Postoje glazbenici koji vješto vladaju nekim instrumentom. I postoje rijetki, gotovo nevidljivi, oni koji instrumentima udahnjuju dušu, koji im dopuštaju da postanu produžetak daha svijeta samog.
U rukama Troy Donockley-a gitare, uilleann gajde, frule ili bouzouki prestaju biti tek drvo i metal – postaju dah vjetra, šapat mora, jeka nekog davnog vremena koje još uvijek titra u nama kao sjećanje na izgubljeni dom. Njegova glazba ne pripada samo jednoj tradiciji ili jednom žanru: ona je most između keltske melankolije, prog-rock vizije i duhovne tišine koja se ne da imenovati.
U Iona-i je kao hodočasnik kročio u sakralne prostore gdje melodija postaje molitva uklesana u kamen. U Nightwish-u unosi toplinu zemlje i ljudskost u hladni vrtlog simfonijskog metala. A u Auri-u tkaje snove od zvukova, stvarajući one dimenzije između jave i sna gdje vrijeme gubi svoje rubove, gdje melodija postaje prostor, a prostor melodija. Svaki put kad se pojavi, njegova prisutnost ne dodaje ukras nego otvara vrata – kao da njegov ton podsjeća na nešto davno poznato, a zaboravljeno.
Iona – “Wave After Wave”
Nightwish – “Last Of The Wilds”
I upravo njegova karijera svjedoči o rijetkoj sposobnosti – zadržati korijene ne postajući nostalgičan, prihvatiti modernost ne gubeći dušu.
Od folk balada s Maddy Prior i Barbarom Dickson, preko progresivnih eksperimenata kao što su Iona, Magenta i Mostly Autumn, do filmskih soundtracka za Ridley Scott-a – on pokazuje da tradicija ne mora biti muzejski eksponat već živi jezik koji se neprestano razvija.
A lista suradnji je zaista duga i impresivna.
Maddy Prior – “Hind Horn”
Barbara Dickson – “Westron Wynde/Corpus Christi Carol”
I ono što ga razlikuje od mnogih virtuoznih instrumentalista nije puka tehnička izvrsnost, iako ga i ta odlikuje, nego sposobnost da u svaku notu unese dah onog neizrecivog, da glazbu uzdigne iznad notnog papira, da u prazninama između tonova otvori tišinu koja nije prazna, već ispunjena prisutnošću, da pokaže kako je i šutnja zvuk, kako je i ono neizgovoreno sastavni dio skladbe, pa se stoga čini da on ne svira samo melodiju nego i samu tišinu koja je okružuje.
Mostly Autumn – “The Night Sky”
Iako tih glasnik, gotovo nevidljiv u svojoj poniznosti, ipak, bez njega bi mnoge pjesme i albume osjećali siromašnijima. On je glas vjetra između svjetova – glas koji nas podsjeća da glazba nije samo zvuk, već i most, i molitva, i prisjećanje na ono što nas nadilazi.
Mandalaband – “England’s Heart & Soul”
Kao putnik koji prolazi između drevnih keltskih kamenova, ne tražeći aplauz nego tišinu koja će prihvatiti njegov ton, on ostaje glazbenik koji otvara vrata i nestaje u istom dahu – a ono što ostaje iza njega nije ime ni slava, nego prostor u kojem i sami možemo osjetiti dah vječnosti.
Robert Reed, Troy Donockley, Simon Phillips & Angharad Brinn – “Sendlinger’s Song”
Troy Donockley nikad neće biti ime koje će svi prepoznati. Možda neće krasiti naslovnice, ni puniti stadione. Ali za one koji razumiju dubinu glazbenog izraza, njegovo prisustvo je neumoljivo – jednom kad ga čujete, prepoznajete ga zauvijek.
AURI – “Underthing Solstice”
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
