Pored izuma telefona, Elisha Gray je zaslužan za još nekoliko velikih patenata. Na neke je nabasao pukim slučajem. Klasičan primjer te teze je patent ‘Musical Telegraph’ ili ‘Electro-Harmonic Telegraph’, danas poznatijeg kao sintesajzer.
O čemu se radilo?
Oko ovog patenta se do danas isplela legenda koja kaže da je Gray dobio inspiraciju za istraživanje elektro-akustičkih efekata nakon što se njegov nećak igrao s opremom u laboratoriju.
Igrajući se, spojio je jedan kraj baterije na sebe, a drugi na kadu. Povlačeći rukom po površini kade stvorio je zvuk, i, kao što je Elisha naknadno ustanovio, taj je zvuk bio proporcionalan struji koju je baterija davala.
Kada se zainteresirao za taj efekt, utvrdio je da može kontrolirati taj zvuk i time kreirao prvi oscilator.
Do sintesajzera je bio samo jedan korak, iako je osnovna ideja koja mu je bila na pameti bila mogućnost slanja više signala različitih frekvencija kroz istu žicu, kako bi se prenijelo nekoliko poruka istovremeno, umjesto samo jedne (a ta je ideja kasnije realizirana i u upotrebi je do današnjih dana!).
Koristeći princip kodiranja i dekodiranja, kreirao je glazbeni instrument; ‘Glazbeni telegraf’ ili ‘Elektro-harmonijski telegraf’, i to prvenstveno kako bi demonstrirao svoje ideje o prijenosu informacija.
Život sintesajzera kakvog danas poznajemo počinje nešto kasnije, ali Elisha Gray jest bio taj koji ga je izmislio!
I na kraju, jedna pomalo neobična. S aspekta moderne glazbe najvažniji patent kojeg je podnio Elisha Gray je sintesajzer. Bizarno je to što je patent za registraciju sintesajzera, ili kako ga je on nazvao “Electric Telegraph for Transmitting Musical Tones”, podnio pune dvije godine prije nego što je podnio zahtjev za registraciju patenta za telefon.
