Bio je lijep sunčan dan. Vraćao sam se iz Grada s dvije plejke pod miškom. Jedna je bila prvi album Santane i druga, album meni nepoznate grupe Iron Butterfly, „In-A-Gadda-Da-Vida“.
Nakon prvog slušanja Santana pada u sjenu, Iron Butterfly me zakovao za gramofon. Bili su to trenuci u životu koji se nikada ne zaboravljaju.
Infantilna pjesmica zaraznog rifa, rastegnuta na sedamnaest minuta je zazvonila ogromno zvono. Kako meni tako i milijunima diljem svijeta. Postaje novi svjetionik svima koji su bili u potrazi za rifom i „težinom“.
Dobar dio naslovne kompozicije je zauzimao solo na bubnjevima. Solo koji se uvlačio pod kožu na prvo slušanje i tu ostajao , hm, ..pa do kraja života. Autor tog sola je bio Ron Bushy, koji je njime htio ne htio ušao u povijest.
„Toad“ je bio solo za geekove, skoro pa za odabrane, Ronov solo je bio solo za mase. I one su ga prigrlile, u obliku milijuna i milijuna kupljenih albuma.
Ron napušta Iron Butterfly nakon četiri snimljena albuma, tu i tamo se vraća u matičnu grupu, ima svoje bendove i gostuje u nekim drugima, ali sve što je napravio u životu je bilo u sjeni ovog nezaboravnog sola nezaboravnog albuma u nezaboravnoj kompoziciji.
R.I.P.!