U planinama i šumama Arcadije, bog divljine, Pan, slobodno je lutao, uzrokujući nevolje, ali i štiteći pastire i njihova stada.
Jednog dana dok je lutao šumom, Pan je vidio Syrinx, prekrasnu šumsku djevu, kao i sve nimfe u grčkoj mitologiji, kćerku riječnog boga Ladona, i poželio je za sebe. Zavjetovana na čistoću, Syrinx je bila naviknuta na progon, jer njezina neporeciva ljepota činila ju je čestom žrtvom neželjene pažnje i bogova i ljudi.
Za razliku od ostalih ljudi, Pan je bio vješt u kretanju kroz šume i planine i mogao je trčati dulje vrijeme bez zamora. Danima je jurio Syrinx po dolinama, brdima i šumama Arcadije. Iscrpljena i ne mogavši više pobjeći Panovom dohvatu, Syrinx je otrčala do ruba rijeke gdje je pala u zagrljaj svog oca i molila sestre, riječne nimfe, da joj pomognu.
Nekoliko trenutaka prije negoli su se Panove ruke zatvorile oko njenog tijela, ona je nestala i pretvorila se u divlju močvarnu trsku. Bijesan, Pan je smrskao močvarnu trsku na komade.
Dok je sjedio na obali rijeke izbezumljen zbog izgubljene “ljubavi”, vjetar se pojačao i zapuhao kroz slomljenu trsku. Ispustio je čaroban zvuk, koji je Panu zvučao poput slatke melodije Syrinxina glasa. Očajnički želeći ponovno čuti njezin glas, Pan je prikupio devet različitih veličina slomljene močvarne trske, povezao ih u niz i instrumentu dao ime Syrinx (panova flauta) u čast njegove nevoljke ljubavi.
I na kraju je jezivi Pan dobio ono što je želio – nikada nije proveo dan bez svoje voljene.
Syrinx Call – “Deceptive Illusion”
https://youtu.be/4eQURO9HtdE
Flauta je prastari instrument.
Bilo da tražite neku kreativnu inspiraciju ili jednostavno uživate slušati flautu u suvremenoj glazbi, njena jednostavnost odjekuje kod svih slušatelja, jer je njen zvuk iskonski, tužan i melankoličan, ali istovremeno može biti i zlokoban.
Kako su se ambicije i instrumentalni opseg rock glazbenika povećavali tijekom kasnih ’60-ih i početkom ’70-ih, sklonost ka bombastičnom pisanju pjesama i pretencioznim konceptualnim albumima postajala je sve očitija, a izbor i primjena instrumenata koji su neobično povezani s rockom bio je uobičajen način da se otrgnu od rock tradicije, štaviše način postizanja individualnosti.
Usred svih vrištećih Stratocastera i naricanja Hammond orgulja, skromna flauta isticala se više nego što bi itko ikad mogao očekivati, kao idealan instrument izražavanja i povezanosti, ilustrirajući pokušaj žanra da pomakne granice.
No, ovdje nije riječ o panovoj flauti, kao ni o klasičnoj flauti kakvu koristi Ian Anderson, već o blokflauti kakvu poznajemo iz školskih dana, odnosno o njenoj modernoj izvedbi. Tradicionalno izrađena od drveta ili bjelokosti, prvi put dokumentirana u Europi u srednjem vijeku, njen zbunjujući engleski naziv “recorder” dugo vremena se preklapao s terminom “flauta”, jer je u Engleskoj riječ “flauta” uvijek označavala blokflautu (tj. “recorder”).
Syrinx Call – “Mirrorneuron”
Frustracija je kada dječak želi gitaru i dobije samo blokflautu. Düsseldorfski knjižničar Volker Kuinke transformirao je svoje razočaranje u kreativnu energiju i doveo svoje tonove blokflaute u progresivne rock vode.
Poznat je kao gostujući glazbenik na albumima Eloy, Mind Over Matter, Isgaard i Single Celled Organism, svirajući cijelu paletu boja ovog prirodnog instrumenta, vrlo visoke, briljantne tonove, ali i one nježne, dublje i tamnije, koristeći cijeli arsenal koji se sastoji od alt, sopran, tenor, i sjajne bas-blokflaute, stvarajući vlastite glazbene sfere. Ponekad su to folklorni, ponekad srednjovjekovni ili klasično-simfonijski zvukovi, ali često i rock zvukovi – neobičan kontekst za ovaj neugledni instrument koji se obično pojavljuje samo u klasičnoj i tradicionalnoj glazbi ili se jednostavno smatra instrumentom za početnike.
No, na kraju to ne ovisi o instrumentu, već o idejama koje se s njim mogu izraziti.
Volker Kuinke, koji se ovom instrumentu posvetio od ranog djetinjstva, u potpunosti koristi njegove prednosti u vlastitom projektu Syrinx Call, služeći se različitim žanrovima, od art rocka, preko “world music”, do klasične glazbe, te zahvaljujući dodavanju orkestralnih žica, akustičnih, klasičnih i električnih gitara, klavijatura i vokala, nudi prekrasni sympho prog s blagom folk komponentom, u kojima dominira njegovo osebujno sviranje blokflaute.
Opseg njegovih albuma definitivno potiče slušateljevu maštu, odvodeći ga u druge svjetove kroz pejzažne asocijacije, prenoseći ga u srednji vijek ili pružajući mu osjećaj da sjedi u svemirskoj kapsuli koja lebdi u nepoznatoj galaksiji.
Syrinx Call – “Teaser Mirrorneuron”
Prvo je vjetar puhao kroz šumu (aludirajući na debitantski album ‘Wind In The Woods’ iz 2015.), a onda je mjesec bio na štapu (‘The Moon On A Stick’ iz 2018.) – toliko mističnih stvari posuđenih iz svijeta prirode koje je uglazbio, da bi se sada brisale linije razdvajanja između mehanike i prirode, racionalnosti i osjećaja, teorije i prakse. Naime, ‘Mirrorneuron’ govori o umjetnoj inteligenciji Kai koja iz jedne egzistencijalne krize prelazi u drugu i na kraju razvija empatiju u odnosu s čovjekom. Za to su odgovorni, tko bi to mogao pomisliti – zrcalni neuroni.
Na temelju upitnog društvenog razvoja i Volkerove sklonosti bizarnim i futurističkim scenarijima, priča i glazba stvorile su se istovremeno i brzo. Složena priča koja zahtjeva složenu glazbu.
Multiinstrumentalist i producent Jens Lueck, koji se već dugo “kreće između svjetova” u svom glazbenom životu, stvorio je majstorske aranžmane, osim što se puno više uključuje i kao pjevač, uz neovisne napjeve Volkerove supruge Doris Packbiers, te Isgaard koja se spontano ponudila da doprinese nekim vokalnim dijelovima, kao zahvala na Volkerovoj posvećenosti na njezinim posljednjim albumima (koje od srca preporučam).
S obzirom da je Volker sudjelovao na brojnim projektima art rock sastava Eloy, uspio je pridobiti njegovog osnivača Frank Bornemann-a (električna gitara) i članove Hannes Arkon-a (akustična i električna gitara, klavijature) i Klaus-Peter Matziol-a (bas gitara) kao gostujuće glazbenike, da bi zatim duh glazbe Eloy bio divno zarobljen sintetičkim melodijama Jens Lueck-a i dijelovima električne gitare Jan Petersen-a (Sylvan), što je posebno značajno za element progresivnog rocka.
Evidentan je kontrast zvukova blokflaute koji se susreću s bujnim slojevima zvuka klavijatura i elegičnih gitarskih solaža dok pametno oživljavaju blažena vremena Pink Floyd-a, pri čemu se klasični rock instrumenti sve češće pojavljuju kao suprotni pol.
Syrinx Call – the story about Mirrorneuron
A posebno inspirativni akustični i orkestralni trenuci su kad Jürgen Osuchowski daje svoj doprinos s koncertnom gitarom, zapadnjačkom gitarom i gitarama s 12 žica, Babis Nikou s lutnjom, dok Katja Flintsch (violina, viola) i Annika Stolze (violončelo), poput simfonijskog orkestra, nježno nose cijelu priču u ambijentalnim zvukovima.
Album ima izvanredan tonski i stilski opseg. Instrumentalne varijacije i promjena od mirno tekućih melodija do ponekad bombastičnih zvukova neizmjerno povećavaju dinamiku ovog albuma. Skladbe nikada nisu preopterećene ili isuviše bujne.
‘Mirrorneuron’ je moderan, progresivni rock album uznemirujuće priče i uzburkane glazbene raznolikosti na blagoj strani zvučnog spektra, koji razvija sanjive melodije, nježno pastoralne i sjajno futurističke kontemplativne trenutke, te vješto upravlja dinamikom, tvoreći djelo puno naivne ljepote s instrumentom prilično netipičnim u rock glazbi kao fokusom.
Ovaj zvuk blokflaute daje trećem, ujedno i najboljem albumu projekta Syrinx Call vrlo posebnu vrijednost prepoznavanja. Blokflauta kao zrcalni neuron – lijepa priča kao koncept i glazba.
Animiran duhom razigranog istraživanja, glazbeni izraz odgovara na kontradiktorne porive žanra: istražiti glazbenu povijest i ostaviti to iza sebe, kako bi konstruirali pjesme za koje se čini da zauzimaju neki fantomski dio evolucijskog stabla glazbe.
A androidi neka sanjaju električne ovce i dalje…
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
