U vremenima kada riječi gube težinu, a glazba svrhu, glas Marka Perkovića Thompsona odjekuje – kao otok postojanosti u nemirnom moru zaborava. Njegova glazba ne podilazi – ona opominje, podsjeća i povezuje s onim temeljnim što nas oblikuje.
Prožet duhovno ukorijenjenim domoljubljem – na spoju katoličke mistike i narodne predaje – njegov glazbeni izraz postaje višeslojna mapa duše. Ispričan gotovo obredno, ‘Hodočasnik’ je album koji slijedi onu istu silinu duha koju nosi čitav njegov opus – ne donosi tek zbirku pjesama… nego duhovni odjek epohe.
M.P. Thompson – “Devedeset neke”
Ova glazba ne djeluje kao da je komponirana – nego kao da je zapisana iznutra, poput zatečenog tona srca i duha. Ponekad sjetna, ponekad borbena, a nerijetko sve to u jednom dahu. Takve pjesme nadilaze formu glazbenog broja – to su molitve, zavjeti, uzdasi, zastave koje se dižu, tišina koja odzvanja više od stiha.
Njegov glazbeni jezik nije jednostavan. Kombinirajući rock izričaj, etno elemente i domoljubnu liriku, često s aranžmanima koji pulsiraju između tuge i ponosa, prožeti osjećajnošću koja ne skriva rane, već ih pretvara u svjedočanstvo – on je istovremeno bard i ratnik, mistik i realist.
No, njegova snaga nije u stilu, nego u prisnosti s narodom koji nosi na sebi povijest križa, zemlju ožiljaka, ali i nebo nade.
Pjesme su to koje nisu tek za slušanje – one se pjevaju, dišu, proživljavaju.
One ostaju kao trag – podsjetnik za one koji dolaze, kad budu tražili gdje je bio izvor dok su svi pili iz mulja.
M.P. Thompson i Hrvatske Ruže – “Ako ne znaš šta je bilo”
U svijetu koji ruši granice, ali ne gradi mostove, glazba koja govori o korijenu, duši i vjeri nije zaostala, već je otporna. I upravo u toj otpornosti leži Thompsonova privlačnost. On nije samo pjevač, on je zvučna memorija naroda, onaj koji pamti kad mnogi žele zaboraviti.
Stoga, Thompson ne pjeva kako bi ugodio. On pjeva jer mora ukazati na ono što drugi prešućuju. U njegovim stihovima i rifovima čuje se zov pradjedova, molitva pod krunicom, šapat onih koji nikad nisu pokleknuli.
M.P. Thompson – “Nepročitano pismo”
U svakom istinski iskrenom albumu ostaje i prostor za šutnju – onu što govori više od riječi. To je ona unutarnja tišina koja ne traži objašnjenje, već povezuje slušatelja s vlastitom dubinom.
A oni koji slušaju srcem, znat će da nisu sami.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.