Judas Priest, jedno od najvećih imena heavy metala i bend koji je svojim zvukom, imidžem i više od pola stoljeća dugom karijerom obilježio sam žanr, nastupio je 25. kolovoza 2026. u pulskoj Areni.
Koncert je održan u sklopu europske turneje Faithkeepers, zamišljene kao svojevrsni retrospektivni presjek njihove nevjerojatne karijere, ali i kao nastavak promocije posljednjeg studijskog albuma “Invincible Shield”.
Iako je Pulu tijekom večeri zahvatio pljusak, vremenske prilike nisu uspjele pokvariti metalni spektakl.
Oko 20 sati na pozornicu je izašao Jelusick, sastav predvođen Dinom Jelusićem, vokalom poznatim po radu s imenima poput Whitesnakea, Trans‑Siberian Orchestra i Whom Gods Destroy. Uz Jelusića, bend čine Ivan Keller na gitari, Luka Brodarić na basu i Mario Lepoglavec na bubnjevima.
Jelusick je publici poslužio kao uvod u ono zbog čega je većina okupljenih te večeri došla u Pulu.
Oko 21:30 napokon je stigao trenutak koji se čekao desetljećima – na pozornicu su izašli Judas Priest.
Koncert su otvorili pjesmom “You’ve Got Another Thing Comin’”, a odmah nakon nje uslijedili su klasici poput “Metal Gods”, “Breaking the Law”, “The Ripper” i “The Sentinel”.
Već je tada bilo jasno da će večer biti prava retrospektiva karijere koja traje više od pet desetljeća.
Posebno je zanimljivo bilo čuti koliko je raznolik repertoar bend uspio obuhvatiti. Od ranijih klasika poput “Desert Plains”, “Steeler” i “Delivering the Goods”, preko “Turbo Lover”, pa sve do novijih pjesama “Lightning Strike”, “Panic Attack” i “No Surrender”, Judas Priest su pokazali da njihov katalog nije tek muzejski eksponat, nego živa povijest heavy metala.
U središtu svega, naravno, bio je frontmen Rob Halford – Metal God. Halford je upravo tog dana slavio svoj 75. rođendan, a pulska publika prigodno mu je otpjevala “Happy Birthday”.
Unatoč godinama, Halford je još jednom pokazao zašto desetljećima nosi nadimak Metal God. Njegova pojava, vokalna snaga i sposobnost animiranja publike i dalje su impresivne.
Tijekom večeri pozornicu je dijelio s gitaristima Richiejem Faulknerom i Andyjem Sneapom, koji je na turneji zamijenio Glenn Tiptona, dok zbog zdravstvenih razloga Tipton nije mogao sudjelovati. Ritam sekciju, koju čine dugogodišnji basist Ian Hill i bubnjar Scott Travis, ostala je čvrsta osovina cijelog benda.
Ako je postojala bilo kakva sumnja u to mogu li Judas Priest nakon više od pedeset godina još uvijek zvučati opasno, ona je tijekom “Painkiller” nestala. Halfordov vokal, Faulknerova i Sneapova gitara te Travisova neumoljiva ritam‑sekcija pretvorili su Arenu u zid zvuka.
No, pravi vizualni spektakl uslijedio je tijekom “Hell Bent for Leather”.
Rob Halford pojavio se na pozornici vozeći Harley‑Davidson, prizor koji je odavno postao jedan od zaštitnih znakova Judas Priesta. Kožna odjeća, motor i Halfordov prepoznatljivi nastup savršeno su se uklopili u estetiku benda koja je desetljećima definirala izgled heavy metala. U tom trenutku bilo je jasno da gledamo čovjeka koji s razlogom nosi titulu Metal God.
Dok drugi veliki bendovi svoje karijere zaključuju oproštajnim turnejama, Judas Priest su u Puli poslali potpuno drugačiju poruku. Nisu za staro željezo. Upravo suprotno – Faithkeepers je naziv koji se pokazao vrlo prikladnim.
Nakon više od pola stoljeća Judas Priest i dalje čuvaju vjeru u heavy metal, ali i pokazuju da se legenda ne održava samo nostalgijom, nego sposobnošću da i dalje zvuči uvjerljivo na pozornici.
Kako mi je rekao jedan prijatelj prije koncerta, vidjeti Judas Priest uživo ravno je fenomenu koji malo tko ima priliku doživjeti.
Nakon pulske večeri, mi koji smo bili tamo možemo samo potvrditi: bio je u pravu!
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
