Grupa Chicago je bila institucija. Početak osamdesetih dočekala je kao grupa koja je štancala albume po nekom “defaultu”, redovito dolazila na top liste, punila dvorane – i to one velike – i dakako, sve što je dotakla pretvarala u zlato. Odavno je izgubila mladenački polet, najbolje godine – ili bolje rečeno, kreativne godine – bile su daleko iza njih i jednostavno, postali su mašinerija koja nikad nije omanula, kako na listama, tako i u dvoranama.
To štampanje novca dakako ima svoju cijenu. Od progresivnog, preko fusiona, grupa je mijenjala smjer dok se nije “uglavila” u pop verziji svog izričaja. I to bi bilo nekako i u redu, evolucija radi svoje, tržište zahtijeva svoje, ništa novo pod kapom nebeskom. Ali događalo se, i to ne rijetko, da Chicago djeluje kao svoj vlastiti cover band s autorskim materijalom (teško riječima objasniti, ali kad se čuju albumi, sve jasno!).
I tako je došao red na trinaesti studijski i šesnaesti ukupni album, kojeg su po običaju nazvali po rednom broju u katalogu, “Chicago 16”.
Album je po izlasku ipak pobudio pažnju, čak i iznenađenje, do te mjere da su mu tepali da je bend krenuo natrag svojim korijenima. Što je nemoguće, jer korijeni koje ima grupa Chicago događaju se jednom u životu i nikad više, ali sama asocijacija nametala je impresiju da je album ipak odmak od klišeja i manirizma.
Chicago -“Hard to Say I’m Sorry”
I jest bio!
Auditorij je odmah reagirao. Postaje prvi s platinastom tiražom (milijun prodanih primjeraka u Americi!), nakon davno izdanog albuma “Hot Streetsa” (1978. godina). I ne samo to, album je nosio pjesmu “Hard to Say I’m Sorry”, koja postaje druga singlica na prvom mjestu Billboards. (Pjesma biva nominirana te godine za Grammy, za najbolju pop izvedbu.)
No, album je značajan još po mnogočemu, idemo ukratko.
Po prvi put Chicago snima kompozicije koje nisu djelo članova grupe.
Album po prvi put razbija ritam jedan album – jedna godina, jer izlazi dvije godine nakon prethodnika.
U jednom su se svi složili, bend je povukao pravi potez dovevši za producenta Davida Fostera, koji je majstorski odradio posao i zaradio epitet ključnog čovjeka u studiju.
Chicago – “Love Me Tomorrow”
Ne malu ulogu u konačni izgled albuma imali su i gostujući glazbenici, a ne samo članovi benda. Svaki sa sobom su donijeli svoj dio nota i utkali ih u finalni proizvod. (Lista je duga i impresivna.)
Sam izričaj benda i nije toliko patio, iako ga je David kanalizirao u meku verziju popa. Dakako, bilo je to svjetlosnim godinama udaljeno od onog “pravog” Chicaga, ali iluzorno je i očekivati išta slično, jer ta je faza bila nepovratno iza grupe. Uostalom, Terryja Katha nitko nije mogao zamijeniti, ni u jednom segmentu svirke i kreativnog naboja.
Naposljetku, kad je album izašao, kreće prema vrhovima top lista i nakon par tjedana zasjeda na deveto mjesto Billboarda. Uz singlicu “Hard to Say I’m Sorry”, koja je zasjela na prvo mjesto, bilo je “dream come true” za bend, ali i za bankovne račune svih u okruženju.
Pored devetog mjesta u Americi, album “Chicago 16” osvaja manje-više sve top liste diljem svijeta – parkira se na gornjoj polovici tabele, osim u jednoj. UK nikada nije oprostila grupi skretanje s puta kojeg je utabala s prva četiri albuma, te je #44. mjesto na Otoku podnošljivo, s obzirom na status kojeg je grupa imala.
Chicago – “Chicago 16” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
