Kao i u slučaju prvijenca King Crimsona, “In the Court of the Crimson King”, tako je i treći album Led Zeppelina promijenio tijek kojim je muzika tog doba išla.
Dakako, svaki na svoj način.
Nakon što su Led Zeppelin izdali drugi album, koji je nastao i bio snimljen doslovno u hodu, za vrijeme američke turneje, Plant i Page su se povukli u malu kolibu Bron-Yr-Aur, u Snowdoniji, da bi u miru sabrali postignuto i odlučili što i kako dalje.
Bend je bio na raskrižju.
Kako je kasnije sam Page izjavio, Led Zeppelin su mogli nastaviti onda gdje je stao drugi album, izbaciti još desetak hitova koji bi se naslonili na “Whole Lotta Love” i mirno otići u penziju, bar bi tako napravilo 99% umjetnika na svijetu.
Ne zaboravimo, američka turneja koja je uslijedila nakon izdavanja drugog albuma je ustoličila Led Zeppelin u svjetsku atrakciju i donijela im auru najvećeg benda u živo.
No, bilo je to previše lagano za ovaj tandem i odluka je pala, odlaze s obiteljima u zabačeno selu u kolibi bez struje i vode.
O nekakvom telefonu da i ne govorimo.
U toj je kolibi nastao kostur albuma i konture njegovog sadržaja, pa čak i konture sljedećeg albuma.
Svirajući samo na akustičnim gitarama, Plant i Page stvaraju skoro pa finalnu verziju teme “That’s the Way” i “Bron-Y-Aur Stomp”, te aranžmane za ovu potonju.
U skoro gotovom pakovanju su se našle “Friends”, i “Gallows Pole”, dok je “Tangerine” uzeta od Yardbirdsa.
Interesantno je za napomenuti, da su baš tu, u toj kolibi postavljeni temelji, odnosno, nastali su u konturama, njihovi možda najveći hitovi druge faze, “Sairway to Heaven” i “Over the Hills and Far Away”.
Po izlasku iz izolacije, Page i Plant donose materijal pred ritam sekciju, John Paul Jonesa i John Bonhama. Počinju s intenzivnim probama, koje prerastaju u kreativni proces.
Iz toga perioda u biti datiraju “teže” kompozicije, “Out on the Tiles” i “Celebration Day”.
“Imigration Song” dobiva svoju finalnu konturu.
Mimo svega rečenoga, ipak, ipak album nosi epska “Since I’ve Been Loving You”. Nastala za snimanja drugog albuma, nije našla svoje mjesto na njemu, no zato se perfektno uklopila na “trici”.
I onda je album izašao.
Sjećam se euforije prije samog izlaska.
I onda, nakon toga, “muk”.
Kritika, publika, svi su ostali bez teksta. I naravno, kao po već dobro uhodanom scenariju, od kritike je krenula serija pljuvanja i optužbi.
Pa i fanovi su ih optuživali da su izdali svoj smjer i krenuli u meke vode. Teško je nabrojiti sve lošega što se tih dana događalo oko tog albuma, no Led Zeppelin su podnosili udarce.
Štoviše, po izlasku odlaze na još jednu američku turneju, koja završava u apsolutnom trijumfu. I skida najmanju sumnju u orijentaciju benda i njihov angažman na pozornici.
Led Zeppelin su se potvrdili kao najveći i to su ostali do kraja karijere.
Na ovoj turneji su napravili i nešto što je do tada bilo nezamislivo. U sred heavy metal grmljavine, na pozornicu su se donosile četiri sjedalice i Led Zeppelin su odrađivali akustični set, poglavito s kompozicijama s trećeg albuma.
Prijem publike na ovu intervenciju u kontinuitetu koncerta je bio iznad očekivanja. Time su pale i zadnje ograde i ušutkani posljednji pljuvači, koji će se dakako, već sa sljedećim albumom pretvoriti u pisce hvalospjeva.
No to je već druga priča.
Gledajući unatrag, “Led Zeppelin III” je oštar zaokret u stilu i pristupu izričaju grupe, za kojeg je trebalo imati i tek kako hrabrosti.
I pored lošeg prvobitnog prijema, treći album Led Zeppelina postaje u biti najreprezentativnije djelo prve faze života, koje je grupa uspjela stvoriti.
Ovaj je album svojim postojanjem otvorio vrata novim grupama, koje će svoje mjesto pod suncem tražiti u derivatima muzike koja se nalazi na njemu.
Za to vrijeme, Led Zeppelin su već krenuli dalje, u susret najočekivanijem albumu dekade, “Led Zeppelin IV”!
