Trebalo je hrabrosti, ali ne samo nje, već i puno više od toga, do granice ludosti, da bi grupa koja je svojim debitantskim albumom već utrla put prema svjetlima medijske i svekolike pažnje, ipak izdala album gabarita “The Beat Goes On”.
Dan danas nije baš u potpunosti jasno zašto je grupa napravila taj korak, koji je bio stvarni razlog, jer komercijalni sigurno nije. Ni daleko veći lumeni nisu uspjeli na jednom mjestu obuhvatiti povijest moderne glazbe, od Mozarta, preko Beethovena, do Beatlesa i pritom sve skupa smjestiti u povijesni kontekst, garnirajući ga sa snimkama govora najistaknutijih pojedinaca koji su mijenjali ili pridonosili civilizacijskom napretku trenutka.
Ako su pak, na drugu stranu, Carmine Appice, Tim Bogert, Vince Martell i Mark Stein željeli zaorati poljem avangarde, u koju je ovaj album u neku ruku doslovno uronjen do grla, onda ni tu ne nalazimo logiku postojanja ovog albuma. Jer avangarda je ipak artikulirani i kanalizirani kaos, pretočen u poruku koja osvjetljava put koji ostavlja za sobom.
Za to je ipak potrebno biti kalibar reda veličine Franka Zappe ili Laurie Anderson, dok četiri golobrada mladića koja su možda i znala što hoće, ali definitivno nisu znala kako će, to ipak nisu bila.
No, povijest je ispisana, i hajmo zabilježiti.
Vanilla Fudge – “Sketch”
Vanilla Fudge objavljuje drugi album, “The Beat Goes On”, kojim pokušava “uhvatiti” povijest glazbe – i to ne samo iz aktualnog stoljeća, već i duboko dalje u prošlost. Počeli su od Mozarta, preko Beethovena i završili nekako s rock and rollom.
Izlazak albuma na tržište postavio je ogromni upitnik iznad glava sljedbenika, koji su se meteorskom brzinom regrutirali na temeljima prvog albuma (obrade) i singlice The Supremesa, “You Keep Me Hangin’ On”.
Bili su to najraniji tragovi progresivnog rocka i onoga što će postati heavy metal, dakako, presvučenim tada aktualnom psihodelijom.
I kad se očekivao u neku ruku nastavak prvijenca, izlazi “The Beat Goes On”!
No, kao i u svemu u valorizaciji povijesti, ako se album stavi u povijesni kontekst, onda neke stvari ipak postaju jasnije. Jer bilo je to okruženje izlaska “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band”, Beatlesa, koji su na velika vrata uveli eksperiment, pa i samu avangardu, u mainstream tog doba.
Sama činjenica da je i Frank Zappa par mjeseci nakon izlaska albuma “The Beat Goes On” lansirao album “Lumpy Gravy”, dovoljno govori o trenutku.
(Dakako, usporedbe su bile neminovne, ali na štetu Vanilla Fudge!)
Dakle, dok je svijet psihodeličnog popa i rocka nastavio nesmetano vladati top listama, neki su neustrašivi izvođači slijedili primjer Beatlesa i krenuli na nesigurna polja avangarde, stvarajući prve konceptualne albume. Iako nikada nije objavio ni jednu svoju numeru, Vanilla Fudge se bez velikog razmišljanja “bacio grlom u jagode” i iznenada isporučio album koji je nepromišljeno napustio sva pravila koja su držala tadašnju industriju zvuka i upustio se u istraživanje nepoznatih glazbenih mogućnosti koje su mogle proizaći samo iz pukog eksperimenta bez jasne vizije o tijeku i kraju.
Vanilla Fudge – “Eighteenth Century Variations on a Theme by Mozart: Divertimento”
Album je podijeljen u četiri stavka s raznim kratkim isječcima iz najpoznatijih kompozicija autora koji su se našli na listi. (Mozart, Beethoven, itd.), potom slijedi medley poznatih pop hitova Elvisa Presleyja i Beatlesa. Kao kuriozitet, a drugačije se ni ne može objasniti, slijedi “Voices in Time”, s govorima Thomasa Edisona, koji je prvi zabilježio svoj glas, a nastavlja se s govorima velikana prošlosti, redom kronološki: Neville Chamberlain, Winston Churchill, Franklin Delano Roosevelt, Harry S. Truman, John F. Kennedy…
Potom kreće autorski dio, dakako u skladu s prethodna dva, da bi album zaokružile obrade/reprodukcije Beatlesa.
Kad bi se album ogolio i prezentirao, na njemu u biti nema stvarnih pjesama, već samo isječaka (nevješto?) spojenih u psihodeličnu sliku. Očito je 1968. bila godina velikog traženja, ali i pronalaženja novog glazbenog polja na kojem su se odvajale sve odvažnije i ambicioznije “bitke”.
Vanilla Fudge – “20th Century Medley”
Stoga se ovom albumu ipak moraju dati krediti. Jest da ga povijest nije mazila, te je i danas neka vrsta “nedonoščeta” u opusu grupe Vanilla Fudge, ali, uvijek to “ali” – ali ovaj put s pozitivnim predznakom.
“The Beat Goes On” je jedan od onih albuma koji se na prvo slušanje mogu činiti potpuno besmislenima, ali kada se stave u kontekst vremena, uklapaju se u to kako se svijet glazbenog istraživanja mijenjao iz trenutka u trenutak. Time je, iako ne isključivo, ali ipak zahvaljujući ovom albumu i sličnima u tom trenutku, rock iz jednostavnijih formi koje su se fokusirale na singlove prešao u kompleksniji izričaj, koji će pak generirati nastanak i eksploziju konceptualnih albuma.
Ingenioznost dignuta na eksponenciju, koju će okruniti remek-djela koja su se pomaljala na horizontu.
Vanilla Fudge – “Fur Elise” / “Moonlight Sonata”
Nakon ovog albuma Vanilla Fudge se okreće svom klasičnom izričaju te izdaje vjerojatno svoj najbolji album “Renaissance”, s kojim napokon cementira status monstera psihodelične ere.
Intrigantno je to što je grupa većinu materijala kojeg su objavili na albumu “Renaissance” imala spremnog kad su izdali “The Beat Goes On” i time ostaje vječno pitanje: zašto, pobogu, nisu izdali “Renaissance” kao drugi album, i kad su se dobro utaborili na sceni, priuštili si (neuspio?) eksperiment koji ih je mogao stajati glave radi nepromišljenog taktičkog poteza?
Ili drugi upitnik: kad je već prvi album napravio i utabao put grupi, zašto nisu napravili sličnog nasljednika i time si osigurali i status i egzistenciju?
Odgovor je u biti jasan i jednoznačan i samo se u toj eri moglo dogoditi da grupa izda takav album i dobije šansu za nasljednika.
Za odgovore na to i slična pitanja, pogledajte godinu izlaska albuma, i sve je jasno!
I za danas ono neshvatljivo, nešto što se ne može percipirati po današnjim mjerilima uspjeha, top lista…
Album “The Beat Goes On” dolazi na najjaču top listu na svijetu, i to na #17. mjesto (!!). Isto tako, posjećuje još neke u Europi (Finska, Francuska).
Vanilla Fudge – “The Beat Goes On” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
