Kad govorimo o Canterbury grupi Egg, na samom početku se moraju otkloniti nedoumice.
Prva je postojanje grupe The Egg, koja je postojala devedesetih godina prošlog stoljeća i bila orijentirana prvenstveno na plesnu glazbu, te nema nikakvih dodirnih točaka s prog grupom Egg.
Isto tako, glavni akter Dave Stewart, jedan od utemeljitelja grupe Egg, nema nikakve veze s imenjakom i prezimenjakom Dave Stewartom, članom Eurythmicsa. Također, jedna od grupa u kojoj je svirao Stewart zvala se Rapid Eye Movement. Radi jednostavnosti, danas se za nju često može naći skraćenica R.E.M., što se ne smije brkati s istoimenim grunge bendom iz Seattlea.
Uz grupu Egg vezane su još mnoge činjenice, pa krećemo.
Grupa Egg se često prezentira kao dio Canterbury scene, iako zapravo nisu lokacijski bili smješteni u Canterburyju. No, njihova verzija progresivnog pristupa i psihodeličnog izričaja ih neminovno smješta u taj okvir.
Ne zaboravimo, pored nabrojenih karakteristika njihove glazbe i jakog utjecaja jazza, presudan utjecaj na komponiranje izvršio je Igor Stravinski, katkad površan, ali u par slučajeva, kao što su “Symphony n°2” s prvog albuma i “Long Piece n°3” s drugog, i presudan.
Egg – “Symphony No. 2”
Egg su bili progresivna rock grupa, osnovana u prvim mjesecima 1969. godine od Dave Stewarta na orguljama, Mont Campbella na basu i vokalu, te bubnjara Clive Brooksa. Dakako, postava nije pala s neba. Manje-više svi članovi su svirali zajedno i prije, uključujući i Stevea Hillagea, s kojim osnivaju prvi bend Uriel.
Hillage ih napušta 1968., radi škole, ali mu ne nalaze zamjenu, ostaju kao trio.
Na nagovor menadžera mijenjaju ime u Egg, jer je ime Uriel asociralo na urin, što im se u konačnici baš i nije sviđalo. Po starom dobrom običaju, uskoro potpisuju ugovor za Deram, sub-etiketu od Decca Records, koja je po uzoru na Philips osnovala posebnu etiketu za progresivne bendove.
U tim kreativno turbulentnim vremenima, Stewart, Campbell i Brooks paralelno rade na još jednom studijskom projektu pod nazivom “Arzachel”. Na projektu im se pridružuje i Steve Hillage. Pošto su bili pod ugovorom za Deccu, na albumu su svi kreditirani pod pseudonimima.
Dakle, 1970. godine Egg ulaze u studio i izdaju prvi album istoimenog naziva. Album biva prepoznat kao okosnica tadašnje underground scene. Pored stvaralaštva grupa Caravan i Soft Machine, Egg se nametnuo od samih početaka kao jedan od najjačih predstavnika tadašnje Canterbury scene.
Nažalost, kao i mnogo puta od tada, komercijalni uspjeh grupe Egg bio je obrnuto proporcionalan kritikama koje su dobivali. Neki su kritičari išli toliko daleko pri ocjenjivanju ovog albuma da su izjavljivali da u usporedbi s Egg, EL&P zvuče prosječno. Mislim da je ipak malo pretjerano, ali eto, navodim radi činjenice.
I još jedna mala napomena: gotovo cijeli materijal je napisao Campbell, iako su krediti dani svoj trojici. Nadalje, u vrijeme snimanja prvog albuma, sva trojica protagonista su imala debelo ispod 20 godina. Imati ispod 20, stvarati glazbu otisnutu na vinilu, biti inspiriran klasičnim umjetnicima za koje danas malo koji dvadesetogodišnjak uopće zna; da, to su bila ta vremena.
Album i dalje kopa po dubokim brazdama undergrounda, noseći eksperiment kao dio zvučne slike. Klasičan primjer je obrada Bachove “Fugue in D Minor”, koja zvući naivno, gotovo kao početnici, a opet tako šarmantno, da i nakon 40 godina postojanja i pored arhaičnog kostura, posjeduje karakterističnu svježinu vječne starine.
Egg – “Fugue in D Minor”
Cijelu “B” stranu tadašnjeg vinila zauzima “Symphony No.2”. O utjecajima je suvišno govoriti, već smo ih i spomenuli.
Zvučat će čudno, ali čak je i Egg imao jednu singlicu. Pjesma “Seven is a jolly good time” se našla tek na kasnijim izdanjima prvog albuma. Nije mi poznato kako je završila na top listama.
Iako bez ikakvog komercijalnog uspjeha, ali zbog povoljnih kritika i prijema u underground krugovima, Egg dobiva drugu šansu za proboj. Nažalost, po završetku snimanja, grupa pada u nemilost diskografske kuće, te upravo završeni album, “The Polite Force”, ide ravno na police.
Svjetlo dana će ugledati tek 1971. godine, zahvaljujući producentu Neili Slavenu, koji je bez prestanka lobirao kod glavonja za njegov izlazak.
Bez obzira na odgodu, album po izlasku pobire lovorike, biva proglašen jednim od najznačajnijih ostvarenja Canterbury scene. Na albumu je vidljivo sazrijevanje trojice i njihov napredak u promociji zvuka. Nažalost, ponavlja se priča kao s prvim albumom. Ne postiže skoro nikakav komercijalni uspjeh. Doduše, prodaje se dobro u underground prodavaonicama, no tiraži su u njima bili zanemarivi u usporedbi s mainstreamom.
Egg – “The Polite Force” / full album
Iste godine Egg potpisuju za The Groundhog, menadžment firmu, koja im ipak ne omogućava snimanje trećeg albuma, iako je materijal za njega bio spreman.
1974. godine događa se čudna situacija. Egg dobiva šansu za izdavanje trećeg, pozdravnog albuma “Civil Surface”, ali alfa i omega benda je već u drugom sastavu, u Hatfield and the North.
Ipak se ponovno okupljaju i te iste godine izlazi posljednji studijski album grupe Egg, čime se i život ovog benda završava. Oživljava ga jedino 2007. godine izdanje albuma snimljenog uživo, koji iznenada izlazi pod imenom “The Metronomical Society”.
I to je to što se tiče samog benda.
Članovi grupe su i te kako aktivni u nastavku karijera.
Dave Stewart je zapravo imao najzanimljiviju karijeru nakon raspada Egga. S Campbellom sudjeluje u stvaranju i djelovanju još jedne Canterbury grupe, National Health, te isto tako, s prekidima, bivaju članovi najveće grupe pod kapom Canterburyja, Hatfield and the North. Po raspadu i te grupe, ponovno se pridružuje Steve Hillageu u Gongu, te paralelno nastupa i s National Health, u kojem se našao s klavijaturistom Alanom Gowenom i Hatfield gitaristom Philom Millerom.
Zanimljiva je priča o bubnjaru. U bezuspješnom traženju nabasali su, valjda božjom providnošću, na osobu koja se odazivala na ime Bill Bruford i koja se odazvala pozivu. To će se pokazati kao sudbonosni izbor za samog Stewarta, jer je kasnije bio aktivan u Brufordovoj grupi, a isto tako i na njegovim solo albumima.
O Billu Brufordu nema smisla…
Nakon raspada grupe Bruford, 1980. godine, Stewart oformljava Rapid Eye Movement, s pajdašima iz prethodnih grupa uz, pazite ovo ime, gitaristu Jakka Jakszyka. Grupa nažalost nikada nije izdala album, ali su ostali zapamćeni po nevjerojatnim koncertima. Od cijele legislative benda postoji samo nekoliko loših snimaka nastalih u Francuskoj.
1981. godine Stewart mijenja smjer i posvećuje se popu i pisanju pjesama u toj maniri. Te iste godine, Stewart s Colinom Blunstoneom dolazi na 13. mjesto top liste sa singlicom “What Becomes Of The Broken Hearted”.
Colin Blunstone and Dave Stewart – “What Becomes of the Broken Hearted”
Nakon početnog uspjeha, započinje suradnju s pratećim vokalom svog starog benda, Hatfielda, Barbarom Gaskin. Suradnja donosi singlicu “It’s My Party”, koja se penje na prvo mjesto engleske i njemačke top liste i tu ostaje četiri tjedna. Suradnja ovog dvojca je trajala dugo, a i ispreplela se s osobnim životima. Postali su supružnici.
Dave Stewart & Barbara Gaskin – “It’s My Party”
Nakon definitivnog raspada benda, Clive Brooks se pridružuje grupi Groundhogs, blues-rock bendu s kojim je Egg neko vrijeme bio na zajedničkim turnejama.
Mont Campbell se ubacuje u originalnu postavu kultnog benda Canterbury scene, National Health, da bi negdje 1976. godine nestao iz javnog života, pojavivši se nakratko samo 1996. godine, povodom izlaska solo albuma “Music From A Round Tower”, kojeg radi uz pomoć Stewarta.
Još bi se dugo moglo govoriti o karijerama članova benda, ali i ovo je dovoljno.
Što na kraju reći o grupi Egg?
Pojavili su se kao pioniri eksperimenta u progresivnoj glazbi. Čak su u underground krugovima smatrani opskurnom grupom. Daleko od toga da su bili prvi, ali svojim svježim pristupom su otkrili mnoga vrata, koja su iza njih mnogi širom otvorili i pobrali svjetsku slavu. Nije zgorega još napomenuti da su se Egg pojavili na sceni dvije godine prije nastanka pokreta R.I.O. (Rock in Opposition).
U tom kontekstu je zanimljiva korelacija između grupe Nice, Egg i Emerson, Lake & Palmer.
Svi poznavatelji glazbe tog doba će bez ikakve zadrške dati sve kredite za uvođenje klasike u rock izričaj, grupi Nice. Štoviše, svojim ostvarenjima, “Five Bridges” i “Ars Longa Vita Brevis”, doprinijeli su ne samo popularizaciji nego i širenju horizonta klasične glazbe dvadesetog stoljeća. Svojim djelima su se nametnuli kao referentni kompozitori suvremene klasike.
Egg sa svoje strane, uopće nije krio pod čijim je utjecajem kad se o klasici radi. Uzimajući ih za uzore, kreiraju, katkad pomalo šarmantno-naivna, ali izazovna ostvarenja i istovremeno, idu korak dalje, u izričaj trija uvode artikulirani eksperiment. Nažalost po njih, ta artikulacija nije imala komercijalni predznak.
I onda, kako povijest kaže, nakon raspada grupe Nice, na scenu dolazi glavni njen protagonist, Keith Emerson, koji si pridružuje Grega Lakea i Carla Palmera, te taj Egg izričaj podiže do zvjezdanih visina. Postaju planetarno popularni progresivni bend, koji nastupa na stadionima i pred ogromnim masama ljudi.
Dakle, u neku ruku, možemo slobodno reći da je Egg bio jedna od karika u evoluciji progresivnog izraza sedamdesetih. Nekako se nameće i usporedba s evolucijom čovjeka, jer da nije bilo homo erectusa, vjerojatno ne bi bilo ni homo sapiensa.
Dakako, u našem slučaju, homo sapiens je EL&P!
Možda bi oni postojali i bez njih, ali vjerojatno bi to bilo sasvim nešto drugo. I kad u tom kontekstu promotrimo Egg, onda je jasno i mjesto koje zauzimaju u povijesti glazbe, koja se ispisivala sedamdesetih godina.
I stoga, kad slušate “Lucky Man” ili “Still You Turn Me On”, a pogotovo glazbu inspiriranu klasikom i jazzom, sjetite se, bio je jednom jedan mali bend, koji je svirao veliku glazbu, za malo ljudi, ali koji se čuo daleko i dugo nakon što su odsvirali zadnju notu.
Eto!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
