Nacistička država jest bila carstvo zla, jest bila tamnica svih naroda osim onih arijevskih, jest da je bila imperijalistička sila koja nije prezala od genocida, istrebljenja cijelih nacija, jest da je bila, … , bila je sve što je sa zlom povezano, ali nitko joj ne može odreći superiornu tehnološku prednost nad saveznicima, poglavito u prvim godinama Drugog Svjetskog Rata.
Jedan od izuma koji se veže uz nacistički režim jest i magnetofon, kojeg od 1943. godine upotrebljavaju za emitiranje propagandnih poruka i muzike bez prekida, 24 sata na dan, dakako, kako bi uštedjeli na ljudskim resursima.
Iako su saveznici znali da nacisti raspolažu nekim novim uređajem, nisu imali pojma o čemu se radi, sve dok na sam kraj rata nisu došli u posjed tog novog uređaja, koji je dobio ime magnetofon (po magnetskoj traci na kojoj se zapisivao zvučni zapis).
Mladi Jack Mullin je kao inženjer firme Institute of Radio Engineers, u Travnju 1946. godine, prvi put demonstrirao mogućnosti novog uređaja, pokušavajući prezentirati njegov ogroman potencijal, ali bez uspjeha.
Niz bezuspješnih pokušaja da se netko zainteresira su se nastavili, sve do trenutka kad je na scenu stupio Bing Crosby, koji je instant uvidio korist koju bi mogao imati od novog uređaja. Naime, Bing Crosby je bio jedan od najpopularnijih pjevača, a njegov Bing Crosby Show, jedan od najpopularnijih radio emisija na američkom kontinentu.
Bez previše razmišljanja ulazi u posao s $50 000 i priča kreće u lijepom smjeru. Nedugo nakon toga, kompanija Ampex kojoj je povjerena izrada serije, u Travnju 1948. godine isporučuje Model 200A, serijskih brojeva 1 i 2. Jedan Jacku s rednim brojem 1 i jedan Bing Crosbyju s rednim brojem 2.
Lavina je krenula i prva narudžba je zaprimljena nedugo nakon te isporuke, 20 komada za TV postaju ABC.
Bio je to jedan od onih trenutaka od kojih se broji povijest!