“Sonic Celluloid” – Djam Karet

Psihodelično filmsko putovanje

Ime Djam Karet ili u prijevodu s indonezijskog jezika, “Elastično Vrijeme” točno odražava “raison d’etre” istoimenog benda.

Iako su na sceni preko 30 godina, malo su poznati čak i poznavateljima muzike. Veliki dio krivice snose sami, jer su od prvog albuma, simptomatičnog naziva “No Commercial Value” sami odvratili medije i time interes široke publike za svoj rad.

Eksperimentirajući u okvirima psihodelije prošlog stoljeća, Djam Karet je sve samo ne normalni rock bend. Izdavanjem albuma i turnejama su sebi priskrbili malo sljedbeništvo, poglavito u matičnoj zemlji, Americi, ali i tu su marginalni.

Razvijajući svoj opus, njime su tabali puteve za budućnost žanra, beskompromisno su gazili eklektičkom psihodelijom, te su se našli u 1998. godini, kad izdaju album, i te kako simptomatičnog naziva, “Stil No Commercial Value”. Drugim riječima, “uspjeli” su u tome da medijski ostanu onda gdje su bili na početku.

Godine su odmicale, albumi su se redali, jedan bolji od drugoga.


Djam Karet – “Saul Says So”

Za ludu, bend nije htio mijenjati svoj izričaj, a publika nije htjela prijeći onu magičnu granicu. (mighty Pink Floyd).

I nakon 30 godina od osnutka, Djam Karet izdaje album “Sonic Celluloid”, kojim probija komercijalnu granicu i time se ovaj album komotno može nazvati “Commercial Value”. Djam Karet je napokon otvorio vrata širem auditoriju predstavivši osamnaesti album na kojem se nalazi 10 kompozicija od kojih svaka predstavlja zasebno djelo.

U biti, svaka kompozicija je napravljena da bude “soundtrack” jednom kratkom filmu, koji će se odvijati u glavi slušatelja. Ne napuštajući svoj osnovni izričaj, u kojem upotrebljavaju sintesajzere kao Pink Floyd, agresivne gitarske dionice u stilu King Crimsona i ambijentalne “začkoljice” u stilu Ozric Tentaclea, Djam Karet su napokon “došli na svoje“.

Album je definitivno njihov najjači adut i karta za visine.


Djam Karet – “Forced Perspective”

Čemu hvalospjev?

Album je superioran u svim svojim segmentima. Pojedinih kompozicija se ne bi sramili Pink Floyd iz “Obscured by Clouds”/”Meddle” faze, pojedinih se kompozicija ne bi posramili ni Kraftwerk u svojim elektronsko eklektičkim počecima, a skoro sve bi kompozicije voljela potpisati cijela armija kraut rock velična.

Djam Karet su do ovog albuma bili čuvari legislative psihodelije prošlog stoljeća i oni koji su nagovještavali njegovu renesansu. Ovim albumom, oni su postali ta renesansa i “sljedeća stvar!”.

Da bih dovoljno snažno podcrtao ovaj album, mislim da je dovoljno napisati ovo:
King Crimson, Pink Floyd, The Grateful Dead, Ozric Tentacles, Porcupine Tree,… i Djam Karet.

Što je zajedničko ovim grupama?
Odgovor je jednostavan, za onoga tko zna!


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

na vrh