Ako ste ikada bili u Rijeci, znate da je to grad koji ima potpuno drugačiju energiju od ostalih gradova u Hrvatskoj. Grad koji je uvijek bio nešto između.., između Istoka i Zapada, između mora i brda, između propasti i nadanja. I baš ta ambivalentna energija, ta neodređenost, ta neprestana borba između ’biti i ’ne biti’, prožima i riječku rock scenu 80ih godina prošlog stoljeća.
U to doba je Rijeka bila kao lonac koji je kipio od bunta, inspiracije i kreativne energije. Dok su se u ostatku tadašnje Jugoslavije glazbeni pravci razvijali svojim tokom, Rijeka je koračala ispred, prigrlivši punk i novovalne struje s nevjerojatnom strašću. No, unatoč toj kreativnoj eksploziji, diskografska industrija nije pratila taj zamah. Naime, u to vrijeme riječki bendovi nisu imali mnogo mogućnosti za izdavanje vlastitih albuma, jer su im vrata velikih izdavačkih kuća bila zatvorena. Bendovi poput Parafa, Xenie, Denis & Denis, i Cacadou Look uspjeli su se nekako probiti do šire publike, ali mnogi drugi ostali su skriveni dragulji, neotkriveni i neprepoznati.
Tu na scenu stupa Rijeka – Paris – Texas, kompilacija koja je konačno dala glas onima koji su ga zaslužili.
Goran Lisica Fox, čovjek s vizijom i neiscrpnom energijom, prepoznao je potencijal riječke scene. Kao novinar riječkog omladinskog magazina Val bio je u neposrednom kontaktu s glazbenicima, osjećajući puls grada koji je vibrirao u ritmu gitara i bubnjeva. Njegova strast prema glazbi i želja da svijetu predstavi riječku scenu rezultirala je osnivanjem diskografske kuće Dallas, koja je postala dom mnogim bendovima s ove kompilacije.
Dallas je bio dio šire studentske asocijacije ŠKUC – Forum, koja je u to vrijeme bila epicentar kulturnih i umjetničkih zbivanja u Ljubljani. Suradnja s umjetnicima poput Laibacha, Borghesie i drugih svjedoči o širini i utjecaju ove asocijacije. Zbog svega toga, a prvenstveno jer je Fox u to doba živio u Sloveniji, cijela kompilacija je snimana u Ljubljani pod okriljem diskografske kuće Helidon, dok je Dallas bio njihova podetiketa.
Album otvara Grč s pjesmom ’Noćas se Beograd pali’. Već prvi taktovi ove pjesme uvodi nas u mračni, intenzivni svijet benda koji ne preza od kontroverzi. Njihovi tekstovi, prožeti socijalnom kritikom i tamnim vizijama, odražavaju stvarnost koja je mnogima bila nevidljiva. Zanimljivo je kako su neki tumačili ovu pjesmu kao proročansku, u kontekstu budućeg sukoba između Hrvatske i Srbije, ali frontmen benda Zoran Štajdohar Zoff odbacuje takve špekulacije i daje objašnjenje da ’Noćas se Beograd pali’ nema nikakve veze sa time, jer je napisana 1984. godine, i govori o napadu njemačkih trupa na bivšu Jugoslaviju i grad Beograd.
U nastavku albuma Grč nastavlja sa svojom brutalno iskrenom lirikom i nemilosrdnim ritmovima sa pjesmama ’Još ima krvi’ i ’Nož u mojoj ruci’, i dokazuju da definitivno nisu bend za svačije uši. Ovakav sirovi i previše ekspresionistički industrijski rock je tada još bio u povojima tako da su Grč vrlo brzo postali underground senzacija, ali ne samo zbog provokatvnih tekstova, već i zbog ekstremno šokantnih nastupa prepunih kasapljenja kravljih glava i polijevanjima krvlju.
Let 3, koji su tada bili još u embrionalnoj fazi, ali već dovoljno drski da prkose konvencijama, pojavljuju se sa pjesmama ’U rupi od smole’ i ’Pokušaj’. Njihov avangardni pristup glazbi i performansu već ja tada nagovještavao bend koji će pomaknuti granice i redefinirati pojam scenskog nastupa. Oni tada još nisu postali cirkus koji su kasnije izgradili, ali klica ludila već je bila tu.
Strukturne Ptice, multimedijalni projekt koji je nastao između djelovanja Damira Martinovića Mrleta u Termitima i formiranja Leta 2, donosi nam ’Hramove’. Na ovoj pjesmi koja je bila dio soundtracka za njihovu predstavu Krug mogla se vidjeti njihova sklonost prema eksperimentiranju i spajanju različitih umjetničkih formi. Osim ’Hramova’ na albumu se nalazi i njihova ambijentalna numera ’San’.
Idejni Nemiri s pjesmom ’Bombe i bomboni’ predstavljaju svjedočanstvo talenta koji, nažalost, nikada nije doživio puni potencijal. Ova pjesma, s hitoidnim karakterom, pokazuje njihovu sposobnost spajanja angažiranih tekstova s melodičnim pop rock zvukom. Njihova glazba je refleksija društvenih turbulencija, ali istovremeno zrači optimizmom i nadom.
Grad nas vraća u nešto poznatije okvire s ’Ima li nešto’ i ’Vodi me’, dvije energične stvari koje su lako mogle postati generacijski hitovi, samo da su izdane u pravo vrijeme. Grad je oduvijek bio band koji je znao spojiti urbano s emotivnim, a njihove pjesme zvuče kao noćna šetnja riječkim Korzom, s mirisom kiše u zraku i odsjajem neonskih svjetala u očima.
Ogledala, sa pjesmama ’Samo ti’ i ’Ogledala su oko mene’, donose sofisticiraniji pop rock zvuk s naglaskom na emotivne tekstove i bogate aranžmane. Njihov glazbeni izričaj bi se mogao opisati kao most između novog vala i nečega što bi se moglo nazvati riječkim sanjarenjem.
I na kraju dolazimo do grupe Fit koji su s pjesmom ’Ritam promjene’ simbolično opjevali njihovu promjenu sa alternativnog punk zvuka na puno lakši i melodiozniji zvuk, pokazujući iznimnu sposobnost stvaranja zaraznih melodija i pamtljivih refrena. Zbog toga su vrlo brzo probili granicu regionalne scene i postali jedan od komercijalno najuspješnijih riječkih bendova.
Riječka scena se nikada nije uklapala u stereotipe. Ovdje su se sudarali punk, rock, alternativni zvuci, ali i egzistencijalna tjeskoba, bunt i specifična melankolija. Ovaj album podsjeća na tu posebnu vibraciju, na grad koji je istovremeno bio luka i izoliran otok, tranzitna točka i kreativni epicentar.
Što se tiče samog značaja, mnogi kažu da je “Rijeka-Paris-Texas” bila bila za riječku rock scenu ono što je kompilacija Paket aranžman bila za beogradsku.
Inače, kompilacija “Rijeka-Paris-Texas” je 2024-e, 37 godina od izlaska originalnog izdanja, doživjela reizdanje na vinilu.
I kao zaključak, može se slobodno reći da “Rijeka-Paris-Texas” nije samo retrospektiva, već dokaz da je Rijeka oduvijek bila i ostala najglasniji, najhrabriji i najautentičniji glas hrvatske glazbene avangarde, grad koji ne slijedi trendove, već ih stvara.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.