Pisati o Wayneu Krameru jednostavno nema toliko smisla, ako ispred sebe ne bacimo hrpu informacija i pokušamo ih procesuirati koliko-toliko sažeto. Ali i tada materijal kreće u “žderanje stranica”, tako da bi iole kraći osvrt na njegov život pokrio debljinu lijepe knjige.
Krenuti s taksativnim nabrajanjem ima još manje smisla, jer se veoma lako gubi nit i kronologija njegova života i rada. Stoga, samo par epizoda koje su u glazbenom miljeu najinteresantnije, i ostalo, u natuknicama.
Ako će povijest moderne glazbe pamtiti Waynea Kramera, to je prije svega osnivanje legendarnih MC5, koje je osnovao s Fredom “Sonic” Smithom.
MC5 je postao senzacija daleko van lokalnog detroitskog miljea, pogotovo koncertima za vrijeme kojih su isporučivali “tone” energije. I ne samo to, MC5 se povijesno profilirao kao preteča proto-punka, punka, odnosno vrste rocka koja je “siromaštvo” nadoknađivala energijom.
Pa i prvi album, “Kick Out the Jams”, koji je isprva snimljen u studiju, ali je baš zbog toga odbačen, jer nije uspio donijeti atmosferu živih nastupa, pa je kao alternativa snimljen uživo.
Bio je to pun pogodak, jer je “Kick Out the Jams” postao ne samo jedan od najvećih živih albuma te epohe, već i uopće.
S MC5 je snimio sve albume, točnije tri, i po raspadu benda počinje njegova priča, na trenutke nevjerojatna, na trenutke bizarna, ali nikada “normalna”.
Wayne Kramer nije bio nevinašče. Po raspadu benda MC5 okreće se prema tamnoj strani zakona i uskoro počinje zatvorsku karijeru. Kako je sam priznao naknadno, postao je “small-time Detroit criminal”. Pa ni tada, za boravka u zatvoru, ne sjedi skrštenih ruku, dapače, i tamo osniva bend s trubačem Redom Rodneyjem (koji je svirao s Charliejem Parkerom!).
Po izlasku iz zatvora surađuje, osniva, promovira, uglavnom sudjeluje u radu onda, a pogotovo danas, nepoznatih grupa (Was (Not Was), Gang War, Marc Johnson and the Wild Alligators, The Cooties, The Rousers, The Terrorists).
Interesantno je da je u toj turbulentnoj atmosferi čak snimio i jedan hit. Radilo se o pjesmi “Wheel Me Out” grupe Was (Not Was).
MC5 – “Ramblin’ Rose” w/ intro
Očito obuzet nesigurnim životom i permanentnim lutanjem po Americi u potrazi za angažmanom, bendom, …, Wayne se okreće od glazbe i osamdesetih većim dijelom živi kao stolar, izrađujući namještaj po mjeri u New Yorku.
Kako mu je stolarija očito išla, krajem osamdesetih seli na Floridu i tu gradi drvene kuće za odmor.
Kako krv nije voda, početkom devedesetih seli u Nashville i tada ponovo uzima gitaru u ruke, ne zanemarujući ipak rad na drvu, koji mu je očito osiguravao egzistenciju.
Sredinom devedesetih počinje solo karijeru. Pomalo čudno, nakon pune tridesetogodišnje karijere, sviranja, gostovanja, turneja i, dakako, studijskog rada s bezbrojnim grupama, da nije pokušao solo izlet.
Izdaje četiri solo albuma, ali i gostuje na nekoliko izdanja koja su danas već povijesna, od grupa Bad Religion do Pere Ubu.
U tom je periodu u potpunosti prestao s konzumacijom alkohola i droga.
Kraj prošlog i početak novog stoljeća je dočekao u punom zanosu i snazi na pozornici i u studiju, da bi – a ovo je ipak malo uvrnut scenarij – 2014. godine s free jazz albumom “Lexington” dospio na #6. mjesto Billboardove Top Jazz liste.
Nevjerojatno, ali istinito!
I ono na socijalnom planu, ne zaboravimo, MC5 je svojim uvodom na prvoj pjesmi debitantskog albuma kreirao najimpozantniji uvod, odnosno najavu u povijesti moderne glazbe. Ona je bila socijalno-politički obilježena i tako je Wayne cijelog života kreirao svoj svjetonazor i uvjerenja.
Ne obazirući se na to da je MC5 propao baš radi bojkota radio postaja i diskografskih kuća i distributera zbog njegovih ortodoksno ljevičarskih stavova, koji su se kasnije pokazali kao dobar temelj za uzlet punka, Wayne ostatak života nesmiljeno agitira, promovira, sudjeluje u svemu što miriše na socijalnu tematiku i pomaganje pravdi i jednakosti među ljudima.
Teško je sažeti njegove aktivnosti na tom polju, jer je, riječ o razdoblju od preko pola stoljeća.
Stoga samo napomena da je kod Waynea socijalni segment u životu u neku ruku bio važniji od onog glazbenog.
R.I.P.!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
