar strukture grupe bila je nezamjenjiva:
-
Geezer Butler pisao je stihove,
-
Bill Ward određivao je teškometalnu tutnjavu svojim bubnjevima,
-
Tony Iommi kreirao je riffove kao tekuću traku,
-
a divlji Ozzy Osbourne sve je to artikulirao, a katkad baš i ne, isporučivao publici u obliku vokala.
Nema smisla nabrajati uspone i padove, pa čak i inkarnacije koje su se izmjenjivale kroz grupu, danas je to sve (zaboravljena) prošlost.
No, za nas koji smo živjeli te trenutke, to su bili važni djelovi naših života, pa i sam život.
Pored svih u bendu, ipak je Ozzy nekako odskočio, što je i normalno kao frontmen, te postao ikona pokreta i (samoprozvani) Princ Tame.
Puno toga je prošao u životu, oko njega su se stvarale legende: od goluba, šišmiša, droge, alkohola, ispada, ekscesa. Vjerojatno u životu nije propustio do krajnjih granica eksploatirati nijedan porok.
Sve je to došlo na naplatu u kasnijim godinama kada je teško funkcionirao. No, i tu se dogodio jedan fenomen, za posljednje velike turneje matične grupe, Ozzy je već bio de facto ruševina od čovjeka. No, u trenutku kad bi zakoračio na pozornicu, pretvarao se u monstruma koji je do delirija dovodio publiku. Kad bi se ugasila svjetla pozornice, ponovno bi se vratio u to svoje nekakvo stanje u kojem mu je trebala štaka i pomoć u hodu.
Najava da će se u Birminghamu, gdje je sve počelo, održati posljednji koncert grupe (pa i samog Ozzyja), obišla je zemaljsku kuglu u jednoj sekundi, koliko je i trebalo da se sve karte za Villa Park stadion u Birminghamu rasprodaju.
Koncert je protekao kako je protekao, i na kraju, posljednji pozdrav Ozzy je uputio sa prijestolja na kojem je sjedio, uz note, ili bolje rečeno, riff i stihove stihove najvećeg hita grupe, “Paranoid”.
A “Paranoid” je možda i najbolji opis njegova života, ironično do kosti.
Princ Tame je rekao zbogom, i gašnjem svjetala pozornice, tama koja se nadvila nad njim nije nestala. Krenuo je prema njoj, a pitanje je samo koliko će mu trebati da se stopi s njom i prestane biti njeno Visočanstvo, već njen dio.
Kao, uostalom, i svi mi!
Eto, opraštamo se od Ozzyja i Black Sabbath s njome:
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
