“Melian je bila Maia, iz roda Valara. Živjela je u vrtovima Lóriena, i među svim njegovim narodom nije bilo ljepše od Melian, ni mudrije, ni vještije u čarobnim pjesmama.” – ‘The Silmarillion’, J. R. R. Tolkien
Eye Of Melian – “Symphonia Arcana”
U mitološkim predajama šuma je uvijek bila prag – prostor između poznatog i nepoznatog, između dnevnog svijeta i onog drugog, gdje se pravila mijenjaju. U Tolkienovoj kozmologiji ona nije samo pejzaž, nego stanje svijesti: mjesto gdje se brišu jasne konture identiteta, ali se istodobno otvara mogućnost dubljeg pamćenja. “Forest Of Forgetting” priziva upravo takvu šumu. Ne kao literarnu referencu, nego kao unutarnji prostor. Prostor koji ne traži razumijevanje, nego predanje.
Zaborav je jedna od najpodcjenjenijih egzistencijalnih kategorija. Pamćenje slavimo; zaborav smatramo slabošću, kao pukotinu u vlastitoj strukturi. A ipak, bez zaborava nema obnove. Čovjek koji ništa ne otpušta ostaje zarobljen u vlastitoj prošlosti – svaki trenutak nosi težinu svih prethodnih. Šuma zaborava zato nije mjesto gubitka, nego prijelaza. Prostor u kojem se identitet privremeno rastvara da bi se mogao ponovno oblikovati. Ne briše se ono bitno; otpušta se ono suvišno. I u tom otpuštanju … u toj tišini između jednog stanja i drugog – postoji mogućnost dublje prisutnosti.
Otvarajući vrata drugačijem svijetu, drugačijoj svijesti, “Forest Of Forgetting” ne nudi spektakl. On nudi prostor. Prostor u kojem nije sramota zastati. U kojem se ne očekuje reakcija, nego prisutnost. I u toj prisutnosti … u toj mekoći koju glazba stvara … događa se nešto što je danas rijetko: rasterećenje.
Eye Of Melian – “Dawn Of Avatars”
Prepuštajući se svijetu svojim epskim i eteričnim zvukom, projekt Eye Of Melian, iza kojeg stoje Martijn Westerholt (Within Temptation, Delain) i Johanna Kurkela (Auri), te Mikko P. Mustonen i Robin La Joy, upravo tu mekoću pretvara u zvuk, zvuk koji zna za daljine izvan svakodnevice. Orkestracije su raskošne, ali nikada nametljive. Melodije kruže, ne napadaju. Tekstovi povezuju sve; oni osvjetljavaju svjetove i priče na koje glazba aludira i upotpunjuju cijelu stvar. Glas lebdi iznad slojeva gudača i folk-instrumenata poput svjetla kroz krošnje. Čak i suradnje s glazbenicima poput Troy Donockley i Patty Gurdy ne služe egzotici, nego teksturi – produbljuju ambijent, ne razbijaju ga. U takvom se prostoru glazba ne mjeri samo harmonijom i ritmom – ona se mjeri karakterom šume, onom vrstom koja čuva sjećanja i briše identitete. I kao da kroz glazbu prolaze odjeci starijih vremena, kada je šuma bila bliža nego grad, kada je ritual bio prirodniji od ceremonije.
Eye Of Melian – “Blackthorn Winter”
Šuma, na kraju, ne nudi odgovore. Ona nudi iskustvo. Zaboraviti, makar na trenutak, znači priznati da nismo središte svega. Da postoje prostori izvan naše volje. Da postoji ljepota u predanju.
I upravo u tom predanju, toj spoznaji, između sjećanja koje se otpušta i mira koji ostaje – glazba Eye Of Melian nalazi svoje najzrelije izdanje.
Nezaboravno.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.