Progresivna grupa Yes je na vrhuncu slave, ali i kreativnog naboja. Zadnji studijski album „Close to the Edge“, je poharao top liste, a „Yessongs“, trostruki kojeg su u živo snimili sa simfonijskim orkestrom ih je ustoličio na vrh koncertnih senzacija tog doba.
Sve u svemu, sve skupa ima samo jedna predznak, trijumf.
Kako se promo turneja albuma „Close to the Edge“ protegla diljem zemaljske kugle, tako se grupa našla u Japanu. U pauzi između koncerata Jon Anderson dolazi do interesantne literature i odmah mu se nameće ideja o novom albumu. Steve Howe prihvaća i tandem kreće prema realizaciji još za vrijeme trajanja turneje.
Radilo se naime o biografiji Paramahansa Yogananda, „Autobiography of a Yogi“, u kojoj se opisuju četiri fragmenta Hindu zapisa o poljima znanja pod zajedničkim nazivom hastras: śruti, smriti, puranas i tantras. Drugim riječima, zamisao je bila da album bude dupli i dakako, konceptualan, i na svakoj strani jedna ,,hastra“
Ideja se nije svidjela Rick Wakemanu i to je jasno dao do znanja, ali bio je u manjini te se po povratku krenulo u realizaciju projekta. Wakemanonvo nezadovoljstvo je raslo iz dan u dan, te je bilo očito da su mu dani odbrajani unutar grupe. No, album je završio, pa čak i krenuo na turneju s bendom, ali je nakon nje napustio, priredivši poprilično neugodnih scena za njena trajanja. No, to je neka druga priča.
Uglavnom grupa Yes izdaje album „Tales from Topographic Oceans“ i po samom izlasku se penje na gornja mjesta top lista diljem svijeta. U UK dolazi na prvo i tu stoji dva tjedna, dok na Billboardu dolazi do #6. mjesta, što dakako donosi ogromnu tiražu samo na tom kontinentu. Interesantno je za napomenuti u tom kontekstu da je album bio prvi koji je dobio zlatnu tiražu prije nego je uopće bio izdan. Status zlata je dobio isključivo radi prednarudžbi.
Kritika nije prigrlila album po izlasku, kao i obično, nikada iz prve, ali protokom vremena stvari se mijenjaju u njegovu korist. Uglavnom dosadna priča o kritici, kritičarima i onima koji misle da to jesu.
Po povratku s turneje Rick Wakeman napušta grupu i umjesto njega dolazi Patrick Moraz, koji će pak donijeti dašak jazza u već posustali prog izričaj i tom zaslugom iznjedriti još jedan prekrasan album „Ralayer“.
*Omot albuma je kreirao tada već stalni suradnik grupe, Roger Dean.
Yes – “Tales from Topographic Oceans” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.