Kad bih rekao da sam album “Due” čekao ili tražio, ne bih rekao istinu.
Za sastav The Bad Mexican dapače, nikad nisam ni čuo, o njima ništa pročitao ni usput, a kamoli ciljano. Drugim riječima, The Bad Mexican mi je do nekidan bio potpuna nepoznanica.
Ne kaže se za ništa da i „čorava kokoš nađe zrno“, pa se tako i meni posrećilo. Posve slučajno, nabasao na album, odradio “push to play” i, rezultat je … već danima ga slušam.
Zarobio me na prvo slušanje!
Ne kažem da je album savršen, daleko od toga.
U stvari, njegova vrijednosti leži u toj nesavršenosti i nedosljednosti. Mješavina stilova i pravaca jasno upućuje na traženje, no, i u tom traženju “loš meksikanac” imaju dovoljno šarma da pokriju nedostatke uzrokovane tim glavinjanjem po žanrovima.
Muzika koju isporučuje ovaj talijanski kvartet je mješavina, .. hm .. svega .. ali najviše se osjeća uticaj krautrocka i jazza. Ništa manje nije zastupljena elektronika i nadasve, atmosferom dominira psihodelija koja na momente evocira na neka bolja vremena ovog žanra.
The Bad Mexican nisu novi na sceni. Iza sebe imaju prvijenac, “This is the first attempt of a band called The Bad Mexican”, kojeg su izdali 2010. godine. Album je pobrao povoljne reakcije naklonjene kritike, a ni publika nije ostala imuna na ove šarmere. (dakako, govorim u underground okvirima). Ali, i to je bilo dovoljno da si priskrbe poseban tretman kod diskografske kuće Lizard Records.
Zahvaljujući “crowdfunding” pokretu na Musicraiser-u, 2014. godine grupa izdaje svoj drugi album, jednostavno nazvan “Due”.
Sam album se sastoji od tema koje nose imena pozicija na njemu i to na talijanskom jeziku. A lirika je, za razliku od prvijenca, na engleskom. Ali to mu ne umanjuje aktualnost, čak dapače, daje mu globalnu dimenziju.
Već ta uvrnuta logika naziva tema na prvi pogled kaže da nemamo posla sa kanaliziranim bendom, već sa muzičarima koji kreću u nešto novo. A to novo, e to je ono magično koje ovom albumu daje ono što rijetko koji danas ima.
Auru!
Doduše, ta aura nije ravnomjerno nivelirana na cijeli album, da bi se reklo da imamo veliko djelo novog žanra. ali to ionako nemaju mnogi, mnogi veliki albumi iz prošlosti.
Pa čemu onda ovaj hvalospjev i tko mi daje pravo da ovako sudim o albumu za kojeg je malo tko čuo, a i sam sam nabasao na njega slučajno.
The Bad Mexican – “Sei” (službeni video)
Idemo redom:
Prvo – kao što sam već rekao, nevjerojatna mješavina stilova, koji se kreću od muzike iz “špageti-vesterna ” u otvaranju teme “Sei“, i vjerojatno posveta samom imenu benda. Jer u “špageti-vestern” filmovima, Meksikanci su uvijek “bad boys“. (ovo je pak moja pretpostavka, jer o ovom bendu na netu nema skoro nikakvih podataka, osim da su iz Italije)
Drugo – ova mješavina je uvaljana u blender i ne sasvim promiješana, tako da repovi svakog žanra vire iz kompozicije, istačući kao “žabice” u zvučnoj slici.
Treće – album je prebogat ritmovima koji su majstorski odrađeni i ukomponirani u meko tkivo psihodelije.
Četvrto – duhaća sekcija je padobranom spuštena u kompoziciju i “bezobrazno” gazeći free jazz formom, pokriva i prisvaja zvučnu sliku, do te mjere da me na momente asociralo na ..hm. ..“Lizard” (samo asociralo!!)
Peto – album sadrži apsolutni hit za top liste, temu “Cinque“. Da ima pravde na ovom (muzičkom) svijetu, “Cinque” bi harao top listama i diskotekama!!
Ne manje hotoidna, ali daleko kompleksnija tema “Sei”, svojim uvodom daje odu zvanu “Sergio Leone”, majstoru špageti-vesterna. No ne zadugo, ubitačnim i moćnim ritmom gaze na područje na kojem suvereno vlada Muse. (da li suvereno?).
Šesto – više sam teškometalnih rifova čuo na ovom albumu nego na većini orijentiranih Heavy Metal albuma. I još, kad u teškometalni riff uleti duhaća sekcija, “padobranom” spuštena na “neprijateljski” teren!
Majstorski odrađeno. Neobične teme bez i jedne rupe, a sa toliko fragmenata.
Sedmo – album je u svojoj esenci intiman. Ne znam pozadinu tekstova, a teško mi je i razumjeti puno značenje, no to i nije bino. Onako kako su zapakovani, sve govori. Uostalom čemu, jer sve nedoumice oko liričnosti melodija i same muzike kaže tema “Otto”
Osmo – želja za eksperimentom, koji me vraća u neka druga vremena, u kojima je duh promjene lebdio nad bezbrojnim progresivnim pravcima. U kojima je vladala “Stalna na tom svijetu samo mijena jest!”
Deveto – produkcija je kristalna, čista, nenametljiva i maštovita. Ne znam pod kojim uvjetima je album sniman i kako su ubacivani efekti koji se razlijevaju svim temama, ali ono što čujem, jest impresivno. Dakako, u okvirima nezavisne produkcije.
Ono otrcano, “da je kojim slučajem album produciran u velikom studiju i od strane kojeg velikog producenta (Steven Wilson?), tko zna kako bi izgledao“, na ovom albumu dobiva puno značenje.
“Due” je dobar album, lijepi album. Album koji se sluša i sluša.
Možda nesavršen, plijeni svojom šarmom i energijom koju nesebično razbacuje oko sebe.
“This is the first attempt of a band called The Bad Mexican” jest bio prvijenac kojim je grupa skrenula pažnju na sebe, ali u kontekstu albuma “Due”, predstavlja nešto više od uvoda u svog nasljednika.
Mogu se samo nadati da ću uskoro napisati slično i za album “Due”.
A to bi značilo, da su se Bad Mexican vinuli u gornji razred u koje dominiraju veliki.
Dotle, uživajte u ovom albumu.
Zaslužio je!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.