Ovih dana su u svim medijima izašli u javnost “šokantni” dokazi neovisnih istražitelja koji jako detaljno obrazlažu kako Kurt Cobain nije izvršio samoubojstvo, već je ubijen.
U medijima je to skraćeno izdanje, ali puni izvještaj je objavljen na 35 stranica u Međunarodnom časopisu za forenzičke znanosti. Ovo ‘šokantno’ je pod navodnike, jer svaki pravi fan koji je iti malo zagrebao ispod površine ne vjeruje službenoj verziji. Ja bih je usporedio s ubojstvom Kennedyja i suludim izvješćem da je upucan iz više kuteva od jednog jedinog napadača.
Imao sam 14 godina kada sam u petak, oko 8 navečer na mom omiljenom Most Wanted Ray Cookes MTV showu čuo te ružne riječi, Kurt Cobain je pronađen mrtav u svom domu u Seattleu.
Kako, zašto?
Sljedećih mjesec dana ni s kim nisam želio komunicirati, nosio sam crninu u školi, očajnički pokušavajući saznati detalje dok sam svoju tugu pretakao na papir i u depresivne pjesme. Jednu upravo i za njega, moju prvu na engleskom “Look at what you done!”
Prestala me zanimati i škola i muzika i cure i život, pa se nisam niti malo potrudio užicati pokoju višu ocjenu da upišem bilo koju bolju srednju od ugostiteljske.
Imao je sve, slavu, novac, ženu, dijete, izgled, fanove…
Ako njega to nije moglo usrećiti, šta ja imam tražiti od života?
Prištavi, mršavi, čudni, šutljivi klinac, bez samopouzdanja, patetičan, preosjetljiv i romantičan, sa samo jednim prijateljem, kojeg su i cure lagano izbjegavale. Kurt mi je bio prijatelj, drug, uzor, heroj, u biti anti heroj, toliko drugačiji od svih tetoviranih frajera i faca iz Gansa koje sam godinama obožava.
Davao mi je nadu da i luzer kao ja može uspjeti. Ta njegova plava masna kosa koja mu nonšalantno pada preko lica mi je bila simbol bolikurčine stava, toliko da sam joj učinio najveću moguću počast, skoro 30 godina je istu takvu nosim na glavi, samo ne plavu.
Hvala ćaći, dedi, genima, majci prirodi i nekim suplementima što nisam oćelavio.
Malo je falilo, baš je malo falilo da i ja odem za Kurtom na nebesa. I mjesecima prije njegove smrti sam maštao o samoubojstvu, a kada su mediji javili da je on to “učinio“, kao da me je ohrabrio i pozvao sebi. Mnogi su ga slijedili, na stotine klinaca širom svijeta je napravilo taj korak više i otišlo u nepovrat.
Ja nisam, jer bi me mater i gore našla i prebila. No, nešto me je kopkalo, čitao sam njegovu oproštajnu poruku i u njoj se nigdje ne spominje odlazak i smrt, više zvuči kao da ostavlja svijet glazbe i bend da malo odmori. Zadnjih par redaka iz čista mira velikim slovima napisano nešto klasično oproštajno.
Neću se pravit pametan i da sam tada nešto znao, ali to pismo me samo zbunilo. Možda je s njom sebi prepisao smrtnu presudu, jer mu nije dozvoljeno da ode u preranu mirovinu?
Izvješće autopsije je tek bilo suludo, Kurt je u sebe uštrcao heroina za ubit 5 ljudi i onda je takav stigao sve složiti mirno nazad i sebi stavit sačmaricu u usta i pucati?
Ali zašto?
Tko je ikada prije ili poslije učinio išta slično?
Odlaziš s ovoga svijeta u ekstazi heroina, u nekoliko desetaka sekundi, ali ti se poželiš još i upucat, za divnu memoriju svojoj kćerkici?
Nema nikakvog smisla, pogotovo uz još jednu dozu heroina pored sebe. To je na tragu nevjerojatne službene verzije događaja smrti Sergej Jasenjina koja kaže da je izvršio trostruko samoubojstvo. Ali slučaj je zatvoren isti dan kada je i otvoren, puno prije nego li je to izvješće autopsije došlo.
I kome se tada dalo otvarati taj slučaj opet?
Nekako sam krenuo dalje sa životom i okrenuo se veselijim i još živim izvođačima kao Jerry Lee Lewisu. Kada je na svijet došao Internet naletio sam na amaterski dokumentarac iz 1998 od Nick Broomfielda ‘Kurt & Courtney’, gdje netko, (za mene) po prvi puta ozbiljno preispituje taj slučaj.
Najupečatljivija je bila izjava glazbenika Eldon Hokea, poznatijeg pod nadimkom El Duce koji je sa smiješkom izjavio da mu je Courtney nudila 50 000 dolara da puškom ubije Kurta i iscenira da izgleda kao samoubojstvo.
Za tu izjavu je prošao i detektor laži.
Svoju vjerodostojnost je mnogima potvrdio tako što je 8 dana nakon te izjave pronađen mrtav na tračnicama vlaka.
Tom Grant privatni istražitelj kojeg je Courtney Love kao svoj alibi angažirala da nađe tada već mrtvog Kurta, je oko 2015 napravio sjajan film Soaked in Bleach.
U njemu je razotkrio apsolutno sve iz svojih 20 godine istraživanja, od planiranog razvoda Kurta, vježbanja njegovog rukopisa, do priznanja bivšeg šefa policije da bih on otvorio taj slučaj, sve do očitih dokaza na samom mjestu zločina.
Izgledalo je da je istina napokon došla na vidjelo. U isto vrijeme na festivale izlazi dokumentarac ‘Montage of heck’, još jedan film koji slijedi i učvršćuje utabani narativ da je Kurt bio depresivan i suicidalan lik.
I još koji milijunčić je sjeo na računu sirote Courtney. No, taj ‘Soaked in Bleach’ je potonuo u zaborav, a Tom Grant je odjednom nestao sa scene. Peticija za otvaranje tog slučaja se potpisivala, ali bez uspjeha.
Ja sam i dalje tražio i čekao novosti, pomalo odustajući od svake nade. Sve dok se nije pojavila Michelle Wilkins, mlada dama, toliko uporna i toliko luda da je pronašla sve moguće osobe koje su poznavale Kurta i dokopala se svjedoka koji je tu kobnu noć bio s njim.
Svatko može reći i izmisliti šta želi, ali znanost ne pita za mišljenje, pa je Michelle angažirala nekolicinu znanstvenika. Nedostatak krvi na rukama, bez otisaka prstiju na puški, nekroza svih organa od heroina, cijev puške toliko dugačka da se s njom može pucati jedino nožnim prstima, a Kurt bio u starkama, ubod od igle na lijevoj ruci, puška u desnoj, iako je bio ljevak, čahura na krivoj strani, dokazano nadopisana oproštajna poruka od tuđe ruke…sve upućuje na namješteno samoubojstvo, i to jako šlampavo učinjeno.
Tijelo je brzo spaljeno, zelena kućica u kojoj je nađen je srušena, dok je ukupna vrijednost Kurta i njegove glazbe sa početnih 50 miliona dolara u narednim desetljećima dosegla vrijednost preko 450 miliona, po svim relevantnim procjenama. Samo dvije njegove gitare su nedavno prodane na aukciji za 10,65 milijuna dolara.
Ne bi toliko vrijedile da je živ, pa možda čak niti da je umro “samo” od heroina. Suicid puškom šalje snažniju poruku od običnog predoziranja još jedne rock zvijezde, zar ne?
Čemu onda borba?
Čovik je ionako mrtav, neće se vratit iz pepela. Pitaju se mnogi koji nisu volili Kurta. Zbog toga što se to zove pravda. A njena ruka još može dohvatiti dvoje glavnih osumnjičenih, Courtney Love i Dylan Carlsona. Inače Dylan je vođa benda Earth koji se posljednji put pojavio u medijima prije 2 tjedna kada je otkazao koncert u Bologni pred već okupljenom publikom, jer je klub odbio skinuti Palestinsku zastavu pored bine.
Važno je goniti pravdu, jer se stotine djece i ljudi ubilo misleći da je to u redu ako je Kurt to učinio, zbog toga što se može spriječiti da to još netko učini. Zbog toga što Kurt ima živu kćer koja će saznati da je otac nije imao namjeru ostaviti. Manja je šteta što će još jednom potvrditi da joj je mater nije anđeo.
Ima li nade da će se nešto promijeniti?
Ako nije do sada, teško da će i sada. Od 1994 do danas Seattle PD je u više navrata pritiskan od strane javnosti da taj slučaj preispita. Kao na kapaljku su da umire javnost objavljivali nove fotke s mjesta zločina, ali to ih je samo još više kompromitiralo. Priznavanje pogreške i otvaranju tog slučaja možemo se nadati tek kada Courtney umre. A njoj nije dosadno dok se mora braniti i od sumnji da je sudjelovala u slučaju Epstein.
Puno bi se toga saznalo, pa možda čak i opovrgnule ove “teorije” kada bi se objavili svi dokazi iz slučaja, sve slike i potpuni izvještaj autopsije.
Ništa lakše, zar ne?
Ali to nekome ne odgovara i policija čuva svoje dostojanstvo i ugled na klasičan način, izbjegavanjem odgovornosti suočavanja sa kritikama i dokazima.
Do tada ja osobno izlazim iz dućana ili kluba, mijenjam radio stanicu svaki put kada čujem pjesmu od Nirvane, ne preslušavam albume već godinama, da ne bi slučajno koji cent otišao na račun vještice. Dave Grohlove Foo Fighterse, glazbeno, a i moralno ne mogu smisliti.
Kakav si to drug i kolega kada ne možeš ili ne smiješ javno preispitati tvrdnju da ti se najbolji prijatelj možda i nije ubio?
Očito je malo ljudi kao Iggy Pop koji su dovoljno hrabri da iznesu svoje mišljenje. Boli me sve to, jer nije pravedno, a kada pravda ne postoji onda puno toga gubi smisao.
Ali jednom kada ipak sretnem Kurta tamo gore, reći će mi da sam se živcirao bez veze i da je njemu dobro cijelo vrime. Tko ima srca i želuca neka za kraj pogleda filmić o tome šta se vrlo vjerojatno desilo Kurtu te noći, nakon pronađenih svih dokaza navedenog istražiteljskog tima, uz pomoć sve prisutne umjetne inteligencije.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
