Doba je mraka, na policama prodavaonica samo dvije vrste jogurta…
Ljudi bauljaju po mraku, pokušavajući se snaći u tmini i sivilu…, pokušavaju ugledati bilo kakvo slabašno svjetlo, pa makar i samo iskru…
I tako je njih osam tisuća (ijada!) dobauljalo do Ljubljane i u halu Tivoli, gdje se održavao drugi (prvi) Boom festival.
Odmah na početku da razjasnim konfuziju u vezi rednog broja. Naime, prvi festival organiziran je godinu ranije, 1971. godine, pod imenom Pop Festival Maribor, da bi sljedeće, 1972. godine, bio održan festival-nasljednik po prvi put pod imenom Boom Festival.
Na pozornici Boom Festivala te se godine izredala cijela krema ondašnjeg YU rocka, koja je slučajno ili namjerno pogodila halu (sjetimo se, bijaše mrak).
Time – “Za koji život treba da se rodim”
I kao i kod svih festivala u tom trenutku, i Boom Festival je bio podijeljen na dva dijela/žanra: jedan su zastupali kantautori – Ivica Kiš, Tomaž Domicelj, Drago Mlinarec i Ivica Percl, dok je s druge strane kreativne barikade bio dream team električarskog usmjerenja: Nirvana (naš bend, jedini kojem je bilo dozvoljeno da pjeva na engleskom!), Indexi, Grupa Marina Škrgatića, Hladna noć, Grupa 777, Time, … .
Poučeni iskustvom s prvog festivala, organizatori (Vladimir Mihaljek Miha i Branko Lazarević Lazo, sve o svom trošku!) sele festival u halu Tivoli, angažiraju ozbiljan razglas, te ovaj put događaj poprima daleko ozbiljnije gabarite.
Uostalom, sam pogled na listu izvođača dovoljno govori, a još više onaj dodatni pogled na listu izvođača koji nisu našli mjesto na izdanom albumu. Jedna od njih bila je i grupa Jutro, koja nije ostala zabilježena na albumu, što je s dokumentarne strane šteta, jer, po povratku s festivala, nedugo nakon toga, grupa mijenja ime u Bijelo dugme.
Festivalski nastupi bili su u skladu s trendom trenutka (a i danas bi se moglo o tome), protestom protiv vladajućeg režima, stanja u društvima u svjetskim relacijama, ratova itd. Možda danas zvuči nadrealan govor Drage Mlinarca uoči izvedbe pjesme „Skladište tišine“, kad je osudio politiku vladajuće partije i njeno nastojanje da se o „nekim temama ne priča“.
Kuriozitet ovog dijela programa bio je Ivica Percl, koji je „eksplodirao“ na prvom izdanju festivala, kad mu publika doslovno nije dozvolila da se makne s pozornice nakon bezbrojnih bisova na kojima je izvodio samo jednu pjesmu, „Stari Pjer“.
Indexi – “Hej ti”
S druge pak strane, na „električnom“ dijelu festivala, Time i Indexi su briljirali, svaki sa svojim adutom koji jednostavno nije mogao promašiti. Onu progresivnu štafetu je pak odonijela Grupa Marina Škrgatića.
Boom Festival je nastavio sa svojim „radom“ i u godinama koje su uslijedile pred njim, održavao se u Zagrebu, Beogradu i Novom Sadu. Cijelo vrijeme trajanja nosio je auru prestižnog mjesta gdje svatko tko je išta ozbiljnije značio na sceni, morao je biti.
Bio je, u neku ruku, skraćenica za „who is who“ na YU sceni.
Album sa snimkama BOOM 1972. festivala prodat je u tiraži od 10.000 primjeraka u prvom mjesecu od izlaska. Nažalost, konačna brojka prodanih primjeraka nije poznata, ali sigurno nije mala…
Boom festival – 1972. / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.