To zajedničko, osnovna poveznica koju dijele Alvin Snow aka Dyin’ Dog” i the Residents, jest uvrnuta verzija bluesa, koji potonji interpolira u sadašnjost, ali s dubokim korijenima u izvor i vrijeme u kojem su nastali.
Govorim dakako o novom albumu grupe the Residents, “Metal, Meat & Bone – The Songs of Dyin’ Dog”, na kojem su obrade demo snimaka Alvin Snowa i njegovog benda Dyin’ Dog and the Mongrels.
Album je izdan s dvostrukom namjenom. Da demonstrira blues ala the Residents, baziran na opusu Alvin Snowa i plus kompozicije koje su nastale u laboratoriju ove grupe, a inspirirane su originalnim demoima.
Očito je da su natpisi o tome kako su the Residents „napokon našli blues koji su tražili“, istiniti i nalaze uporište u ovom albumu. Naslanjajući se na demo snimke the Residents u biti nastavljaju niz jer teško je na albumu razlučiti gdje završavaju obrade demoa, a gdje počinju nove snimke inspirirane njima.
The Residents – “Bury my Bones”
Ono što je frapantno na ovom albumu jest bogatstvo aranžmana i cijelog izričaja the Residentsa. Iako su i s prošlim albumima gazili po sličnom teritoriju, još nikada nisu u ovoj mjeri bile zastupljene melodijske linije, koje bi izdvojene funkcionirale i u nekom pop okruženju.
Nadalje, ritmika kao dio instrumentalizacije obrada i kreiranja novih kompozicija, je evolucijski pomak, ali u stilu, jedan korak naprijed, dva natrag, ne kao nazadovanje već kao evokacija i uspostavljanje mostova između faza u stvaralaštvu.
O čemu se radi?
Pa jednostavno, the Residents očito još od sedamdesetih od kada trgaju za blues materijalom pogodnim za obradu, njeguju neku vrst tribalnog pristupa ritmici, te time naglašavaju jedinstvenost ljudskog kreiranja zvuka s udarcima „o nešto“
The Residents – “DIE! DIE! DIE!”
Pa i lirikom su se naslonili na demo snimke, tako da u biti samo nastavljaju i s novim kompozicijama ondje gdje su obrade stale.
Sve u svemu, imamo jedan van serijski the Residents album prepun trenutaka i bljeskova koji signaliziraju čas jedno, čas drugo, ali nikada, ništa.
Ti bljeskovi su dio svake kompozicije i svaka je univerzum za sebe, te stoga i ne možemo govoriti o pjesmi, već o performanseu, koji je katkad jednoznačan, odnosno od multimedije je samo muzika i tekst ili pak komad mješavine svega, od zvuka samog po sebi, ritmike i aritmike, uvrnutih tekstova koji većinom oslikavaju tmurnu sadašnjost i za divno čudo, “nešto muzike“.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
