Stereolab sam prvi put čuo negdje 1992. Mislim da je bilo u emisiji 120 minuta na MTV-u u doba kad je MTV još bio donekle relevantan.
Grunge revolucija već je bila gotova, shoegaze se ispucao do smrti godinu ranije, madchester i britpop gurali su u mainstreamu i te godine, ali povremeno bi zapuhali neki novi i zanimljivi vjetrovi.
Stereolab su bili apsolutno novi i drugačiji vjetar. Poput tramontane, raščistili su učmale i guste oblake rocka i udahnuli svježi dah bolje prošlosti već prvim singlovima i albumom “Peng!”
Zvuk je bio rockerski, obojen analognim sintisajzerima, ženski vokal pjevao je na engleskom s francuskim prizvukom, gitare su bile čvrste i pomalo u skladu s retro krautrock motorik ritmovima, a naslovi pjesama pomalo nadrealistički. Vrlo brzo su u igru ubacili glazbu pedesetih i šezdesetih, pa se sljedeći album zvao “Space Age Bachelor Pad Music”, što je bio naziv za glazbu koju su pedesetih i šezdesetih svirali jazz-pop glazbenici poput Franka Comstocka, Esquivela, Lesa Baxtera, Russa Garcije, Dicka Hymana i mnogi drugi.
Ubacujući dozu Ye-Ye popa i krautrocka, dobili smo jedinstvenu mješavinu koja je podsjećala na Jetsonse koji sreću mladu France Gall uz glazbenu podlogu Neu! i Velvet Undergrounda.
Retrofuturizam na najjače!
Još kad su sljedeći album nazvali “Transient Random-Noise Bursts with Announcements” i najavili ga skraćenom verzijom 18-minutne pjesme ‘Jenny Ondioline’ (Jenny je francuski glazbenik koji je izumio proto-sintisajzer zvan Ondioline), shvatili smo da je riječ o genijalnom spoju retrofuturističke space age glazbe i estetike s potpuno novim i drukčijim, pomalo psihodeličnim i bučnim pristupom devedesetih, ali još uvijek dovoljno obojenim Ye-Ye popom i pjevnim melodijama da ne bude potpuno avangardno.
I tekstovi su bili socijalističke i filozofske deklamacije, obojeni znanstvenom fantastikom, glazbenom poviješću i pojmovima poznatim samo ostarjelim tehničarima glazbenih studija i proizvođača vinilnih ploča sredine prošlog stoljeća.
1994. izašao je i meni najdraži njihov album, “Mars Audiac Quintet”, kombinacija znanstvene fantastike, avangardnog socijalizma, glazbene povijesti, retro popa i retrofuturizma, krautrocka, Velveta i Lucie Dalté (koje su se jedino oni sjetili u povijesti glazbe). Bio je tu i hit ‘Ping Pong’ s prekrasnim retro spotom.
Nakon toga uslijedio je i možda najcjenjeniji njihov album, “Emperor Tomato Ketchup”, s još naglašenijim motorik ritmovima, ali i funk izletima. Međuigra vokala Laetitije Sadier i Mary Hansen činila je osnovu pop zvuka u šumama psihodeličnih i ponavljajućih krautrock motiva bubnjara Andyja Ramsaya, gitarista i kompozitora Tima Ganea i klavijaturistice Morgane Lhote.
Uslijedio je i najumjetničkiji i najprodavaniji album Dots and Loops, a onda i mnoštvo nasljednih, svaki s naglaskom na malo drukčiji izbor primarne glazbene inspiracije, od retro jazza do popa, te elektronike, post-rocka i musique concrète na zadnjem “Not Music” iz 2010.
Iz tog doba, prvog raspada benda, korijene vuče i današnja postava. Uz nezaobilazne Tima Ganea i Laetitiju Sadier, tu su i stari bubnjar Andy Ramsay, izvrsni klavijaturist Joe Watson te basist Xavi Muñoz iz pratećeg benda Laetitije Sadier kad nastupa solo. On je ujedno preuzeo i ženske prateće vokale koje na novom, izvrsnom albumu “Instant Oblivion on Metal Film” pjeva Marie Merlet, suradnica Laetitije iz benda Monade.
Nakon raspada Stereolaba (zapravo veze Tima Ganea i Laetitije, koja se okončala još 2002.), Laetitia je krenula u solo vode, umirovivši i drugi njezin projekt Monade. Surađivala je s raznim glazbenicima, a jednom je gostovala i u Zagrebu u Močvari, gdje sam uspio s njom popričati dobrih dvadesetak minuta nakon koncerta.
Tim Gane je nakon Stereolaba u Berlinu, gdje živi, osnovao krautrock-elektronski trio Cavern of Anti-Matter i snimio tri izvrsna albuma, poprilično drugačija od onoga što je radio s Laetitiom, kao i soundtrack za zanimljivi horor In Fabric još zanimljivijeg redatelja Petera Stricklanda (kojega svakako preporučujem, ne samo zbog glazbe).
Nekako upravo u vrijeme izlaska soundtracka iz filma, deset godina nakon razlaza, Stereolab se obnovio za koncerte i turneju. A početkom ove godine dobili smo naznaku da se sprema i novi materijal. Nekako u to doba saznali smo da se sprema i turneja i da će Zagreb biti uključen.
Album smo dočekali sredinom svibnja i bio je izvrstan. Rijetkost je da bendovi koji se obnove nakon razlaza snime tako dobar, koherentan i pomalo drukčiji album od svih prethodnih, ali isto tako i na prvu prepoznatljiv. Stereolab su od početka stalno mijenjali i nadograđivali svoj zvuk, ubacujući elemente funka (na “Emperor Tomato Ketchup”), jazza i post-rocka (na izvrsnom, ali od kritičara vrlo podcijenjenom “Cobra and Phases Group Play Voltage in the Milky Night”) ili elektronskog popa i loungea (na “Chemical Chords”).
Tako je novi, “Instant Oblivion on Metal Film”, osim što je nastavio niz otkačenih retro-SF naslova, donio i novi amalgam raznih stilova — od krautrocka, elektronike, psihodelije do post-rocka umotanog u pop izričaj, te nešto rockerskiji zvuk, poput onog na početku karijere. Gane i Sadier, uz pomoć starih znanaca, složili su jedan od tri najbolja albuma prve polovice godine (koja je ipak nešto lošija od prošle, koja je bila jedna od najboljih u povijesti po količini izvrsnih albuma, nove glazbe i novih izvođača).
Novi je album činio i okosnicu njihova nastupa.
No, nastup je otvorio u 20:00 Laetitiin suradnik, bubnjar Emmanuel Mario, umjetničkog imena Astrobal. Glazba koju svira Mario kao one-man band, sjedeći za bubnjem i upravljajući sampleovima i matricama, povremeno svirajući synth, mogla bi se okarakterizirati kao elektronski space post-rock s ponešto pop primjesa.
Kratki polusatni nastup bio je poprilično zanimljiv i potaknuo me da kasnije preslušam njegov recentni, jako dobar treći album “L’Uomo e La Natura”, koji je poprilično uronjen i u Stereolab poetiku, ali i inspiriran krautrockom i space elektronikom sedamdesetih (pada mi na pamet talijanski glazbenik JB Banfi i album “Galaxy My Dear”).
Šteta što više ljubitelja Stereolaba nije čulo nastup Astrobala, koji je bio poprilično toplo ispraćen, a onda se pozornica počela pripremati za nastup zvijezda večeri.
Petorka koja danas čini Stereolab izašla je malo iza 21 sat i odmah krenula s izvrsnim singlom kojim su najavili novi album, “Aerial Troubles”. Možda je bilo malo nesigurnosti na početku, Laetitiji je zadrhtao glas, ali kako je pjesma odmicala, sve je sjelo na svoje mjesto. Treba napomenuti da je zvuk bio puno bolji ako ste se odmakli koji metar od pozornice, no dojam da su Laetitiin glas i gitara bili malčice više pojačani u odnosu na klavijature i Ganeovu gitaru trajao je cijelo vrijeme koncerta.
Krenuli su potom u ‘Motoroller Scalatron’ s “Emperor Tomato Ketchup”, nakon nje u ‘Transmuted Matter’ s novog albuma, te “Peng!” s istoimenog debija. Prvi vrhunac večeri uslijedio je u izvrsnoj skladbi ‘Melodie is a Wound’ s novog albuma, u kojoj su u drugom dijelu Gane, Watson, Ramsay i Sadier udarili žestoki noise-kraut jam koji je potrajao nekoliko minuta i oduševio sedam stotina ljudi u Tvornici. Treba napomenuti da je Tvornica bila ugodno popunjena, s klimom koja je radila punom parom, pa nije bilo vruće kao lani na Jesus and Mary Chain.
‘Flower Called Nowhere’ i hitoidna ‘Miss Modular’, obje s “Dots and Loops”, bile su razdvojene s prvim i drugim dijelom ‘If You Forgot How To Dream’ s novog albuma, koje su opet ponudile malo žešćeg zvuka na kraju. Onda su izvukli iz naftalina psihodeličnu funk-pop pjesmu ‘Household Names’, manje poznatu stvar s EP-a “First of the Microbe Hunters”, a potom opet odsvirali instrumentalnu synth-elektronsku ‘Electrified Teenybop’, koja kao da je sišla s nekog Kraftwerk albuma s kraja sedamdesetih.
‘Esemplastic Creeping Eruption’ bio je još jedan bučni vrhunac večeri, u kojem su na kraju odlutali u žestoki space-rock, gdje su profesor Watson, Tim, Xavi, Laetitia (koja se izmjenjivala na gitari, klavijaturama i trombonu) nekoliko minuta inspirirano jamali.
Redovni dio koncerta, nakon sat i dvadeset minuta, završili su retrofuturističkom ‘Stereolab Ye-Ye pop’ himnom Cybele’s Reverie. Premda se basist Xavi trudio zamijeniti Marie Merlet na pratećim ženskim vokalima, upravo je ovdje i u ‘Miss Modular‘ najviše falio drugi ženski glas, onaj pokojne Mary Hansen.
Vratili su se vrlo brzo nakon vrlo bučnog poziva publike na bis, i Laetitia je najavila još nekoliko pjesama. Započeli su premijerom, po prvi put uživo izvedenom ‘Vermona F Transistor’, laganijom plesnom pop pjesmom s funky prizvukom, naravno s novog albuma.
A onda su nas odveli u daleku prošlost, u 1991., i izveli ‘The Way Will Be Opening’ s drugog EP-a “Super Electric”, smirenu, laganiju pjesmu (osobno bi možda izabrao neke druge svoje favorite, ali ova je vjerojatno odabrana zbog teksta koji je nevjerojatno aktualan baš danas, u ovom novom svijetu u kojem su se pojavili novi siledžije i ubijaju normalan i miran svijet).
I naposljetku, koncert je došao kraju s još jednom sjetnom kompozicijom, posvećenom Mary Hansen, ‘Immortal Hands’. Zbog toga su neki rekli da je koncert izgubio energiju, ali baš mi je ta pjesma bila prikladan kraj, prekrasna, meditativna, koja u svoj svojoj tuzi i očaju ostavlja prostora nadi.
Stereolab su oduvijek imali relativno kratke, političke i science-fiction tekstove, zastupajući socijalističke i antiratne ideje koje je Laetitia često deklamirala na engleskom s vrlo francuskom metrikom, pa su ponekad bile nerazumljive, ako ih ne pročitate na papiru.
I sve je završilo instrumentalom i Laetitiom na trombonu i klavijaturi, a zahvalna publika ovacijama ispratila je bend koji je dokazao da i nakon petnaest godina diskografske šutnje ima puno toga reći i odsvirati. Novi album bit će mi sigurno u vrhu ovogodišnje liste, negdje sa Swansima.
A nadam se da ovo i nije labuđi pjev. Jer Stereolab su potakli i neke moje novije omiljene bendove, primjerice Vanishing Twin, koje bih volio vidjeti kod nas. A koncert mi je bio i drag jer sam uspio vidjeti i neke drage ljude, iz Zagreba, Beograda, ali i inozemstva.
Do novog viđenja!
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.