Pomalo bizarno danas zvuči životna priča jedne od najvećih progresivnih grupa prošlog, pa i ovog stoljeća, grupe Yes.
U sedamdesetima su svojim radom, talentom, ali i pametnim potezima postigli ono što nijedna progresivna grupa prije njih nije, pune stadione. Ne klubove, ne dvorane, ne arene, već stadione.
I kad je vrijeme progresivnog izričaja polako krenulo prema kraju, umjesto da grupa dostojno odstupi i ostane u kolektivnoj memoriji kao legendarna, dogodilo se nešto neočekivano. Članovi su se međusobno posvadali i, gle čuda, podijelili u dvije frakcije, od kojih je svaka za sebe svojatala ime grupe Yes i njen opus. Tako se svojevremnoe dogodila bizarna situacija da su postojale dvije grupe Yes, a što je još bizarnije, u jednom trenutku su obje bile na turneji po Americi. Da ironija bude još veća, znalo se dogoditi da nastupaju u istom gradu samo par dana jedna nakon druge.
Amerika je velika, kult je bio jak, pa nijedna verzija nije imala problema da napuni dvorane. Dakako, stadioni su bili nedostižni.
No, jedno je bilo nastupati sa starim materijalom, a sasvim drugo, stvarati novi. Tu su se pojavili ozbiljni problemi, jer je vrelo inspiracije počelo presušivati još u sedamdesetima, za vrijeme originalne postave.
Yes – “Lift Me Up”
U jednom trenutku, nakon brojnih sudskih i inih procesa, na sceni je bila grupa Yes u sastavu Chris Squire, Trevor Rabin, Tony Kaye i Alan White, dok je s druge strane djelovala preimenovana grupa ABWH (Anderson, Bruford, Wakeman, Howe) s Jon Andersonom, Billom Brufordom, Rickom Wakemanom i Steveom Howeom.
Obje grupe su imale započete albume, ali kraj im se nije nazirao, pa se došlo do solomonskog rješenja, svi su ušli u studio i zajedno kreirali album koji će biti izdan pod imenom matične grupe Yes.
Legalni problemi su brzo riješeni jer je, ipak, novac bio u pitanju.
Na svijet izlazi album „Union“, ime koje ne treba posebno objašnjavati.
Što se sadržaja tiče, to je druga priča. Iako je bio na tragu ostvarenja matične grupe iz prošlog stoljeća, manirizam i bezkrvnost su ga razarali, tako da u konačnici nitko od sudionika nije bio zadovoljan postignutim i to su javno iznosili.
Za diskografsku kuću nije bilo tako, album dolazi na top liste, u Americi na #15. Billboarda, u UK na #7., a i u ostatku svijeta je zauzeo visoke pozicije (uglavnom oko 10. mjesta).
Yes – “Masquerade”
I ne samo to, neke kompozicije s albuma pokazale su se uspješnijim nego što su kreatori očekivali. Howeov instrumental “Masquerade” dobio je Grammyja za najbolji instrumental te godine, dok je singl “Lift Me Up” postao jedan od najvećih hitova benda (ovaj podatak ipak uzeti s rezervom, jer Yes nikada nije bio poznat po singlovima u klasičnom smislu!).
Naposljetku, do kraja godine album dobiva zlatni certifikat u Americi.
Sve skupa, daleko od lošeg. Međutim, kako je nagovještavala atmosfera u studiju, suradnja nije bila dugotrajna.
Vođeni uspjehom albuma, grupa u proširenom sastavu kreće na turneju, naravno, po Americi, i ponovo potvrđuje svoj status na tom kontinentu.
No, po njenom završetku, Anderson, Wakeman, Bruford i Howe odlaze, ponovo se formira ABWH, dok se na drugoj strani, kao grupa Yes, vraća preostali dio benda.
Tako album „Union“ postaje u opusu grupe Yes označen kao neizbježan kompromis, jer nijedna frakcija nije bila sposobna samostalno završiti novi materijal.
Nakon turneje, svi su se povukli na početne pozicije.
Yes – “Union” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.