Michael Whelan je američki ilustrator, specijaliziran za naslovnice romana iz područja fantastike i to pisaca kao što su Stephen King, Michael Morcoock, Isaac Asimov, Arthur C. Clark, H.P. Lovecraft.
Njegova karijera se proteže preko 50 godina te je dobitnik brojnih nagrada na području fantastike kao što su HUGO, NEBULA, LOCUS, SATURN, te je od 2009. jedini živući član Kuće slavnih znanstvene fantastike.
HB: Možete li nam se za početak predstaviti i reći nešto o sebi?
MM: Rođen sam u Londonu početkom Drugog svjetskog rata i iskusio sam nacistički Blitz (njemačko bombardiranje Velike Britanije tijekom 2.sv.rata,op.prev.), kao i uništeni grad, za kojim osjećam intenzivnu nostalgiju, što se odražava u većini mojih radova. Kratko sam se školovao u raznim školama i otišao s 15. raditi u Cityju, koji je tada još uvijek bio uspješna luka.
HB: Dugo se bavite pisanjem. Koliko vidim, od svoje 17. godine bili ste urednik Tarzan Adventures.
Što vas je motiviralo da postanete pisac i koji su vaši utjecaji kao spisatelj?
MM: Pričam priče otkad znam za sebe, a jedan od čimbenika zbog kojih su me izbacili iz prve škole bilo je to što sam drugu djecu držao budnom noću govoreći im o svom životu u džungli, uz odgoj vukova ili majmuna, što je u velikoj mjeri izvedeno iz priča R. Kiplinga (autor priče „Knjiga O Džungli“ ,op.prev.) ili E.R. Burroughsa (tvorac Tarzana, op.prev.).
Počeo sam čitati mnogo prije nego što sam krenuo školu. Izdao sam svoj prvi amaterski časopis, OUTLAWS OWN, kad sam imao deset godina, a počeo sam proizvoditi ERB (fanzim o piscu E.R. Burroughsu,op.prev.) i fanzine za prikupljanje knjiga kad sam imao četrnaest, što je dovelo do toga da su mi prvi profesionalni poslovi u izdavaštvu ponuđeni sa 16 godina.
HB: Kroz Vaše radove provlače se koncepti Vječnog Prvaka i Multiverzuma.
Možete li objasniti više o tim pojmovima i kako ste došli na ideju za njih?
MM: Napisao sam prvi nacrt EC-a kada sam imao 17 godina za fanzin i razvio ga nekoliko godina kasnije za časopis SCIENCE FANTASY, te kao proširene ideje u Haggardu i Bulweru Lyttonu, kao i gotičke romanse, dok je ideja Multiverse bila, pretpostavljam, reakcija na razumijevanje svemira koji se širi i pojma entropije u 1950-ima.
Budući da su jedan ili dva astronoma i matematičara otprilike u isto vrijeme došli do sličnih ideja, prilično sam siguran da je to bio jednako filozofski odgovor koliko i izravni znanstveni. To je u biti bio razvoj i formulirano proširenje ideje koju je H.G. Wells stavio u fikciju 1895. o ideji ‘mnogo svjetova’, u biti racionalizacija ideje ‘zemlje vila’ koja se često koristila od dana srednjovjekovnih romansi. Kao što je dao formulacijski okvir pojmu putovanja kroz vrijeme u vremenskom stroju. Moj prvi opis multisvemira bio je u priči pod nazivom The Sundered Worldws, 1963. u časopisu Science Fiction Adventures.
HB: Jedna od inkarnacija Vječnog Prvaka je Elric od Melnibonéa, koji je ujedno i vaš najpoznatiji lik.
Recite nam nešto više o Elricu od Melnibonéa.
MM: Počeo sam pisati o liku Elrica pod utjecajem gotičkih autora iz sredine 19. stoljeća, a on je odrazio moju vlastitu tinejdžersku melankoliju i samo dramatiziranje.
HB: Elric of Melniboné inspiracija je mnogim rock bendovima, a heavy metal bend Cirith Ungol ga koristi kao svoj zaštitni znak, pa sam vas htio pitati kakvo je vaše mišljenje o cjelokupnoj ostavštini Elrica of Melnibonéa?
MM: Reakcija – iznenađenje!
Mišljenja – moraju postojati mitski odgovori koji odražavaju mitske utjecaje izvornika!
HB: Uz pisanje, bavite se glazbom, bilo kao aktivni glazbenik (The Deep Fix, Spirits Burning) ili surađujući s nekim (Hawkwind, Blue Oyster Cult).
Možete li nam reći nešto o svojim glazbenim projektima?
MM: Glazbom se bavim od otprilike 1955. kada sam osnovao svoj prvi skiffle bend (žanr narodne glazbe s utjecajima američke narodne glazbe, bluesa, countryja, bluegrassa i jazza, koji se općenito izvodi mješavinom proizvedenih i domaćih ili improviziranih instrumenata, op. prev.) The Greenhorns, svirajući bubnjeve, pa bendžo, pa bas, pa gitaru.
Imali smo lokalne nastupe u crkvenim dvoranama i tako sve dok na kraju nismo dobili bolje nastupe. Međutim, postupno je pisanje uzelo primat,
ali sam zadržao interes za muziku sve dok me Hawkwind nije pozvao da radim s njima na pisanju i izvođenju tekstova.
Od tada sam napravio niz različitih ploča s United Artists, Spirits Burning, Cleopatra i Flicknife. Moj rad seže od eksperimentalnog modernizma, tradicionalne Americane i konvencionalnog rock and rolla, a nastupao sam i pisao za nekoliko bendova uključujući Hawkwind, Blue Oyster Cult, Roberta Calverta i moj vlastiti projekt Deep Fix.
HB: Za kraj, koji su Vaši budući projekti?
Što biste preporučili našim čitateljima?
MM: Nastavljam pisati priče o Jerryju Corneliusu, obično kao odgovor na aktualne događaje, mješavinu satire i apsurda, itd. Moji romani od 1990-ih uglavnom su miješali realizam s fantazijom, uključujući trilogiju „Second Ether“ (uglavnom smještenu na jugu SAD-a) i mješavinu pravih memoara i invencije u trilogiji „Whitefriars“, te najnoviji „The Woods Of Arcady“ (2023. godina).
Priče također više ‘objašnjavaju’ multiverzum i udaljavaju ga od sirove verzije koju koriste Marvel i DC, najbolje objašnjene u mojoj re-izdanoj BD seriji Multiverse Michael Moorcock (1997.)
Novi Elricov roman izašao je 2022./23., a radio sam s Albertom Bouchardom & Co na posljednjem albumu „Dancers at the End of Time“.
Također planiram novi album mojih i Calvertovih pjesama koje je producirao Alan Davey za Cleopatra Records.
Dosta drugih poslova je u planu.
- Uz dozvolu, tekst je preuzet s portala Solin Live
Hvala!