Vincent Rodney Cheesman, poznatiji kao Vincent Crane, bio je oličenje glazbenika svog doba, osobe okrenute progresivnom, neortodoksnom, u pokušaju kanaliziranja prema komercijalnoj komponenti, i svim silama nastojeći izbjeći kompromise koje taj “pogled” na vrhove lista donosi.
Nije točno poznato koliko, ali u povijesti glazbe malo ih je uspjelo u tome, dakako, predvođeni grupom Pink Floyd.
Je li Vincent uspio?
Gledajući iz undergrounda prema površini, jest, gledajući s površine prema undergroundu, i ne baš, no, zato je uspio nešto drugo.
Počeo je kao samouk na klaviru, potom pohađajući sate klavira i glazbenu školu. Nažalost, već u ranim danima svog tinejdžerskog života na površinu je počela polagano izlaziti bolest koja će ga pratiti cijelog života i vjerojatno odvesti u preranu smrt.
Prvi veći angažman doživio je kad je s Arthur Brownom osnovao Crazy World (of Arthur Brown). Već na prvom albumu nazvanom po grupi, omakao im se najveći hit “Fire” s kojim su dospjeli na top liste, uključujući i Billboard. (Vincent je bio su-kreator kompozicije!).
The Crazy World Of Arthur Brown – “Fire”
Kako se poziv iz Amerike ne odbija, Arthur, Vincent, mladi Carl Palmer, … , kreću na turneju po kontinentu, nažalost, Vincent usred turneje doživljava nervni slom i vraća se u UK. Tu nekoliko mjeseci boravi u instituciji, u pokušaju liječenja bipolarnog poremećaja koji je počeo uzimati svoj danak.
Po nekoj providnosti, Vincent se nekako vraća u kakvu-takvu normalu, te se ponovo pridružuje matičnoj grupi, koja je već spremna na drugi pohod po Americi. I taj završava u kaosu, ne završivši turneju.
Razlog?
Arthur Brown je usred turneje ugledao nekakvu kultnu grupu na ulicama Los Angelesa, te im se bez sekunde razmišljanja pridružuje i u komuni boravi neko vrijeme, ostavljajući sve iza sebe. Nemajući drugog izlaza, Vincent kupi mladog Palmera i vraća se u Englesku.
Povratak dakako nije bio trijumfalan, nije bilo dočeka na aerodromu, ni fanfara. No, slijetanje je bilo i novo rođenje. I rodi se Atomic Rooster, dijete poglavito Vincenta Cranea, uz neznatnu pomoć Carl Palmera.
Prvi album, nazvan po imenu grupe, dinio je Atomic Rooster u sasvim drugom izdanju od Crazy Worlda, i u sebi je nosio prvi hit koji je donio Atomic Rooster na top liste, “Friday the 13th”.
Atomic Rooster – “Friday the 13th”
Nakon prvog albuma Carl Palmer napušta grupu, i Atomic Rooster u vjerojatno najjačoj postavi ulazi u studio i snima drugi album “Death Walks Behind You”, s kojim ponovo dolazi na top liste s obje strane Atlantika, ali i Indijskog oceana.
Nakon tog albuma počinje u biti veliko putovanje grupe Atomic Rooster kroz mnogobrojne personalne promjene i s tim neminovno i žanrove. Iako je cijelo vrijeme bio glavni skladatelj u grupi, Vincent se majstorski prilagođavao afinitetima članova koji su u tom trenutku bili u postavi, pa je na primjer, muzika koju je stvarao za albume u kojima je pjevao Chris Farlowe bila funky soul orijentirana, dakako uz primjese teškog izričaja.
Time se dobila lepeza izdanja, pokrila mnoga polja i potvrdilo ono staro pravilo o eri u muzici: samo mijena stalna jest.
Atomic Rooster – “Death Walks Behind You”
Snimivši ukupno sedam albuma (osmi je izdan tek nedavno i dakako bez Vincenta!), Vincent Crane se poistovjetio s grupom, i pored snažnih i osebujnih muzičara koji su se profilirali kroz bend, ostao je jedini stup i kreativna lokomotiva.
Isto tako, surađivao je s mnogobrojnim glazbenicima u okruženju, od Roryja Gallaghera do Petera Greena, kad je bio klavijaturist supergrupe Katmandu.
Nažalost, periodi u kojima nije mogao funkcionirati bili su sve duži, i jednog dana u veljači 1989. godine uzima prekomjernu količinu tableta za spavanje i okončava agoniju u koju je upadao sve dublje i dublje.
Atomic Rooster – “Devil’s Answer”
Vincent Crane nije boravio, niti će boraviti na nekim vrhovima kreativne muzike prošlog stoljeća, neće biti upamćen kao neki veliki kompozitor, iako je imao očiti skladateljski talent za top liste (na kojima je redovito boravio, kako singlicama, tako i s nekim albumima), ali će biti upamćen kao klasičan primjer filozofije u muzici prošlog stoljeća, kad je umjetnički integritet bio važniji od poltronstva u trci za škudama, ali i kao lokomotiva razvoja izričaja i njegove evolucije, koja je sve pogonila prema nekom cilju “no matter what”.
Ukratko, bio je umjetnik koji je živio muziku i za muziku, a sve ostalo mu je bilo manje bitno!
R.I.P.!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
